Vjerovati radosti...

utorak, 31.10.2006.

Za života, brate, za života

Želiš li usrećiti nekoga
kome želiš mnogo dobra…
učini to danas
za života, brate, za života..
Želiš li darovati cvijet?
Daruj ga danas s ljubavlju
za života, brate, za života…
Želiš li reći «volim te»
svojim ukućanima,
prijatelju bliskom ili dalekom,
reci to za života, brate, za života…
Ne čekaj da ljudi umru
da im očituješ dobrotu
i da osjete tvoju ljubav:
za života, brate, za života
to učini.
Bit ćeš veoma sretan
naučiš li dijeliti sreću
svima koje poznaješ
za života, brate, za života…
Umjesto da posjećuješ groblja,
umjesto da puniš grobove cvijećem,
ispuni srca ljubavlju
za života, brate, za života…
- 20:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.10.2006.

Pregovori s Bogom

Dosadilo mi je više ići sam. Ova Zemlja je stvarno isušena kaljuža kako reče Kamov. Pretežak je život za čovjeka. A ja sam još mlad i neiskusan i iskreno vam kažem: Životna stvarnost me plaši. Život u ovoj isušenoj kaljuži stvarno nema smisla. Život je besmislen.
Hedonizam je utjeha. Hedonizam vodi autodestrukciji. Duh teži životu, a tijelo smrti. Dozlogrdilo mi je samom se boriti protiv besmisla. Zato sam odlučio pozvati superjunake. Superjunaci imaju nadljudske moći. Moći koje posjeduju nisu im nadodane, jednostavno ih imaju, a mi ostali ljudi ograničeni smo na pet osjetila. I zato ne možemo vidjeti anđele ni duhovne stvari. Okus,opip,sluh,vid, njuh i još jedan kojeg se trenutno ne mogu sjetiti. samo njima spoznajemo svijet. Ali ima nešto, intuicija koju osjećamo da se nešto još događa i da nešto kraj nas stoji, nadgleda a mi to ne možemo spoznati ni s jednim od ovih pet čula.
I eto ja odlučio pozvati superjunake. Sjetim se ja Supermana, Barmana i još hrpu njih. I mislim ja, koji će mi vrag Superman. I odlučio ja pozvat vođu cijele te superjunačke škvadre, nekog šefa. Isus!!
Liječio bolesne, oživljavao mrtve, jači od oluje, veći čarobnjak od Merlina, jači od svih fizičkih zakona.
I pomislim kako mi je uopće na pamet mogao pasti Superman pored ovog heroja.
I uzmem ja imenik i tražim Isus Krist. I evo njega.
Isus iz Nazareta Krist. 777 777 777 i pozivni za Zagreb jer je sve ipak u Zagrebu. I otipkam ja 01 777 777 777
I odmah bez zvonjave javi se glas: Dobar dan Ivo.
JA(zbunjeno):ha, kako znaš tko sam?
Isus: Pa superherojske moći.Zar si zaboravio?
Ja: Ah da.
Isus: I što ti treba
Ja: Pa ako si superheroj, zar ne znaš.
Isus: Znam ali pristojno je pitati.A i ljudi volje dijalog i slušati sami sebe i izlagati svoje probleme.
Ja:Imaš pravo. Dobar si ti i psiholog.
Isus: Kako ne bih bio, ja sam ti arhitekt ljudske psihe.
Ja: Tako je zaboravio sam. Gospodine...
Isus:Zove mi Isus.
Ja:Isuse, meni je potrebna pomoć. Život je težak. To je sva istina. Nebo je vječno, zemlja je tvrda a čovjek je slab i kratkovjek. Ljudi se obmanjuju glupostima. Ja sam saznao istinu. Život je besmislen. Pokušavam se oduprjeti i samoobmanuti, ali ne mogu, previše znam.Ne mogu ovako više ovako. Pomozi mi.
Isus: Dobro Ivo. Prvo ću ti pomoći financijski. Spusti telefon, jer trošiš novac. Ne pitaj zašto.Blago onom tko posluša i ne pita zašto.
Ja: (u sebi) Koji mu je vrag?(i spustim slušalicu).
Tišina u sobi. Sam sam. I što sad? pitam se ja.
Hej pa on će mene nazvati tako da mi ne troši novac. Na njegov ćemo račun razgovarati.Ipak je dobar taj isus kako onaj pop ,koji vozi autinu i pol, kaže.
Kad ono doslovno iz vedra neba...
Ivo!!
Ja se trznem. Ti majke mile koji je ovo vrag.
Ivo!! (opet glasno).
Da nisam poludio. Shizofrenija. Ajme, ali ja nemam shizofreničara u obitelji.
Ivo!!!
Sad već prestravljen skrivam se ispod kreveta.
To sam ja, Isus.Izlazi odatle. Razgovarajmo oči u oči.
Ja: Hej, pa što nisi odmah rekao. Pa na telefon smo prekinuli mislio sam..
Isus: Ta nije li nam sad bolja veza.I bolje se čujemo.
Ja:Imaš pravo.Nisam znao da to možeš.
Isus:Ja sve mogu, samo trebaš otvoriti svoj um svi mogućnostima.Problem je zatvorenost uma kod ljudi. Na spomen riječi ''čudo'' uvijek misle na ozdravljenja i ova nekakva za mene sitna čuda već milijun puta viđena. Ja bih htio pomoći. Začepiti grotlo vulkana, obustaviti potres opet utišati oluju kao onda.Ali ljudi se ograničavaju i zaboravljau da ja doslvno sve mogu.A lijepo sam rekao da će i brdo premjestiti da vjeruju. Vjerovati znači otvoriti svoj um. Oslobodite se, to od vas tražim.
Ja:Pa evo ja tražim i otvaram um.Pomozi meni.
isus:Pa prvo nemoj me više zvati na telefon kad možeš ovako izravno razgovarati. Bacanje para ti je to.
Drugo, ima ti svezak časopisa mojih koje sam izdavao oko 5 tisuća godina. Ja sam bio glavni urednik, a bilo je mnoštvo novinara od Izaije, Ilije, Jeremije do ovih novih zahvaćenih velikom reformom svijeta i ljudstva uopće prve četvorice pa Pavla i ostalih.Ovi novi imali su više mogućnosti zbog te reforme koja je za me bila krvava, ali nije mižao. Zato se više čitaju ti u ljudskom žargonu zvani evanđelisti.I Pavao je bio veliki novinar.I u tome svesku svih brojeva ti ima sve o životu i svijetu i ljudima. To ti je kronologija izvještaja o događajima koji su najvažniji i najstvarniji za čovječanstvo.A ne neki tamo izbori ili utakmice.To ti je knjiga o sreći i načinu da postaneš sretan.
Ja:Kako znam jesu li istiniti?
Isus: Pa ja sam glavni i odgovorni urednik.Sve je istina prijatelju moj. Izvještaj o istini. Dakle ta knjiga u svećenićkom žargonu Biblija.
Treće,ja sam ti se materijalizirao prije 2000 godina. I ostat ću tako do kraja svijeta. Prije sam bio kao samo jedan čovjek na jednom mjestu, većinom u Izraelu. Onda sam umro i naravno proširili su se obzori. Sad sam na milijun mjesta na svijetu. I ima me svugdje. Morao sam umrijeti za to, da me svi imaju. I svaki dan možeš mi doći doma. Radi našeg prijateljstva i razgovora preporučeno je da dolaziš jednom tjedno. Na dan kad se odmaraš.U nedjelju. Znaš ti da sam ja vama dao da birate dan odmora. Vi se nikad ne biste toga sjetili,dana odmora. I radi očovječenja, dao sam da birate bilo koji dan. Vi ste izabrali nedjelju. Da ste izabrali četvrtak vikend bi se sastojao od srijede i četvrtka.
Ja:Znači da ti idem u posjete.
Isus: Jednom tjedno, nisam vas htio opterećivati da svaki dan idete.Jednom tjedno je dovoljno.
Četvrto što imaš su ti žargonski zvani sakramenti.
Za njih sam dakle morao umrijeti i sve ono pretrpiti.Da bi me ti danas imao. U njima sam ja. U njih sedam sadržano je sve. Sve sam vam dao i dao cam da se odlučite kako ćete to sve podjeliti. Vi ste po starom židovskom običaju podjelili na sedam djelova.
Jedan torta na sedam dijelova, a ipak je za svakoga cijela. Mogla je biti i na 16 dijelova ipak bi bila samo jedna torta.
Ja:Cool.
Isus: I tu su ti ljudi. Ne zaboravi, za njih sve ovo radiš. Za njih primaš sakramente. Nemoj da ti ja budem važniji od njih jer ćeš me rasplakati. Ja volim ljude i dao sam im sve ovo da bi se međusobno voljeli i darivali kao što ih ja volim.
Ja: Oh Isus.Mnoge stvari su mi sada jasnije.
Isus:Život ti s ovim neće biti besmislen. Besmislen je onda kad ga analiziraš samo s svojih pet osjetila, tada propuštaš ono najvažnije, negov smisao, tada propuštaš i ne vidiš i ne razmtaraš ono više životno. Gledaš li ga samo fiziološki i s pet osjetila nećeš naći smisao jer ga ja tamo nisam postavio. Smisao sam postavio u ovom višem životnom. Smisao ćeš naći u ljubavi. U tome su sve rasprave i filozofi. To su svi tražili.Smisao. Ljudi često krivo kažu da svatko pronađe svoj smisao. ''Svoj smisao'' je kratkotrajna obmana koja će potrajati do prve teškoće. Smisao koji će trajati vječno je ljubav. Nju svi traže. To je smisao života svih ljudi.
Bez nje smo u isušenoj kaljuži i tamo trpimo jer je tamo nema.
Ja:Pametan si ti Isuse.Hvala ti.

Neurotransmiter
- 20:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 27.10.2006.

Svetost pobjeđuje..



"SVETAC SE NE RAĐA,
SVECEM SE POSTAJE SVAKI DAN"

Dragi mladi prijatelju,
Imaš li sveca kojemu se utječeš?
Želiš li reći tko je on/ona?
Pozivamo te da nam se pridružiš na molitvenom bdijenju,
večer uoči blagdana Svih Svetih i da zajedno obučemo "kostim" SVETOSTI!!!

Čekamo te u župi sv. Blaža u Zagrebu
(Prilaz Gjure Deželića 64),
31. listopada 2006.
Susret počinje u 19.30 sati svetom Misom,
nakon koje slijedi IGROKAZ IZ ŽIVOTA SVETACA!!!

Organizatori: Animatori župa grada Zagreba i okolice
- 17:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 25.10.2006.

Europski susret mladih, Zagreb 2006.

Ovaj sam post objavio na svojem trećem blogu Kraljevanje riječi na portalu Križ života, pa ga evo dajem i vama.

Ovaj čovjek na slici je brat Roger. Priča o njemu je duga i zanimljiva i nju potražite na netu, da vam ju sada ne prepričavam cijelu. No reći ću sljedeće. Brat Roger je, porijeklom Švicarac pokrenuo ekumensku zajednicu u malenome selu Taize u francuskoj pokraniji Burgundiji 1940. godine. Danas ta zajednica broji više od stotinu braće, katolika i protestanata različitog podrijetla, s tim da par manjim zajednica ima i u par siromašnijih dijelova svijeta, te sada i nova manja zajednica od 7 članova u Zagrebu. Svak ise brat zavjetovao na celibat te zajednički život u skromnosti. Zajednica ne prima nikakve darove i uzdržava se vlastitim radom.
Brat Roger je tako pokrenuo i susrete mladih koji se održavaju već 29 godina. No, to nije nikakv pokret, već hodočašće povjerenja na zemlji. Ove godine, čast domaćina je dobio grad Zagreb, i to po prvi put. Prijašnji gradovi domaćini su bili redom unazad: Milano, Lisabon, Hamburg, Pariz, Budimpešta, Barcelona, Varšava...
Sada se eto Zagreb našao u tom elitnom društvu, s ciljem da za dva mjeseca, točnije od 28.12. 06. do 01.01. 07. ugosti oko pedeset tisuća mladih ljudi sva svih kontinenata izuzevši Antarktiku vjerujem, a posebno se očekuju ljudi iz Europe. Mladi ljudi od 16 do 29 godina dolaze na tih 5 dana na zajedničke molitve, da upoznaju kulturu jednog naroda, u ovom slučaju Hrvata te da proslave Novu godinu, kao doduše najnevažniji element.

Njih je potrebno ugostiti na pravi način, znači u vlastitim domovima. Po mnogim župama i na netu se već dijele informacije i letci o ugošćivanju, ja osobno mislim da ću oko 2-3 ljudi ugostiti, iako nemam pojma iz kojeg dijela svijeta. Njima treba dati mjesto za spavanje tih 5 dana i doručak, ostatak dana oni izbivaju iz kuće ili stana, s tim da oni nose vreće za spavanje tako da krevet nije nužnost, već samo kutak nečijega doma i obrok, s tim da se 01.01. očekuje i ručak za mlade putnike. Uključite se svi koji možete u organizaciju ovoga, a neki od načina kontaktiranja su sljedeći: adresa Pripremnog centra za Europski susret ' Vukosovićeva 14 (Ilica 242) ', tel:01/5551-700, fax: 01/5551-701, e-mail: info@taize-zg.net, te neki linkovi: www.taize-zg.net i www.taize.fr/hr.

Svakodnevna zajednička molitva održava se od ponedjeljka do petka u 17 h te subotom u 13 h s braćom iz Taizea i mladim volonterima od 25.rujna 2006 do 20.siječnja 2007 u crkvi Sv. Marije na Dolcu. Svi su srdačno pozvani.

Ovaj se susret tiče svake župe i svakog katolika i kršćanina Hrvatske i okolice, a posebno Zagreba i stoga se odazovite pozivu i sudjelujte u ovome događaju i Susretu europske mladeži.

Bog vas blagoslovio.
- 16:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 14.10.2006.

Pozdrav neoskvrnjenoj Mariji

Pozdrav Neoskvrnjenoj Mariji nalazi se u knjizi sv. Getrude Velike od Helfte. Marija je objavila sv. Getrudi, da će onome koji je tim riječima pozdravlja pokazati kakvom je ljubavlju prožeto njezino majčinsko Srce. Na času smrti ukazat ću mu se u takvoj ljepoti, da će njegova duša biti ispunjena radošću.

Pozdravljam te i ljubim te Ružo otajstvena
obasjana nebeskom slavom i ljepotom.

Pozdravljam te i ljubim te Ljiljane
što blistaš snježnom bjelinom.
Pozdravljam te i
ljubim te neoskvrnjena Djevice,
prije poroda, u porodu i poslije poroda.

Od tebe se rodio i tvojim se
mlijekom hranio Kralj neba.

Majko divna pomozi meni,
nevoljnom grešniku i
moli za mene sada i
na času smrti moje.
Amen.
- 22:24 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 13.10.2006.

Lijep pozdrav svima!
Evo mene nakon malo duže vremena. Naime, na svom blogu (obraćena) danas (13. 10.) objavila sam post o EVANGELISTIČKO-PENTAKOSTALNOJ CRKVI. Ne želim ovdje objavljivati taj post jer želim vaše komentare na jednom mjestu. Zbilja bih željela da pročitate moj post i da iskažete svoje mišljenje.
Hvala! wave
- 00:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 11.10.2006.

Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu!

Marija se ukazala u Fatimi u Portugalu 1917. g. Crkva je službeno priznala ta ukazanja. Cilj ukazanja bio je upozoriti na II.svjetski rat i širenje komunizma te je Marija rekla rješenje, da ne dodje do toga.

Marija: "Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika.Kako bi ih spasio, Bog želi ustanoviti pobožnost Mome Prečistom Srcu.
Ako budete činili što tražim, mnoge će se duše spasiti i mir će vladati.
Rat je pri kraju (Prvi svjetski rat), ali ne prestanu li vrijedjati Boga za pontifikata Pija XI. počet će drugi, još gori. Kad budete vidjeli noć osvjetljenu nepoznatom svjetlošću, znajte da je to veliki znak koji vam Bog šalje, da će svijet zbog zlodjela, kazniti ratom, gladju i progonstvom Crkve i Svetog Oca. (U noći s 25. na 26. siječnja 1938. bilo je to svjetlo).

Kako bi se to spriječilo, zatražit ću da se Rusija posveti mome Prečistom Srcu te kao zadovoljštinu, svetu Pričest u pet prvih subota u mjesecu. Ako se ispune moji zahtjevi, Rusija će se obratiti i vladat će mir. U suprotnom (Rusija) će proširiti svoje zablude po svijetu te će doći do ratova i progona Crkve. Dobri će biti mučeni, Sveti Otac mnogo će trpjeti, razni narodi bit će uništeni, no na kraju će moje Prečisto Srce pobijediti. Sveti Otac posvetit će mi Rusiju koja će se obratiti te će svijetu ponovno biti podareno razdoblje mira."

Od 1917. do danas još uvijek nijedan papa nije učinio posvećenje Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu. Neki su to učinili djelomično, ali time nisu ispunjeni Marijini zahtjevi. Pape to nisu učinili, vjerojatno da ne pogoršaju odnose sa Ruskom Pravoslavnom Crkvom.

Trenutno stanje je ovakvo: Rusija se nije obratila. U Rusiji nikada nije bilo više razvoda i pobačaja nego danas, cvjeta kriminal i nemoral. U svijetu ima puno ratova i razdoblje mira nije zavladalo.

Svećenik iz Fatima Centra, tvrdi ovo: u svijetu se vodi borba za novi svjetski poredak. Na jednoj strani su SAD, V.Britanija, Francuska i Izrael, a na drugoj Rusija, Iran, Sirija, Kina. Oni se bore za prevlast. Amerika i Europska Unija sve više gube političku moć i sve su više ranjivije. To žele iskoristiti Rusija, Kina i Iran da preuzmu dominaciju.

To znači puno mogućnosti za nove ratove, terorističke napade, velike nemire u svijetu, puno stradanja i patnji.

Gospa u Fatimi: «Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.»

Sve dok papa ne posveti Rusiju - Bezgrješnom Srcu Marijinu, bit će ratova i progona Crkve Dobri će biti mučeni, Sveti Otac mnogo će trpjeti, razni narodi bit će uništeni, no na kraju će Marijino Prečisto Srce pobijediti.

Od danas, svaki ću dan moliti krunicu za mir svijetu i da papa konačno posveti Rusiju - Bezgrješnom Srcu Marijinu. Sudjelovat ću u pobožnosti "Pet prvih subota". Pozivam i vas da molite krunicu za mir u svijetu ili barem tri Zdravo Marije na dan za mir u svijetu. Ako želite možete ispuniti peticiju da papa konačno posveti Rusiju - Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Peticija

Gospa u Fatimi: "Barem ti me pokušaj utješiti i poruči da svima onima koji se u pet prvih subota u mjesecu zaredom ispovijede, pričeste, izmole krunicu i 15 minuta ostanu sa mnom u razmatranju o otajstvima krunice ,a s nakanom da mi pruže zadovoljštinu, obećajem svoju prisutnost u času smrti i sve milosti koje su im potrebne da spase dušu!"


Zašto Bog želi da papa posveti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu?

Za to što će obraćenje Rusije i mir koji će uslijediti biti trijumf Bezgrješnog Srca Marijina, za koje Bog želi da ga ljudi časte uz Presveto Srce Isusovo.
- 22:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.10.2006.

OBITELJ

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
''O, oprostite mi, molim vas!'' bio je moj odgovor.
On je rekao, ''Molim vas, oprostite vi meni;nisam vas vidio.''
Bili smo tako pažljivi, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.

Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.
Kasnije toga dana, dok sam kuhala večernji objed,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.
Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
''Makni mi se s puta!'' rekla sam uz viku.
On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.

Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
''Dok si dijelila sa strancem uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.

Otiđi i pogledaj na kuhinjski pod,
naći ćeš cvijeće pokraj vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.
Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.''

Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele kapati niz lice.
Tiho sam otišla i klekla pored njegovog kreveta;
''Probudi se, maleni, probudi se,'' rekla sam.
''Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?''
Smiješio se, ''Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.''
Rekla sam, ''Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas;
nisam trebala vikati tako na tebe.''
Rekao je, ''O, mama, u redu je.
Svejedno te volim.''
Ja sam rekla, ''Sine, i ja tebe volim,i volim cvijeće, posebno plavo.''


Jeste li svjesni da ako umremo sutra,
tvrtka za koju smo radili, lako nas uskoro može zamijeniti.
Ali obitelj koju ostavljamo iza sebe
osjećala bi gubitak do kraja njihovih života.
I molim te, razmisli, unosimo se u posao više nego u svoje obitelji,
ne misliš li da to nije mudro ulaganje?
Dakle, što je iza priče?

Znaš li što znači riječ obitelj? FAMILY

FAMILY= FATHER A ND M OTHER I L OVE Y OU
- 22:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 04.10.2006.

Sveta Mala Terezija

Jedna je od najzanimljivijih svetica, životopis joj je poseban, pronašla je jednostavan način postizanja svetosti. Rodila se pod imenom Therese Martin (čita se Marten, najčešće francusko prezime). Redovničko joj je ime Terezija od Malog Djeteta Isusa i Božjeg Lica, kod nas je najpoznatija kao Mala Terezija (postoji i «Velika» Terezija – sv. Terezija Avilska), a poznata je i kao Little Flower of Jesus i kao sv. Terezija iz Lisieuxa (čita se Lizje, francuski grad gdje je živjela).

Image and video hosting by TinyPic

Njeni roditelji davno prije nego su se upoznali, željeli su biti svećenik i časna sestra, no nije im to uspjelo. Kada su se prvi put vidjeli, doslovno su se zaljubili na prvi pogled i znali su da su jedno za drugo. Nakon par mjeseci, vjenčali su se. Željeli su živjeti u braku bez spolnih odnosa, dok im jedan svećenik, nije rekao da to Bog nije tako zamislio. Očito su bili poslušni, kada su imali devetero djece, s time da im je četvero djece umrlo rano zbog bolesti za koje tada nije bilo lijeka. Ostalo mi je pet kćeri. Terezija je bila najmladja. Odgajane su u katoličkom duhu i sve su postale časne sestre i to dobrovoljno, roditeljima je bilo i krivo. Zanimljivo je da su četiri sestre bile u istom karmelićanskom samostanu u Lisieuxu, dok je peta bila klarisa. Tereziji je rano umrla majka pa je bila u jako dobrim odnosima s ocem. Bila je razmažena, preosjetljiva, često bi plakala zbog sitnica, ali je bila bistra, odlučna, jako uporna. Već je s tri godine znala čitati i od malena je pokazivala veliku ljubav prema Bogu i Mariji. Imala je neku bolest, koja je bila tako teška, da su mislili da će umrijeti, no ona se molila i vidjela je kako joj se Marijin kip nasmiješio. Ubrzo nakon toga je ozdravila kao da nikad nije bila bolesna.

S 15 godina, odlučila je postati časna sestra i to odmah. Po pravilama bila je premlada i odbili su njenu želju, misleći da je to prolazni hir. No, ona je mislila drugačije, s ocem je išla od vrata do vrata i kad su je svi odbili, otišla je u Rim k papi. Na opće čudjenje, zamolila je papu Lava XIII, da joj pomogne!!!! Bio je vrlo ljubazan i nakon nekog vremena, dopušteno joj je da postane časna sestra s 15 godina. Život u samostanu, bio je jako težak, no ona je iz ljubavi prema Isusu sve rado trpjela. Željela je postati sveta, ali nije znala kako. Imala je samo osnovnu školu, bila je obična djevojka. S vremenom je pronašla svoj put prema svetosti, koji je nazvala Mali Put. Otkrila je da je Bog ljubav i milosrdje prije nego pravednost i strogoća (kako su do tada najviše mislili). Boga se ne zaslužuje ni kupuje , Bog je Ljubav koja se daruje, On je Milosrdje koje prašta. Ona je rekla: Isus me ne poučava, da brojim svoja djela, nego da sve što činim, činim iz ljubavi. Njezin put je heroizam u podnošenju tegoba svakidašnjice. Pokazivala je ljubav, tako da je neprimjetno činila mnoga sitna djela iz velike ljubavi. Jednu časnu sestru nije mogla organski podnijeti, no umjesto da je mrzi, ona je prema njoj bila jako dobra, pomagala joj je i smiješkala se kad ju je vidjela, tako da je ta časna sestra mislila, zašto je ona tako voli. Izgarala je iz ljubavi prema Bogu i ljudima i to neprimjetno, za života je bila nepoznata, jednostavna i krhka. Kad je trpjela, onda se baš nastojala smiješiti i biti vesela. Neke najbliže koje su poznavale bolje njezin duhovni kad su je vidjele posebno raspoloženu znale su da zbog nečega trpi u duši.

Heroizam njezinog trpljenja je velik. Otac joj se razbolio posljednjih godina od cerebralne paralize, te je morao na liječenje u bolnicu za umobolne. To je bila velika patnja za cijelu obitelj, posebnu za nju koja je uz oca bila veoma vezana. Od 1896. na dan Uskrsa pa sve do smrti živjela je u jednoj velikoj tami vjere, mnoge kušnje su je salijetale. Ali je sve to dostojanstveno podnosila, voljom nadvladala u nadi čekajući da kušnje prođu. Još prije tih kušnji imala je suhoću u duhovnom životu. Nikakvih posebnih utjeha. Ali heroizam njezine ljubavi nadvladavao je i tu vrst patnje. I na koncu bila je tu fizička patnja. Polagano umiranje od tuberkuloze, gašenje njezinog bića. Bilo je popraćeno velikim trpljenjima posebno posljednjih mjeseci. Sama je izjavila da nije mislila, da je moguće toliko trpjeti. Kalež je pun, govorila je u posljednje dane svoga života. Umrla je s 24 godine.

Njezina svetost je bila stvarno skrivena njezinoj okolini. Dragocjene su u tome smislu neke izjave njezinih susestara. Poznata je ona izjava jedne sestre koja je izjavila neposredno pred Terezijinu smrt dok je ona ležala u bolesničkoj sobi. “Ne znam što će poglavarica moći napisati o sestri Tereziji nakon njezine smrti, kad nije učinila ništa posebno, bila je sasvim obična sestra”. Druga sestra, izjavila je u procesu: «Službenica Božja općenito je bila nepoznata ili još bolje rečeno nepriznata u našoj kući. Osim nekoliko novakinja koje su je promatrale iz bliza, nitko nije primjećivao heroizma njezina života.... Polovina redovnica govorile su da je to jedna dobra mala redovnica, blaga, ali koja nema što trpjeti i čiji život je uglavnom beznačajan. Ostali dio zajednice koji je podržavao odbojnost među dvije struje u samostanu pokazao se nesklon prema Službenici Božjoj; govorile su da su je razmazile njezine sestre, ali nisu nalazile nekakav posebna prigovor.» Provodila je naoko jedan sasvim običan jednoličan redovnički život, više pasivan, obavljajući one redovne dužnosti u zajednici kao i propisane molitve... I nitko do nje i njezine svetosti nije posebno držao, niti uočavao njezinu veličinu osim nekoliko najbližih redovnica. I nakon smrti najednom eksplozija popularnosti...

«Povijest jedne duše»

Njezina autobiografija koju je napisala po naređenju svojih poglavarica, dakle iz redovničke poslušnosti, a ne iz osobne volje, a najmanje sa željom da bi to bilo objavljeno, postigla je nevjerojatan uspjeh i popularnost. Do sada je prevedena na 50 jezika, objavljena je u oko 10 milijuna primjeraka, računa se da ju je pročitalo pola milijarde ljudi kroz ovih sto godina.

Uspon svjetskih razmjera

Kao što je prije reda ušla u samostan sa 15 godina, tako je prije reda, s posebnom dozvolom, proglašena blaženom 1923. (tj. prije isteka trideset godina od smrti da se nekoga može proglasiti blaženim). 1925. proglašena je svetom, 1927. proglašena je zaštitnicom svih misija uz sv. Franju Ksaverskog najvećeg misionara svih vremena. 1944. proglašena je suzaštitnicom Francuske, a 1997. proglašena je naučiteljicom Crkve kao treća žena po redu, a 33. od svih naučitelja. I još k tome najmlađa naučiteljica u povijesti od svih ostalih!

Bog joj je podario izvanredne naravne darove i sposobnosti: jaka inteligencija i veliko pamćenje; već od najranije mladosti pokazuje osjećaj za umjetnost, za književnost, lijepo izražavanje. Sve to svoje naravne darove već od najranije dobi stavlja službu Bogu, u službu vjere.

Svojim životom Mala Terezija potvrđuje da Bog ima sasvim drugačija mjerila po kojim mjeri vrijednost naših djela, naših čina. Božji kriteriji po kojima ocjenjuje i vrednuje ljudske djela jesu sasvim drugačiji od onih ljudskih. To znači da naša obična djela, molitve, žrtve mogu pred Bogom zadobiti veliku vrijednost i postati plodna, korisna za druge ovisno o nakani na koju se obavljaju, ovisno o duši koju udahnjujemo u ta djela, ovisno o namjeri s kojom ih činimo.

p.s. Majka Terezija je po sv. Maloj Tereziji dobila redovničko ime.

- 00:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.10.2006.

LICE - OGLEDALO DUŠE

Ništa nas ne prokazuje kao naše lice. Ono točno registrira naše zanose i naša posrnuća. Na njemu se čitaju naše tuge i naše radosti. Na licu i na očima odrazuje se sve što prolazi stazama našega bitka. Ničim nije moguće sakriti zbilju duše. Kozmetički zahvati su uzaludni pokušaj poboljšavanja nečega što se ničim ne da poboljšati. Nema te šminke niti te boje koja može oku vratiti sjaj, licu vedrinu, izgledu opuštenost i bezbrižnost. Kozmetika je odavno izgubila uvjerljivost pred istinskim poštovaocima prave ljepote života.

Ljepota lica, a onda i ljepota svakog izgleda ovisi o ljepoti bitka, o ljepoti duše. Na licu se čita napetost i umor, na licu se čita podmuklost i sebičnost, na licu i u očima čita se istinska dobrota i dobronamjernost. S lica očitavamo prenapetost i očaj, ali i ushit i veselost.

Nekih se lica bojimo, a za nekima čeznemo. U blizini nekih lica ledi nam se krv, a u blizini drugih lica razgaljuje nam se srce. U blizini jednih ljudi volimo biti i uvijek iznova tražimo priliku da se s njima sretnemo, dok u blizini drugih ljudi ne volimo biti i jednostavno od njih bježimo.

Čovjek ne može sakriti stanje svoje duše. Ono se čita, ma koliko se on trudio da tome doskoči ili da to kozmetičkim zahvatima učini ljepšim. Tijelo ne umije lagati. Naše tijelo reagira na stanje naše duše. I mnoge tjelesne boli i bolesti samo su reakcija tijela na stanje naše duše.

Duša je lijepa. Ona je odraz nebeskog čovjekova stanja prije izgona. Sva naša čežnja za ljepotom, za srećom, za onim što nazivamo ''rajskim stanjem'' zapravo je posljedica izgona iz raja, to znači da je svaka ljepota zapravo odraz rajskoga u čovjekovu izgnaničkom životu.
Duša je, međutim, stvorena lijepa. Ona je matrica koja je podešena, upriličena za ljepotu, jer je rajskog porijekla. Negdje u razdvajanju duše od vječnog nastaje ponekad kobni nesklad pa duša zbog gubitka ravnoteže i zbog vrtoglave samostalnosti gubi sigurnost. Toga trena počinje se rađati rugoba. I čovjek je na krivom putu ako misli da nazovi-lijepim licem može prevariti dušu. Nije moguće rekonstruirati dušu bilo kakvim vanjskom zahvatom. Ona se na da konfekcijski, a niti zamjenom stupovlja, vratiti u rajski zavičaj. Ljepotu joj može vratiti samo njezin Tvorac.

Duša koja je osjetila doticaj njegove ruke koja je ponovno preoblikuje, ponovno se rodila istinskoj vrijednosti – životu. Lice to više ne može tajiti jer blista.

Ljepota je prolom nebeskog
i otkinut dio raja
Ljepota je prhak blistaj
nastao u zaboravnoj igri
beskrajnih svjetlosti
Od te igre svijet i duša
i svemir i cvijet
titraju neslućenim zanosom
i bliješte
prokazujuć
Lijepog
u nedogled.


Anton Šuljić
iz knjige Čavli u ogradi


triptih
- 16:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #