Vjerovati radosti...

srijeda, 27.09.2006.

Pouzdajem se u Tebe

Toliko puta očekujemo priliku da nekoga nazovemo ili da se s nekim čujemo, tek toliko da podijelimo ono što je na srcu, bilo teško ili lijepo.
Koliko god da su mi dragi prijatelji i nakon razgovora s njima, uvijek se pronađem u onom osjećaju da sam ipak sama u nekoj boli. Nitko od meni dragih ne može me do kraja razumijeti.

Sve je potpuno drugačije kada ono što bih rekla prijateljima, kažem Učitelju iz Nazareta.

Kada vidim da ne mogu svojim snagama ma kako se trudila, i kada me ljudi razočaraju..evo što On želi reći meni i tebi koji čitaš ovaj post:
Zašto si tako zabrinut?
Prepusti svoje brige meni i sve će ići dobro. Kad se potpuno predaš meni, sve će se rješiti prema mome planu. Nemoj moliti tako kao da me požuruješ, kao da me siliš da ostvarim tvoje planove. Zatvori oči i reci pouzdano: “ISUSE, U TEBE SE POUZDAJEM".
Izbjegavaj sve one misli koje u tebi potiču želju razumjeti sve što se oko tebe događa.
Ne brkaj moje planove, ne nameći mi svoje ideje, pusti da budem tvoj Bog i da slobodno djelujem u tvom životu. Sve mi povjeri i svoju budućnost stavi u moje ruke.
Reci često: “ISUSE, POUZDAJEM SE U TE".
Ono što ti najviše šteti je to što razmišljaš na svoj način i pokušavaš riješiti probleme na svoj način. Kad mi kažeš: "ISUSE, POUZDAJEM SE U TEBE", nemoj biti kao onaj nestrpljivi čovjek koji ide liječniku i kaže mu: “Ozdravite me", ali mu odmah i “savjetuje “ kako će to učiniti.

Pusti da te ozdravim, ne boj se, jer ja te ljubim.
Ako vidiš da stvari postaju teže usprkos tome što moliš. pouzdaj se u me i ponavljaj često: “ISUSE, JA SE POUZDAJEM U TE". Ja moram imati slobodne ruke da te blagoslovim.
Nemoj sputavati moje ruke s tvojim besmislenim brigama. Sotona te želi vidjeti razočaranog, žalosnog i nemirnog. Pouzdaj se u me, osloni se na me, predaj se meni.
Image and video hosting by TinyPicJa činim čudesa prema stupnju tvog predanja i mjeri tvoje vjere.

Ne brini, prepusti meni sve svoje brige, budi miran i uvijek ponavljaj: “ISUSE POUZDAJEM SE U TEBE", i vidjet ćeš velika čudesa.

Ja ti to obećajem svim srcem.

ISUS

/mirta/

- 20:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.09.2006.

Priča o dva kamenčića

Bila dva kamenčića na dnu potoka, svjetlucava,
svijetlo-plava, poput neba.

Bili su zadivljeni svojom ljepotom,
maštali o tome kako će već ubrzo izići iz ovog potoka,
gdje su okruženi s drugim bezvrijednim kamenjem,
a krasiti će ogrlice prekrasnih dama,
sjajiti na mekim prstima dama,
proći će cijeli svijet, ići u najljepša mjesta...

Image and video hosting by TinyPic

Bili su sigurni u svoju budućnost.
Ma samo je pitanje vremena kada će nas pronaći...

Jednog dana zagrabi nečija ruka u potok,
pa digne i ova dva kamenčića.
"Ostajte zbogom, vi bezvrijedno kamenje.
Mi idemo, čekaju nas daleki krajevi....!!!!"
Ali ubrzo se oni nadjoše medju drugim kamenjem u kutiji.
O, kako su bili ljuti i razočarani.
Srditi, bacali se s jedne na drugu stranu kutije.

Vadite nas odavde, mi smo vrijedno kamenje,
mi ne spadamo ovdje..."

Najednom se svo kamenje nadje u cementu.
"O ne..ovaj glupi odvratni cement...kuda smo zašli ???
Mrzimo ovo mjesto, lopatu koja nas okreće
i gura sve dublje i dublje u cement...

...hm.. ovo je samo privremeno.
Već će uvidjeti našu ljepotu i izvući nas odavde."

I tako su prošli dani, mjeseci.. a oni su još bili zarobljeni
na površini staroga zida, nadajući se da će nekako izići van.
Tako su se sprijateljili s mlazom vode
za kojeg su shvatili da je bezazlen i da im može pomoći.
Nagovorili su ga da što jače udara o kamen,
tako da su se malo pomalo odvajali od cementa,
postajali sve slobodniji,
dok se jednog dana nisu potpuno odvojili
-i pali na tlo.
"O kako je ovo bilo mučno za nas, ali dobro je sada...
Sada će nas sigurno netko zamijetiti i pokupiti."
Tako u čekanju, osvrnu se na zid sa kojega su ispali.
"O kakav prekrasan mozaik! "

Image and video hosting by TinyPic

Na zidu je bio napravljen prekrasan mozaik Isusa
od malih sitnih sjajnih kamenčića.
Sav je sjajio na Suncu.
Ali zamjete oni dva prazna bijela mjesta u tom blistavom mozaiku.
Nedostajale su Kristove oči.
Sada im je sve bilo jasno.
Kristove oči –to su bili oni-
dva kamenčića prekrasne modroplave boje,
stvorena za nešto najljepše- Kristove oči.
Kako su se sada na tlu, razočarali....
Ujutro, još za mraka, sakristan metući pod,
naidje na dva kamena, ne videći im razlike,
pokupi ih rukom i baci u smeće.

Image and video hosting by TinyPic

Molim Te Isuse, daj mi da vidim sebe onakvog
kako me Ti vidiš, onakvog kakav sam u Tvojim očima,
a ne kakav sam u očima ljudi.

Daj mi da postanem onakav kakvog me Ti želiš,
da idem kamo Ti želiš, da postanem vjernim Tvojim učenikom,
a ne da činim sve kako bi se svidio i ugodio ljudima.
Ti si mi Oče darovao život i dao mi slobodnu volju.

Sada Ti ja, Isuse, želim povjeriti svoj život, dati Ti slobodne ruke,
kako bi ga uredio onako kako Ti želiš, a zato jer ja za sebe želim najbolje,
a znam da ćeš Ti uvijek meni i najbolje dati.
Zato sve svoje želim predati Tebi.

Blažena Djevice Marijo,
molim Te da po svojim rukama,
sve predaš Isusu;
da uvijek upravlja mojim životom,
da mi pošalje Duha Svetoga,
da me uvijek savjetuje, jača, hrabri, vodi,
u dilemama na putevima moga života. Amen.
- 21:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.09.2006.

Sv. Josip Kupertinski

MOLITVA SV. JOSIPU KUPERTINSKOM
ZA USPJEH NA ISPITU

Dobri Bože, zahvaljujem Ti na svim darovima koje mi daješ. Udijeli mi milost da se uvijek njima služim Tebi na slavu, za svoje posvećenje i na dobro drugih.

Daj da uvijek budem radosna srca. Blagoslovi moje roditelje i bdij nad mojim učenjem. Prosvijetli moje učitelje, nastavnike i profesore, a budi na pomoć i mojim školskim prijateljima i prijateljicama.

Utječem Ti se po zaslugama i po zagovoru sv. Josipa Kupertinskoga, koji je i sam iskusio teškoće učenje i tjeskobe ispita, ali je doživio i radost da za svoj trud - uz pomoć svoje drage nebeske Majke Marije - bude nagrađen.

Molim Te, vodi moju pamet, učvrsti moju volju i potakni velikodušnu zauzetost, da tako ispunim svoje dužnosti i zaslužim uspješno položiti ispit pred kojim se nalazim.

Amen.

Danas mu je blagdan, zaštitnik je studenata.

Giuseppe (Josip) Maria Desa - rodio se 17. lipnja 1603. u Copertinu, u talijanskoj pokrajini Pugli, i to u pravoj pravcatoj staji kao i Spasitelj. Bio je posljednji sin Feliksa i Franceschine, rođene Panaca. Djetinjstvo je proveo u velikoj neimaštini. Pošao je i u školu, ali ju je zbog bolesti, koja ga je gotovo preko pet godina držala nepokretnim, morao prekinuti. Kad je ozdravio i već poodrastao, u njemu je dozrijevala misao da stupi u red konventualaca. No oni ga zbog njegove "odviše male izobrazbe" ne htjedoše primiti. Tada pokuca na vrata kapucina i ovi ga primiše. Obukao je njihov habit na sam blagdan Velike Gospe 1620. god. No i ne dovršivši propisanu godinu novicijata, zbog neprikladnosti, bi iz reda otpušten. Posredovanjem svoga ujaka konventualca primljen je kao sluga i trećoredac u njihov samostan u Grottelli. No kasnije bude obučen u njihov habit, a 18. ožujka 1628. po Božjoj providnosti zaređen i za svećenika.

I sada se počeše i na vani pokazivati njegovi mistični darovi koji mu brzo stekoše glasovitost, ali i mnoge "žive križeve". On sam je nastojao ostati ponizan, skroman, a prihvatio je upravo herojski zakon pokore, mrtvenja, posta i odricanja. Naročito strogo je obdržavao siromaštvo i poslušnost. Zbog svojih ekstaza i lebdenja probudio je sumnju inkvizicije pa je 21. listopada 1638. morao napustiti svoj dragi samostan u Grottelli te poći u Napulj da bude podvrgnut ispitivanju pred sudištem tamošnje inkvizicije. Čudo se ponovilo u kapeli ženskoga samostana Sv. Grgura pred samim sucima inkvizicije. I oni ga vidješe kako u zanosu lebdi u zraku. Slučaj je predan u Rim samoj Kongregaciji Sv. Oficija, koja oca Josipa oslobodi sumnje da ide za nekom afektiranom svetošću i da zlorabi pučku lakovjernost. No ipak mu bi zabranjeno da se vrati u Grottellu, već naređeno da bude poslan u koji drugi samostan u kojem će biti "udaljen i odijeljen od susreta sa svjetovnjacima". Poglavari ga poslaše u Asiz, gdje ostade 14 godina, gdje je i dalje imao one izvanredne milosti. Ljudi su i dalje dolazili k njemu, pa i svećenici i prelati, preporučivali se njegovu zagovoru te od njega tražili savjete. Odredbom Svetog oficija svetac je iz Asiza premješten u Pietrarubbiju kod Macerate, u kapucinski samostan Svetog Lazara. Napokon je papa Aleksandar VII. 12. lipnja 1656. donio odluku da se otac Josip može vratiti svojoj redovničkoj subraći i to ovaj put u samostan Sv. Franje u Osimo kraj Ancone. Tu je proveo posljednje godine svoga života. Umro je sveto u zoru 18. rujna 1663. Blaženim je proglašen god. 1753., a svetim god. 1767.
- 22:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.09.2006.

Mk 7, 31-37

Današnje evanđelje:

Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekog gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!"- to će reći:"Otvori se!" I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili:"Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!"
- 13:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.09.2006.

Vrata

Čudim se:
Zašto si, kad sam Ti
Otključala vrata svog srca,
Skinuo vrata?

Čudim se:
Zašto si u središtu iskopao zdenac dubok?
Čudim se:
Zašto si intimu moju, koju sam
Za Te čuvala, vjetrometini izložio, pa sad
Prolaznici i namjernici dolaze, piju,
Utažuju žeđ i odlaze, pa
Ponovno navraćaju.

Čudim se:
Zar ti nije hladno u meni bez
Vratiju,
Zar ne mariš što se moramo
Skrivati u najtajnije kutke da nas
Ne vide, da sami budemo.
Čudim se svemu što mi činiš.
A ne htjedoh Ti pitanja postavljati,
Tek vrata mi trebaju…

A Ti govoriš: JA SAM VRATA…
Ne boj se, jer ja sam s tobom,
Ne boj se, jer ja sam tvoja Vrata.
Svi ovi kroz mene ulaze i izlaze, ne
Plaši se vjetra, ja bdijem nad tobom…!
Ne boj se!

Ne bojim se više,
Vjerujem Ti!
Samo Te molim, nikad me ne napuštaj.
A prolaznike i namjernike ionako
Ne biram ja, već Ti.
Ostajem u dubokom klanjanju,
Zahvalnosti i čuđenju:
Ti si moja vrata!

M. Marina OSB

- 12:05 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 02.09.2006.

Doniranje organa

Darivanje organa je izraz plemenitosti, ljubavi i žrtvovanja.

Papa Ivan Pavao II: “Oni koji vjeruju u Isusa Krista koji je žrtvovao svoj život za sve nas, moraju prihvatiti potrebu za raspolaganje organima za presađivanje kao izazov svojoj plemenitosti i bratskoj ljubavi”.



Više informacija na Hrvatska donorska mreža
- 11:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #