Živit i borit se
22.10.2013., utorak
Prije i poslije 1990
|
Zahvaljujući blogerici Sunčici dobio sam jedan zanimljiv članak koji se uklapa u moje zadnje postove i komentar od blogerice Eme, pa vam stoga prenosim dio tog članka; Prije 1990: Budimo realni: niti je Jugoslavija bila uspješna država kojoj su se divili i poštivali je, niti je Hrvatska izbliza tako neuspješna kako je se često predstavlja i kako je mnogi Hrvati vide. Tito nije bio skroman, demokratičan i širokogrudan, u narodu omiljen vladar, kakvim ga se danas u Jutarnjem listu predstavlja, niti svetac zaštitnik od fašizma koji bi se valjda još ovdje zadržao da njega nije bilo, već običan komunistički diktator koji je sam sebe proglasio doživotnim predsjednikom, čijom zaslugom nismo bili dio zapadnog, demokratskog svijeta već represivnog i ekonomski neuspješnog socijalističkog bloka, primitivac koji je izgradio u svijetu neviđen kult ličnosti i kojem se nosila Titova štafeta kao dio rituala ultimativnog kolektivnog pokoravanja tom poganskom polubogu, te čovjek na čiji je bezobzirno luksuzni životni stil, koji je uključivao privatna otočja sa safari parkom, desetke dvoraca, Rollseva, Mercedesa i jahti i tisuće ljudi koji su o svemu brinuli, odlazio dobar dio BDP-a države. "Tito je gradio bolnice, ceste, pruge, školovanje i liječenje je bilo besplatno", kaže mantra. Za Titova života u Zagrebu i Rijeci, međutim, nije izgrađena niti jedna nova bolnica iako se stanovništvo uvišestručilo. Istina, Zagrepčani su "dobrovoljno" platili dva tzv. samodoprinosa za sveučilišnu bolnicu, no ona nikad nije sagrađena. Uzet je i samodoprinos za auto cestu do Splita, no ona je proglašena nacionalističkom i također nikad nije sagrađena. U Jugoslaviji se bez plave koverte ni na općinu ni doktoru nije išlo. Kad smo kod doktora, na pregled se često čekalo mjesecima, a na operaciju godinama ako niste imali vezu ili dali mito, ali bilo je besplatno. Zagreb je imao jedan jedini aparat za dijalizu koji je češće bio pokvaren nego što je radio, dijabetičari su umirali, ali bilo je besplatno Auto put je sagrađen do Karlovca, oko 45 kilometara za 45 godina. Ostale ceste su bile od Napoleona i Marije Terezije, pune rupa i loše održavane. A pruga smo 1990. imali manje nego 1940. Nedavno smo mogli pročitati da je Jugoslavija imala jedan od najnaprednijih sustava navodnjavanja na planeti, ali ga je valjda Tuđman ukrao pa ga sad više nema. Substandardni rad, marende od dva sata i masovna bolovanja u vrijeme poljskih radova, šalterski službenici koji su vječno na pauzi, kraduckanje iz firmi u rasponu od vreća cementa do vreća dolara, ovisno o položaju. A onda je sve rasprodano, uništeno, kaže mantra. Nije propalo zato jer je socijalizam propao, i s njime cijeli istočni blok, niti jer nije bilo više nigdje tržišta za socijalističke proizvode, nije propalo zbog krađe i korupcije, nego zbog mrskog kapitalizma, nacionalista i Tuđmana. Bonovi za benzin i redovi su brzo zaboravljeni, zaboravljeno je i švercanje lažnih traperica s buvljaka u Trstu i odlasci autobusom po prašak za veš u Graz, redukcije struje i nestašice kave, hiperinflacija i vječne stabilizacije i normalizacije nakon kojih je sve samo bilo još manje normalno. Zaboravljeno je da se najčešće bez veza nije moglo dobiti ni vodoinstalatera preko SIZ-a. Jugoslavija ne samo da nije bila uređena i uspješna kako je danas mnogi vide, ona je od 46 godina svog postojanja imala tek desetak donekle uspješnih godina - od kraja šezdesetih, kad je Tito na zahtjev Amerike otvorio granice u zamjenu za kredite, do kraja sedamdesetih i njegove smrti, kad devalvacija dinara za 30% i dužnička kriza označavaju uvod u bankrot države koji je proglašen 1983. Bankrot? O, da. Jugoslavija svoj dug nije mogla servisirati, za razliku od današnje Hrvatske. Bankrot je bio popraćen nestašicama svega uvoznog, redukcijama struje, bonovima za benzin i potpunim kolapsom ekonomije. Poslije 1990: Tuđman je možda imao određene demokratske deficite, no za razliku od Tita nije bio diktator, niti masovni ubojica, već demokratski izabran predsjednik. Njegova je borba bila borba za nezavisnost i slobodu, dok se Tito u osnovi borio za uvođenje komunističke diktature, na strani Staljina. S druge strane, brojke nije teško provjeriti: današnja Hrvatska odmiče daleko Jugoslaviji u svemu, pa i državama nastalim iz nje, s izuzetkom Slovenije. Naravno, sve bivše socijalističke države zabilježile ogroman pad 1990. / 1991. godine, i to se danas često koristi kao argument kako je socijalizam bio bolji i kako još nismo dosegli "onu razinu standarda". U Hrvatskoj je dodatni pad uzrokovao rat. Brojke su, međutim, neumoljive. BDP je u Hrvatskoj fluktuirao od prijeratnih 5,180 dolara, preko minimalnih 2.300 dolara ratne 199.2, do visokih 15.767 dolara pretkrizne 2008. Kad gledate paritet kupovne moći (GDP/PPP), koji daje puno realniju sliku standarda od samog BDP-a, on je 1990. iznosio 8.968 dolara, 1991. pao na 7.755 dolara, da bi danas narastao na 19.543 dolara. Koju god metodu računanja uzeli Hrvati danas zarađuju osjetno više nego prije osamostaljenja, i usto su osjetno odmakli ostatku bivše Jugoslavije. Srbija i Bosna su se zadnjih dvadeset godina razvijale kudikamo sporije nego Hrvatska, tako da danas Srbija nema niti polovicu hrvatske kupovne moći i niti trećinu slovenske, dok je prije rata zaostajala za Hrvatskom oko 30 a Slovenijom oko 50%... P.S. Članak je malo duži, pa tko želi može ga naći na adresi; http://fizzit.net/vijesti-i-politika/komentari-i-kolumne/4173-21-rodendan |
- 11:19 - Komentari (11) - Isprintaj - #
19.10.2013., subota
Tito Deseti
|
Ovih dana novine objaviše glavu vijest; OSNOVANA NOVA STRANKA KPH! Sljedbenici Tita i njegovog komunizma osnovali novu stranku i to je bila glavna vijest nekih novinara koji su je svečano popratili i sa par slika. Zanimljivo bi bilo vidjeti reakciju medija da netko osnuje stranku Ante Pavelića, naravno rekli bi da je bio tlačitelj i ubojica. Ali zanimljivo je što ovog puta pisavši članak o Titu nisu kopirali članak (kako to cesto rade) iz stranih medija, iako im prijevod sa stranih jezika baš i ne ide, te nisu dodali isječak iz njemačkog lista Bild koji je napravio popis deset najvećih zločinaca svijeta. Popis temeljen na podatcima Organizacije za pomoć žrtvama političke moži u Europi glasi ovako; 1. MAO-CE-TUNG = 50 MILIJUNA 2. STALJIN = 40 MILIJUNA 3. HITLER = 20 MILIJUNA 4. CHANG KAJ-CHEK (Tajvan) = 10 MILIJUNA 5. LENJIN = 4 MILIJUNA 6. TUJO HIDEKI (Japan) = 3 MILIJUNA 7. POL POT (Kamobodža) = 2 MILIJUNA 8. MENGISTO (Etiopija) = 2 MILIJUNA 9. YAHYA (Pakistan) = 1 MILIJUN 10. JOSIP BROZ TITO = 1 MILIJUN Ali eto kod nas se i to može; osnovati stranka koja štuje i slijedi nauk jednog od najvećih zločinaca i svjetskih ubojica. Ali ne veliča samo ta novoosnovana stranka, jednog od svjetskih tlačitelja i ubojica, nego čak i neke Hrvatske novine (ako se mogu uopće tako i nazvati), pišući o smrti Jovanke Broz, napisaše kako je Tito bio; "najveći sin naših naroda i narodnosti". Najveći ubojica i zločinac našeg naroda i narodnosti, prema pisanju lista Bild, rekao bih. Uostalom, kada pročitate neki od članaka u tiražnim HR novinama, čiji naslov završava s upitnikom, i ako nemate vremena čekati da napišu novi članak na istu temu u kojem odgovaraju na upitnik, dovoljno je posjetiti neke od srpskih web novina, jer od tamo je većina članaka koji izađu prije u srbiji nego u HR, stoga je jasno odkuda tolike pravopisne gramatičke greške u HR novinama. "Moć sotone, to je prava MOĆ KOMUNIZMA = UNIŠTITI ČAST ČOVJEKA, PONIZITI LJUDSKU DUŠU..." Blaženi Alojzije STEPINAC, 27.10. 1956 god. Ali ima i za takve mjesta na Onom Svijetu, gdje ima sud puno drugačiji od onog na kojem su sudili i nepravedno osudili kardinala Stepinca. Njihovo mjesto zasigurno neće biti u blizini njega... (Bilo im toplo duši. Amen!) |
- 18:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #
18.10.2013., petak
Zvončići, zvončići...
|
Ne nije prosinac, niti zvone Božićna zvona, ali ipak u pitanju su zvončići. Čitam ove naše najtiražnije novine i pratim iz dana u dan natezanja oko tih ploča s dvijezičnim natpisom, zatim Josipovićev posjet Beogradu, a evo sada i novonastalu "paniku" u metropoli oko tih zvončića! Zanimljiv članak, a još zanimljiviji tekst koji je napisao jedan u nizu od novinara tog lista. Ne imenujem list je manje vise koji portal otvorite iznenadite se (ne)pismenošću autora članka. Razmišljam; ako je za mjesto Premijer potrebno biti novinar (pr. Jadranka Kosor), pitam se onda što trebaš biti prije da bi nekad uspio dobiti radno mjesto novinara?? Kakav novinar takav premijer - mogla bi biti nova HR poslovica, jer dovoljno je vidjeti kako su pisani neki članci u našim novinama. Autor teksta tako napisa; "Policija poziva građane da se nepotrebno ne uznemiravaju jer se postupa u strogo kontroliranim uvjetima. U napadima na Zagreb 1995. poginulo je šestero ljudi, dok je 39 teško a 136 lakše ozljeđeno. Među šestoricom tada poginulih život je izgubio i policajac Ivan Markulin koji je radio na deaktiviranju neeksplodiranih 'zvončića' u dvorištu Dječje bolnice. U tijeku je ISTA 'operacija' deaktiviranja..." (VL) Nema razloga za brigu jer, 1995 je poginuo policajac tijekom deaktiviranja tih zvončića, a sada je u tijeku ta ISTA OPERACIJA deaktiviranja. Zašto brinuti?? Druga stvar; pitam se JEL SE TIM ČINOM KRŠI ZAKON RH o pravima manjina, jer uvjeren sam da je natpis na toj bombi napisan na ćirilici?? A kad smo već kod tih prava manjina; GDJE SU PRAVA HRVATA U Republici Srpskoj, iako je njihov broj puno veći od broja srba u Vukovaru?? Zašto se Hrvati nemogu ni nakon skoro 15 godina vratiti na svoja ognjišta? Položaj katoličkog stanovništva u cijeloj zemlji - koja je Daytonskim mirovinskim ugovorom do danas podijeljena na dva neprirodna dijela - entiteta - se nije poboljšao, poglavito u pogledu povratka prognanih katolika, koji se još uvijek - u velikom broju žele vratiti, ali nemaju za to potporu političara i službenih predstavnika države. (iz govora mon. Franje Komarice na plenarnom zasjedanju CCEE u Bratislavi 2013). Hrvati svoja prava prodaju drugima, a Thomspon već neko vrijeme pjeva da su "prodali naše snove Judini sinovi, suho zlato bacili u blato". |
- 13:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #
08.10.2013., utorak
Dan neovisnosti i proročanstvo Brune Bušića
|
Hrvatska obilježava Dan neovisnosti, dan kada je Sabor Republike Hrvatske donio povijesnu odluku o raskidu svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ. Povodom tog dana donosimo jedno zanimljivo PROROČANSTVO izrečeno, ne od Proroka iz Biblije, ne od Nostrodamusa niti od drugih lažnih proroka, nego od Brune Bušića davne 1975 godine u Parizu, a kaže ovako; ...da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kada se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerovatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro-lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje; kako nas spasiti od nas samih? Bruno Bušić, Pariz 1975 godine Naravno, ovo proročanstvo se nije još ispunilo, jer još uvijek traje i aktualno je. Matoš je tvrdio da Hrvati imaju više izdajica nego svi ostali narodi Europe, dok se književnik Petar Šegedin čudio što u hrvatskom narodu ima mnogo onih koji tako strašno mrze svoj narod. A valjda im je bilo bolje prije '91, a kao što znamo do tada je vladao Komunizam, a on je punokrvno krvavi neprijatelj čovjeka i vjernika, a što je Bruno Bušić iskusio na svojoj koži. Sretan vam Dan Hrvatske neovisnosti! Bog i Hrvati! |