Vjerovati radosti...

ponedjeljak, 25.09.2006.

Priča o dva kamenčića

Bila dva kamenčića na dnu potoka, svjetlucava,
svijetlo-plava, poput neba.

Bili su zadivljeni svojom ljepotom,
maštali o tome kako će već ubrzo izići iz ovog potoka,
gdje su okruženi s drugim bezvrijednim kamenjem,
a krasiti će ogrlice prekrasnih dama,
sjajiti na mekim prstima dama,
proći će cijeli svijet, ići u najljepša mjesta...

Image and video hosting by TinyPic

Bili su sigurni u svoju budućnost.
Ma samo je pitanje vremena kada će nas pronaći...

Jednog dana zagrabi nečija ruka u potok,
pa digne i ova dva kamenčića.
"Ostajte zbogom, vi bezvrijedno kamenje.
Mi idemo, čekaju nas daleki krajevi....!!!!"
Ali ubrzo se oni nadjoše medju drugim kamenjem u kutiji.
O, kako su bili ljuti i razočarani.
Srditi, bacali se s jedne na drugu stranu kutije.

Vadite nas odavde, mi smo vrijedno kamenje,
mi ne spadamo ovdje..."

Najednom se svo kamenje nadje u cementu.
"O ne..ovaj glupi odvratni cement...kuda smo zašli ???
Mrzimo ovo mjesto, lopatu koja nas okreće
i gura sve dublje i dublje u cement...

...hm.. ovo je samo privremeno.
Već će uvidjeti našu ljepotu i izvući nas odavde."

I tako su prošli dani, mjeseci.. a oni su još bili zarobljeni
na površini staroga zida, nadajući se da će nekako izići van.
Tako su se sprijateljili s mlazom vode
za kojeg su shvatili da je bezazlen i da im može pomoći.
Nagovorili su ga da što jače udara o kamen,
tako da su se malo pomalo odvajali od cementa,
postajali sve slobodniji,
dok se jednog dana nisu potpuno odvojili
-i pali na tlo.
"O kako je ovo bilo mučno za nas, ali dobro je sada...
Sada će nas sigurno netko zamijetiti i pokupiti."
Tako u čekanju, osvrnu se na zid sa kojega su ispali.
"O kakav prekrasan mozaik! "

Image and video hosting by TinyPic

Na zidu je bio napravljen prekrasan mozaik Isusa
od malih sitnih sjajnih kamenčića.
Sav je sjajio na Suncu.
Ali zamjete oni dva prazna bijela mjesta u tom blistavom mozaiku.
Nedostajale su Kristove oči.
Sada im je sve bilo jasno.
Kristove oči –to su bili oni-
dva kamenčića prekrasne modroplave boje,
stvorena za nešto najljepše- Kristove oči.
Kako su se sada na tlu, razočarali....
Ujutro, još za mraka, sakristan metući pod,
naidje na dva kamena, ne videći im razlike,
pokupi ih rukom i baci u smeće.

Image and video hosting by TinyPic

Molim Te Isuse, daj mi da vidim sebe onakvog
kako me Ti vidiš, onakvog kakav sam u Tvojim očima,
a ne kakav sam u očima ljudi.

Daj mi da postanem onakav kakvog me Ti želiš,
da idem kamo Ti želiš, da postanem vjernim Tvojim učenikom,
a ne da činim sve kako bi se svidio i ugodio ljudima.
Ti si mi Oče darovao život i dao mi slobodnu volju.

Sada Ti ja, Isuse, želim povjeriti svoj život, dati Ti slobodne ruke,
kako bi ga uredio onako kako Ti želiš, a zato jer ja za sebe želim najbolje,
a znam da ćeš Ti uvijek meni i najbolje dati.
Zato sve svoje želim predati Tebi.

Blažena Djevice Marijo,
molim Te da po svojim rukama,
sve predaš Isusu;
da uvijek upravlja mojim životom,
da mi pošalje Duha Svetoga,
da me uvijek savjetuje, jača, hrabri, vodi,
u dilemama na putevima moga života. Amen.
- 21:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #