Ležimo na ledjima i započinjemo naše putovanje ti i ja čim toraks brda Korab zaškripi i ne boj se, mila devojčice takav brod ne tone on već plovi naglavačke po vazduhu pa se i ovaj naš ljuljuška friško umiven u oseci večernje izmaglice iščekujući plimu vetra da isplovi po pučini kliske stratosfere da se stopom o dolinu odgurne što pre kobilicom po oblacima zanjišti i u tu plavu brazdu zasadi ptice i avione mamce kojima će noćas napecati neoprezne zvezde sa horizonta čim izrone iz dubina još sinjega neba oko nas. Ležimo i milujemo se sasvim lagano jer se korab zaljulja i od disanja a samo nas nemi meteoriti udaljenim delfinskim skokovima prate po platnu ove večeri. U tebi kao u jatu snažnih riba što vriju u plićaku ja lebdim dugo glatkim pokretima lebdim dok se jato ne razidje (22 lV 2009; Nostalgija za njom, 05 09 2012) |