Čudim se:
Zašto si, kad sam Ti
Otključala vrata svog srca,
Skinuo vrata?
Čudim se:
Zašto si u središtu iskopao zdenac dubok?
Čudim se:
Zašto si intimu moju, koju sam
Za Te čuvala, vjetrometini izložio, pa sad
Prolaznici i namjernici dolaze, piju,
Utažuju žeđ i odlaze, pa
Ponovno navraćaju.
Čudim se:
Zar ti nije hladno u meni bez
Vratiju,
Zar ne mariš što se moramo
Skrivati u najtajnije kutke da nas
Ne vide, da sami budemo.
Čudim se svemu što mi činiš.
A ne htjedoh Ti pitanja postavljati,
Tek vrata mi trebaju…
A Ti govoriš: JA SAM VRATA…
Ne boj se, jer ja sam s tobom,
Ne boj se, jer ja sam tvoja Vrata.
Svi ovi kroz mene ulaze i izlaze, ne
Plaši se vjetra, ja bdijem nad tobom…!
Ne boj se!
Ne bojim se više,
Vjerujem Ti!
Samo Te molim, nikad me ne napuštaj.
A prolaznike i namjernike ionako
Ne biram ja, već Ti.
Ostajem u dubokom klanjanju,
Zahvalnosti i čuđenju:
Ti si moja vrata!
M. Marina OSB
Post je objavljen 03.09.2006. u 12:05 sati.