Vjerovati radosti...

petak, 30.06.2006.

Zamolba za pomoć trogodišnjoj djevojci Gloriji Brajko

((mislimo da se ovo treba prosiriti, pomazimo ljudima))

Poštovani,

Obraćamo se zamolbom da podržite humanitarnu akciju koju su pokrenule naše tri udruge: Društvo '' Naša Djeca'', ''Udruga Sv. Vinka'' i Gradska organizacija Crvenog Križa iz Grada Buja, radi prikupljanja pomoći obitelji Brajko za liječenje njihove trogodišnje Glorije.
Mala Glorija odmah nakon rođenja, nije imala sreće. Upućena je na tešku operaciju koju je hrabro podnijela, ali joj ona nije pomogla. Poslije liječenja na KBC-u u Zagrebu i Rijeci, njezino se zdravstveno stanje pogoršalo.
Liječnici kažu da se moraju poduzeti bitne mjere kako bi se izbjegle moguće rizične situacije po njezino zdravlje. Glorijini roditelji - majka Silvija(nezaposlena) i otac Franko(zaposlen u ''Istarskim cestama''), teško su pogođeni Glorijinom bolešću.. Nalaze se u teškoj psihološkoj i materijalnoj situaciji, jer Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje još uvijek ne želi odobriti njezino liječenje u Padovi. Istovremeno sa veoma skromnim materijalnim primanjima, obitelj Brajko ne uspijeva podmiriti troškove lijekova, račune bolnice a pogotovo ne troškove nove operacije.
Zahvaljujući humanitarnom koncertu kojeg su naše tri udruge nedavno organizirale u Bujama, obitelj Brajko je uspjela podmiriti dio troškova iz prošle godine. Nakon zadnjeg liječničkog pregleda u Padovi od 14. do 21. ožujka ove godine, konačna je utvrđena dijagnoza Glorijine bolesti:
Alagilleov sindrom. Liječnici su roditeljima kazali da se radi o veoma rijetkoj i opakoj bolesti, koju treba izliječiti transplantacijom jetre. Tom prigodom su roditeljima također rekli da se ''Glorijino zdravlje pogoršalo''.
odmah su predložili uvrštenje Glorije u listu čekanja za transplantaciju jetre. Međutim, kako Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje još nije odlučio o upućivanju djevojčice na liječenje u inozemstvo, situacija u obitelji Brajko dramatično se pogoršava.
Mi smo kao udruge učinile ono što smo mogle - pokrenule smo humanitarnu akciju prikupljanja pomoći za obitelj. Molimo vas da se i vi priključite akciji s vašim humanitarnim prilozima. Pokušajmo pomoći maloj Gloriji u granicama naših materijalnih mogućnosti dok ne bude prekasno. U koliko ćete se priključiti ovoj akciji, očekujemo vaš poziv.

S poštovanjem.

Račun male Glorije Brajko u Banci
Istarska kreditna banka - Umag
2380006-1000000005
na br. 3345034425

Sada kada je završio ovaj službeni dio samo bih htio reći da ako biste mogli vi tamo u Zagrebu i diljem Hrvatske proširiti glas ja bih vam bio zahvalan i Glorija Brajko jer skupljeno je tek oko 40 tisuća kuna, a trebalo bi skupiti još otprilike 27 tisuća eura jer ukupna operacija košta oko 250 tisuća kuna.

Ako biste mogli i bili voljni ovo proširiti i napisati(kopirati) na internetske stranice na koje odlazite bio bih vam iznimno zahvalan.
Novac se skupljao na području Istre, ali to nije bilo dovoljno.

Hvala!
- 11:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Cijena

Bio jednom jedan čovjek, imenom George Thomas, bio je pastor a živio je u jednom malom selu. Jednog Uskrsnog jutra išao je prema crkvi noseći u ruci jedan zahrđali kavez. Kada je došao u crkvu stavio ga je blizu propovjedaonice. Vjernici su bili iznenađeni kada su to vidjeli. Kao odgovor pastor je započeo propovijed:
"Dok sam jučer šetao susreo sam jednog dječaka koji je u ruci nosio ovaj kavez. Unutra su bile tri ptičice. Tresle su se od hladnoće i od straha. Zaustavio sam dječaka i upitao:
"Što to nosiš, dijete moje?"
"Tri stare ptice", odgovorio je.
"Što ćeš s njima učiniti?", upitah ga.
"Nosim ih kući da se igram s njima", odgovori dječak. "Dražit ću ih, kidati im perje i tako će se posvađati. Silno ću se zabaviti".
"Ali, prije ili poslije će ti dosaditi. Što ćes tada učiniti?"
"Imam mačke", odgovori dječak. "One vole ptice. Njima ću ih dati".
Pastor je ostao u šutnji jedan trenutak.
"Koliko tražiš za ove ptice, sinko?"
"Štoo? Gospodine, zar ih želite kupiti? Pa to su samo obične poljske ptice, ništa posebno. Ne pjevaju a nisu ni lijepe!"
"Koliko?", ponovno je upitao pastor.
Misleci da je poludio,dječak je rekao :"Deset dolara!"
Pastor je izvadio deset dolara iz džepa i stavio ih u ruku dječaku a on je kao munja nestao. Pastor pažljivo uze kavez i pođe na mjesto gdje je bilo drveća i trave. Otvori kavez i s radošću pusti ptice na slobodu.
Eto, to je tumačenje praznog kaveza uz propovjedaonicu. A onda je započeo ovu pripovijest:

Jednog dana Isus i Sotona su razgovarali. Sotona se bio vratio iz Edenskog Vrta. Bio je ponosit i napuhivao se ohološću. "Da Gospodine, upravo sam ulovio cijelo čovječanstvo. Upotrijebio sam zamku za koju sam znao da će biti izvrsna a za mamac sam isto stavio ono što sam znao da će upaliti. Sve sam ih ulovio!"
"Što ćeš učiniti s njima?", upita Isus.
Sotona odgovori:"Oh, igrat ću se s njima! Naučit ću ih kako se oženiti a onda se rastaviti; kako se mrziti i kako činiti jedan drugome zlo; kako piti, pušiti i psovati.
Naučit ću ih kako proizvoditi oružje za ratovati i kako se međusobno ubijati. Bit će to veoma zabavno!"
"A onda, kada završiš igrati se s njima i naučih ih svemu tome, što ćeš onda učiniti s njima?, upita Isus.
"Oh, ubit ću ih", uzviknu Sotona oholo.
"Koliko tražiš za njih?", upita Isus.
"Daj, ne želiš valjda ovu svjetinu kupiti! Nisu ni za što! Zli su veoma. Ako ih uzmeš mrzit će te. Pljuvat će po tebi, psovat će te a onda te i ubiti. Ne, nije valjda da ih i dalje želiš kupiti!!"
"Koliko?", opet upita Isus.
Sotona pogleda Isusa i cereći mu se u lice reče:
"Svu tvoju krv, sve tvoje suze i tvoj život!"
Reče Isus:"DOGOVORENO!"

I plati cijenu.

Neurotransmiter(iz neke knjige)
- 10:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 29.06.2006.

Hrvatski svećenici će se pojedninačno susreti sa Papom!

Tijekom službenoga pohoda i molitve na grobovima apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla u Rimu, hrvatski će biskupi će se pojedinačno susresti s Papom. Pohod traje od 3. do 10. srpnja.

Napisao:marco's
- 10:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Obraćenje i prijateljstvo


Image Hosted by ImageShack.us

Pronašla sam komentar na forumu na Internetu da je obraćenje "promjena načina života". Ne znam da li mogu sama za sebe reći da sam obraćena, jer smatram da to nitko ne može reći sam za sebe, ali osobe koje me poznaju govore mi da sam se promijenila i to na bolje, da sam drugačija. Tome je posebno zaslužna moja "šefica" na poslu, koju ne doživljavam kao "šeficu" već kao duhovnu pomoć. Ona mi je pomogla kad mi je bilo najteže, kada više nisam znala kako dalje u životu. Savjetovala me da se obratim za pomoć Svevišnjem, kojeg sam do tada zanemarivala. Poklonila mi je Bibliju, knjigu o životu svetaca iz koje dalje svojim novim prijateljima putem bloga prosljeđujem informacije, često mi donosi nove molitve i vjerske knjige da pročitam… Vrlo je mudra i mnogo mi pomaže.
Ovaj vikend zajedno idemo u Mariju Bistricu, tj. ona pješači, a ja ću doći u subotu popodne automobilom jer zbog zdravstvenih razloga ne mogu pješačiti i bit ćemo tamo zajedno do nedjelje popodne kada se kući vraćamo kako smo i došle.
Od kada sam se promijenila (obratila) u životu mi je krenulo na bolje, sretnija sam, kad mi je teško više ne "padnem" nego se pomolim i ne prođe ni dan, a da ja ne zapjevam koju od mojih dragih crkvenih pjesama: "Moj Isus", "Jaganjče Božji", "Velik si"…, čak i na poslu ili na ulici (onako potiho, u sebi) i odmah se osjećam bolje, snažnije…
A kada sam otkrila da postoje blogovi kao što je Hrvojev tada sam otkrila još jedno veselje u svom životu. Prvo sam izmolila molitve sv. Brigite koje se nalaze na tom blogu, a tada sam odlučila otvoriti blog i napisati prvi post.
Nisam baš neki literarni tip (moj dragi mi govori da se često podcjenjujem), ali se trudim koliko znam i umijem, i to uz pomoć Isusa koji mi je pomogao da ponovno pronađem PRAVI put života!

Isusove riječi:
"Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom." (Otkrivenje 3:20).


Image Hosted by ImageShack.us

Sretan imendan svim Petrima i Pavlima!

obraćena
- 08:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

PROMIJENJENA IMENA I ŽIVOTI

Promijenio si mu ime i život. Bio je vješt ribar i nevješt govornik, odlučan vođa i prevrtljiv podilazitelj, zatajio Te i priznao Kristom. Bio si mu jedini Učitelj, pred Tobom se stidio svojih postupaka i dičio se snagom poslanja. Bio je vrijedan Tvoje pokude i pohvale, Tvoga posebnog izabranja. Petar te slijedio i kad je skretao. Bio je s Tobom i kad je spavao. Htio je za Te dati sve i kada se s mačem borio za Te jer je vjerovao u zemaljske vrijednosti – a ti si tražio više. Zato Te i slijedio drugačije no svi – smrću na križu okrenutu.

I Savao je postao Pavao. S konja je u obraćenje bačen progonitelj, oslijepljen je bio onaj tko je bio zaslijepljen. Život si mu okrenuo u služenje naviještanja evanđelja. Vodio si ga u iskušenja i u progone, u odbacivanja, ismijavanja i kamenovanja, vodio si ga pred sunarodnjake i moćnike, a on je trn svoj u tijelu nosio, ulazio u čudesna viđenja, okusio nebesa i borio se sa zlim nagnućima. Želio se izbaviti iz tijela, a doživljavao je uzdignuća duha. Na kraju čekao ga je mač koji ipak nije mogao zaustaviti silinu riječi koje si kroza nj govorio. Zato i jest postao učiteljem naroda.

A. Š.


(triptih)
- 00:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 28.06.2006.

Zašto postojim?

Činjenica je da nam je život darovan, nismo si ga sami dali. Postojimo jer nas je netko zamislio,
ljubio, htio i dao nam život. Svako ljudsko biće je predmet vječne i beskonačne ljubavi.
Svatko od nas je divan Božji nacrt.
Čovjek nije samo genetski nacrt kako nam očituje biologija nego je čovjek i nacrt života
za ostvarivanje. Čovjek je po sebi ujedno slobodan i odgovoran. Naš život nije plod slučaja
ili kakvog slijepog fatalizma, nego Stvoriteljeva čina ljubavi koji nam služeći sa suradnjom
dvaju stvorenja- muškarac i žena - dariva život.
Biblija tvrdi da je Bog stvorio čovjeka "na svoju sliku". Čovjek je stoga Božje stvorenje,
slika Božja. S čovjekom Bog stavlja pečat na sve svoje stvaranje.
Koja je dakle svrha čovjeka?
Da slavi Boga. Bog nam je darovao život da ga slavimo. Po sebi Bog ne potrebuje
naše slave, ali naš život se potpuno ostvaruje postane li hvalospjev slave Bogu.
Svaki čovjek je pozvan da slavi Boga kako bi ostvario sama sebe kao čovjeka.
Tome je usmjeren ljudski život. To je njegovo veliko dostojanstvo.
(Antonio Ugenti)

by Zrinka

- 19:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Biblija

Biblija je sveta knjiga za Kršćane,Židove i Muslimane.Najčitanija je,najprevodjenija i najutjecajnija knjiga svih vremena.

Da li je imate doma?
Koliko je često čitate?
Da li je možda netko pročitao cijelu Bibliju?
Koji vam je najdraži citat iz Biblije?


Postoji i Biblija - online u izdanju Hrvatske Biskupske Konferencije.Može se napisati pojam,citat ili kratica i dobije se tekst iz Biblije.

by Hrvoje
- 17:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Papa Benedikt XVI.

Papa Benedikt XVI. je na dar dobio Apple-ov iPod na dar od turista. Na njegovom iPodu je ugravirano njegovo ime. Papa se jako obradovao ovom "neobičnom" poklonu.

Napisao:marco's
- 10:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Sin City



Napisao sam post veličine svih ovih postova što su na blogu objavljeni, x 2. I post je iz nekog razloga pri objavljivanju izbrisan. Nisam izgubio volju, idem ponovno.

Don't let your eyes tell the brain

You should feel ashamed...

Oh it hurts

When you're too blind to see...

Hate the sin not the sinner...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Premda ne slušam Robbia Williamsa, učinilo mi se prigodnim prikeljiti ove dijelove pjesme Sin Sin Sin.
Nikada nisam volio pisati o 'eventima' tipa o Međugorju sad kada je 25. godišnjica ukazanja, ili npr. o papi ako je u toku njegov posjet Hrvatskoj i sl. Mnogo draže su bi bile takozvane 'izmišljene' teme koju su tu, ali nisu etiketirane kao teme ili problemi i stoga se o njima ne razgovara izravno, već posredno, kroz neke druge teme.
Od početka svijeta, ljudski život je prožet grijehom, a sami ljudi su autodestruktivni. Ljudi danas griješe možda više nego ikada prije, a možda je to proporcionalno svakom vremenu. No u svakom slučaju, grijesi su danas na svakome uglu, mogu se vidjeti bilo gdje upravo i zbog medija ali i zbog liberalističkog načina društva gdje čovjek može zlostavljati ženu i ne biti kažnjen. U jednom tekstu koji sam dao svojem svećeniku, pitao sam se je li čovjek osuđen na propast?
Jer čovjek teži ka potpunoj slobodi, ka vlastitom kontrolom nad sudbinom i upravo stoga nije uvijek u savezu s Bogom. Čovjek ne može živjeti u ropstvu niti će to ikada moći, osim u ropstvu vlastita neznanja. Ono što Bog od nas traži je da slijedimo put koji nam je dao po Isusu Kristu i zapovjedima, da slijedimo Njegov plan. No ljudi se osjećaju sputani takvim planom prema kojemu nemaju izbora i stoga su osuđeni na ropstvo. I upravo stoga, ljudi su osuđeni na propast. Jer se ne povode za Božijim planom, a opet je dokazano da ljudsko djelovanje, njegova sloboda vodi ka propasti samoga sebe. I kad tad, čovjek će se uništiti ako ne bude u Božijoj milosti koju uporno odbacuje, čiju ruku odbija.
Ima jedna izreka Mahatme Ghandia: Ne vrijedi biti slobodan ako to ne uključuje slobodu da pogriješimo!

A čovjek bez ljubavi je osuđen na propast, jer na kraju krajeva, Bog je ljubav, i on jest kraj krajeva. Propast u Bogu ima novo značenje, ona predstavlja vječni život. Propast grijeha, materijalna života, tjelesnosti...
Čovjek je osuđen na propast, jer ne prihvaćajući jedini izbor spasenja, on odabire odlazak u vječni vrtlog vražje opačine, odakle nema izlaza. Gdje vlada njegova propast.
Čovjek se stoga udaljava od Boga, on se okružuje grijehom, a spasenje nikada neće doći ako nema iskrena pokajanja. No čovjek je toliko otupio u vlastitom okruženju grijeha da je ugušio svijest koja upozorava na grijeh i više niti ne zna kada grijeh treba prepoznati. Upravo stoga kajanje izostaje, a ako ga i bude, to je rijetko kada iskreno kajanje.
Ljudi žive u gradu grijeha, u kojem je svaka osoba košnica grijeha čije grijehe prenose marljive pčele njegove tamne visosti, Sotone.
Silna količina grijeha je danas u svakoj osobi, i toliko je grijeha da se više niti kajanjem ne mogu oprostiti. Potrebna je Božija milost, njegova ljubav. Prihvatiti grijeh nije dovoljno jer naposljetku samo sebi priznajemo grijeh, Bogu ne trebamo jer ga već zna. Iskreno kajanje, kada smo ga zadnji put iskusili? I jesmo li ikada?
Kako se pokajati za grijehe kojima niti broj ne znamo, kako se iskreno pokajati za grijehe kojih se ne stidimo? Ili za grijehe koji nisu niti naši, ali na nama je da njihovo bremen iznosimo.
Kako se pokajati za grijehe svojih predaka? I možemo li se za njih uopće iskreno pokajati?
U izvornom obliku, 2. Božija zapovijed glasi:
Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. (Izlazak 20:4-6)

Pisano je i: 'Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!' (Ezekiel 18:2)
Jesmo li i stoga osuđeni na propast, kada snosimo posljedice grijeha i naših predaka?

Kada će napokon doći pokajanje svijeta? Kada će se napokon svijet pokajati za pasivnost, naivnost i realizam što ga pokazuje naspram 'svjetskoga policajca? Kada će se pokajati za djela svoja, te pasivno odobravanje grijeha.
Kada će se i taj grmozvani predsjednik pokajati za svoje grijehe, kada će ih oprostiti svojim bližnjima jer '...oprosti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim...'
Opraštamo li mi dugove svojim dužnicima, i kaju li se oni za te dugove iskreno? Ili nam to više nije niti važno? I je li to onda novi grijeh?

Prema izreci koju sam smislio: 'Čovjek je samomu sebi najveća nepoznanica' ispada da čovjek uistinu ne poznaje sebe, a kako i bi kada sve dobro potiskuje u sebe zajedno sa savješću. On ne poznaje dobro, ne poznaje sebe. I je li dobro uvijek u čovjekovoj biti, je li njegova bit uvijek u nutrini? Može li čovjekova bit i njegovo pravo 'ja' biti na površini osobe, a ne u njegovoj dubini? Je li čovjek ono što želi biti, ili ono što mora biti?

Katkada se pitam može li uopće Bog oprostiti nama tolike grijehe? No onda se sjetim da On je svemoguć i On je ljubav, pun beskrajne milosti. No isto tako, ako u nama izostane iskrena pokajanja, jesmo li onda uistinu osuđeni na propast? Svojom krivicom, svojom moći ili nemoći...

Hoćeš li se ikada pokajati za grijehe što si ih učinila svojoj majci? Za suzu što klizi niz kuhinjski prozor davno isplakanu u nutrini njene duše, a tek sada puštenu s neba u obliku kiše što ju Bog šalje da natopi naš svijet pun grijeha. Hoćeš li se ikada pokajati iskreno za grijehe koji si učinila samoj sebi? Što se nisi poštovala onda kada je trebalo, što nisi znala cijeniti svoj bit, sebe kao osobu, a ne kao seksualni objekt.
Hoćemo li se i mi znati pokajati za grijehe što ih počinismo na netu, surfanjem po stranicama raznim, neslogom, agresivnošću. Hoće li se znati pokajati za anarhiju koja je grijeh sama po sebi? Ili ju neće smatrati grijehom, jer je savjest zatomljena iza rešetaka zatvorene duše?
Kako i ja da živim u okruženju, u obitelji u kojoj me nitko ne poznaje, u kojoj samoga sebe ne poznajem i ne znam kako se postaviti. Je li grijeh što se ne poznajem i što to tako olako deklariram, je li njihov grijeh što me ne shvaćaju, što se deru i viču postavljajući mi zahtjeve koji u svojoj osnovi jesu dobro, no njihova realizacija, način na koji se zahtjevi postavljaju, to sigurno nije dobro. Zlo je to. Svađe i prepirke, silne prepirke oko tema koje bi negdje prošle nespomenute, jer teme i ne postoje. Izmišljene su u ovim slučajevima samo kako bi se moglo oko nečega prepirati. Kako bi jedna strana drugoj dokazala da su zahtjevi racionalni, odnosno da nisu. A zapravo se uopće ne radi o tomu, nego o nečemu nedefiniranom i to je najveća enigmna. Jesmo li si sami krivi za ovo stanje, ili se radi o nečemu iznad nas, čega smo mi žrtve i uvučeni smo u to, svojim svađama ubijamo ljubav. Ili je ovo samo način da pronađem izliku? Jer nisam sposoban pokajati se? Možda se uporno ne želim upoznati, jer bih otkrio previše toga za kajanje?
Možda...
Hoće li se znati pokajati za anarhiju, ako je i ona sama po sebi grijeh, ili će ju pravdati raznim izgovorima, uvjeravajući koga...Mene...ili sebe?
Nije li ravnopravnost ono čemu težimo, ne bi li trebali i najmanji djelić bloga zajednički urediti? Možda je i naše htijenje preveliko, možda je i moj komentar suvišan, a možda i nije.
Možda se i sada u ovom postu kriju nečasne namjere kojih niti sam nisam svjestan, poput parazita što radi za neku sasvim drugu svrhu, što radi zlo radeći skrovito...Možda i ovaj post nosi poruku koja će u nekima probuditi nešto...dobro, ili pak zlo. Samo sam htio upozoriti, sebe ponajprije da iskreno kajanje sve više nestaje. I ne mislim loše, štoviše određeni osjećaji me plave dok ovo pišem, ali ja ovim postom uistinu se samomu sebi najviše obraćam. Kajanje je nešto što mi hvali, vjerujem i svima drugima.
Možda...
Hoćemo li se moći pokajati i za naše neznanje koje je naše koliko i samo znanje?
Hoće li se ona moći pokajati za svoju seksualnu požudu?
Hoću li se ja znati pokajati za svoje grijehe? Za svoj egoizam kojega sam zavolio poput ljubavi same, kojega sam obgrlio kao svoju bit? Hoću li se znati pokajati za svoju seksualnu požudu, za ono što je zajedničko gotovo svima nama, za svoju nevjeru, za nezahvalnost Stvoritelju, za agresivnost i licemjerje...za sve svoje grijehe?
Hoće li se i on moći iskreno pokajati za svoj grijeh, kada je u trenucima duhovne slabosti masturbirao preko msn-a za svojom poznanicom? Grijeh koji to je, svi to vidimo, no grijeh kojega ćemo zaboraviti čim se nađemo u sličnoj situaciji. On je inače osoba od vjere, osoba koje se bori za svoju duhovnost... Svi griješimo, ali se i svi ne kajemo.

Hoćemo li se moći iskreno pokajati za grijehe učinjene mišlju djelom i propustom, za grijeh prema sebi, prema svojem srcu, prema tebi i meni, prema trojednom Bogu i bližnjemu, prema majici i zemaljskome ocu, prema prijatelju i prirodi, prema za grijehe učinjene protivno svoje savjesti, protivno zakonima Božijim, za grijehe učinjene iz ljubomore i zavisti, za licemjerne, pasivnost i neznanje, za moguće reakcije na ovaj post, za sam post ako je grijeh, za svijet kakav je... Hoćemo li se znati pokajati za svoje ponašanje, svoju razmišljanje, za svoje želje, za svoje odbijanje, za odnose prema drugima i sebi, za ružan pogled i lice bez smjeha, za život bez sreće, za život za sebe i život protiv drugih, za rat i protiv mira, za život s novcem i život protiv ljudi, za pogrešno usmjereni trud...

Kako se pokajati kada izblijedi svaki osjećaj u tebi, kada ti egoizam postane životna filozofija, kada ne vidim druge doli sebe, kada gledaš na svaki svoj korak kao na događaj dana, kada ne znaš prepoznati ljubav, a prihvaćaš mržnju, kada se kaješ iz navike...
O nije li teško?
I kako tada smoći snage za iskreno kajanje, kada shvatiš da ti je cijeli život grijeh, sve što te okružuje je nešto za što se valja kajati? Hoćemo li se moći pokajati za sve naše ciljeve, naš trud, naš život, ako pogrešno je sve...
Ili ćemo zatomiti i taj osjećaj u sebe nadajući se Božijoj beskrajnoj milosti, nadajući se da iskreno kajanje nije uvjet?
Ovaj post je bio mnogo veći u prvotnom obliku, no nakon ponovnoga pisanja tek sam osnovnu bit uhvatio...
Ja vam svima želim da se jednom iskreno pokajete za svoje grijehe, da prođete kroz ulaz u kraljevstvo nebesko, znam da ću i ja morati ako želim živjeti u Njegovoj prisutnosti, jer životom kakvi živim... Osuđen sam na propast, od samoga sebe. Kao i uvijek čovjek je kriv za svoje grijehe, za svoju sudbinu, neznanje i slabost.
Živite u ljubavi.

by Indigo child *L&P*
- 00:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 27.06.2006.

Kako da te ne volim

Kad sve se smrači i dalje ne mogu,
kad pjesma moja raspukne se nijema,
kad slobodu sanjam, a nje nigdje nema,
trebam tvoju ruku, trebam tvoju, tvoju snagu.

Jer znam da ti robove oslobađaš,
razdireš sve lance,
liječiš svaku ranu,
premošćuješ sve klance.
Jer znam da ti slijepcu daješ oči,
u život vraćaš mrtve,
daješ se za hranu,
spreman si na žrtve.
KAKO DA TE NE VOLIM,
KAKO DA TI NE PJEVAM,
MOJ ISUSE, MOJ ISUSE, MOJ ISUSE!

(Pjesmarica za mlade "Služite Gospodinu u veselju")

Zrinka
- 19:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Pouzdati se u Boga




.. na svom sam blogu, već u par navrata pisala o iskustvu molitve.

Ovih dana,
nalazim se u šestoj devetnici od njih 9 – koliko smo zavjetovale moliti
ja i moja draga prijateljica.

Naime, obadvije smo se našle na jednom raskrižju.
Nismo baš sigurne imali smisla nastaviti putem kojim smo pošle,
a nemamo snage to prekinuti.


Umorne od svojih uzaludnih nastojanja
u realiziranju svojih snova (jer se radi o emotivnom životu)
odlučile smo moliti DEVET DEVETNICA krunicu Božanskog Milosrđa
(jedna za drugu) da nas Bog rasvijetli i pomogne nam spoznati što trebamo činiti.

Tom molitvom ne želimo ni Boga „nagovarati“ niti tkati neke nove snove .

Naprotiv,
želimo izmoliti milost da Božju volju (koja je uvijek najbolji izbor)
mognemo prepoznati, prihvatiti i živjeti.




Velika,
nesalomljiva stijena
koja je zaklon dušama u svim olujama je božanska volja,
koja je uvijek prisutna,
iako sakrivena pod velom kušnja i najuobičajenih djela.

Duboko unutar tih sjena je Božja volja koja nas podupire
i nosi kako bismo se posve predali.
A kada duša pristigne u to uzvišeno stanje,
ne treba se bojati ničega što se protiv nje kaže,
jer ona više nema što reći ili činiti u svoju obranu.

Budući da je to Božje djelo, ne smijemo je pokušati opravdati.
Njegovi učinci i posljedice će je dovoljno opravdati.
Ne treba ništa učiniti, nego pustiti da se oni razvijaju.
Ako se više ne oslanjamo na vlastite ideje,
ne smijemo pokušavati braniti se riječima, jer riječi mogu samo izraziti naše ideje.
Tako, nema ideja, nema ni riječi.


Koja bi i bila njihova korist?
Dati razloge našeg ponašanja?
Ali mi ne znamo te razloge jer su oni skriveni u izvoru našeg djelovanja,
i iz tog izvora smo primili samo utjecaje koje niti možemo opisati, niti razumijeti.

Tako moramo dopustiti da posljedice opravdaju same sebe.
Svaka karika u ovom božanskom lancu je nesalomljiva
i značenje onoga što se dogodilo ranije raspoznaje se u posljedicama koje slijede.


Duša više ne živi u svijetu misli, mašte, beskrajnih riječi.
Sada je one više ne zaokupljaju, niti je hrane, niti podupiru.

Ona više ne vidi kamo ide,
ili kamo će ići.

Više se ne oslanja na vlastite ideje
da joj pomognu podnijeti zamornost i poteškoće putovanja.
Ona nastavlja s dubokom uvjerenošću u vlastitu slabost.

Ali se svakim korakom cesta širi,
i, ohrabrena, duša ide njome naprijed bez oklijevanja.



Ona je nedužna,
jednostavna i vjerna i slijedi ravnu stazu Božjih zapovijedi,
uzdajući se u Njega,
kojega stalno susreće na tom putu.

Jean-Pierre de Caussade, SJ


(skorpion12)
- 11:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #

DaVinci kod?

Molim komentare da li je taj film uvreda ili govori istinu o tamnoj strani crkve. Mišljenja su dobrodošla yes

Napisao:marco's
- 10:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Moderni progoni kršćana

Prošlo je 2000 godina od progona kršćana.
Čini se da živimo u liberalnom svijetu...
Ipak, kad su katolici na netu u pitanju, liberalizam ostalih je obojen uskogrudnošću i željom da se satre sa što više žara "katolička misao" (uopće vjerska).
Od kuda mi sve ovo?
Iskustvo s foruma, svakojakih i raznoraznih, blogova, stranica ljudi koji su se javno deklarirali katolicima ili uopće vjernicima. Kad god se dogodio neki dobar, poticajan komentar, javljali su se "liberalni avatari" burninmad sa svojim pogrdnim i uvrjedljivim izjavama.
Čini se da u tom virtualnom svijetu i nije toliko bitno reagirati na uvrjede, i ne shvaćati ih previše osobno jer nema "face to face" kontakta, no na mene one ostavljaju male rane. Posjećivala sam forume i mislila da ulazim u ozbiljne diskusije s ozbiljnim osobama-o vjeri i filozofiji. Na žalost, te sve nazovidiskusije padale su u vodu jer bih i sama gubila volju čitajući pojedine komentare.
To me podsjetilo na onu poznatu novozavjetnu: Ne bacajte biserje pred svinje!
Eto, kao da bacamo moderne mreže, poput apostola, ali isto tako-kao da postoje moderni Neroni, Deciji i Dioklecijani!
by Ana
- 00:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.06.2006.

Newton o uskrsnuću Gospodnjem

Jednom su zapitali Newtona: “Kako je moguće da tijela mrtvih, odavno raspadnuta, ponovo postanu tijela svojih duša?”
Na to je naučnik pomješao željeznu prašinu sa zemljom i upitao svoje sugovornike: “Tko može izdvojiti iz prašine i skupiti ovu željeznu prašinu?”
Odgovor nije dobio.
Onda je Newton uzeo magnet i prinio ga mješavini. Nastalo je komešanje čestica. Sitni dijelovi željezne prašine počeli su se hvatati za magnet i jedni za druge.
U prašini nije ostalo ni molekula željeza.
Tada Newton reče prisutnima: “Onaj, koji je ovoliku silu dao mrtvom kamenu, zar On ne može dati takvu moć našim dušama kada bude trebalo da se obuku u svoja proslavljena tijela.”
- 19:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Tko živi s Bogom nema se čega bojati

Unatoč velikoj vrućini mnoštvo vjernika, među kojima i stotinjak hrvatskih hodočasnika, slušalo je nagovor Benedikta XVI. “Tko živi s Gospodinom Bogom ne treba se ničega bojati” istaknuo je Papa osvrćući se na današnje Evanđelje, koje govori o jakom vjetru na moru i opasnostima kojima su bili izloženi apostoli. Primjetio je kako je današnja je liturgijska svečanost popraćena brojnim značajnim vjerskim događajima. Prošlog je petka Crkva slavina svetkovinu Presvetog Srca Isusova, koja sretno spaja pučku pobožnost s dubokim teološkim temeljima. U mnogim se krajevima tog dana posvećuje obitelj Presvetom Srcu Isusovu. Prema Papinim riječima, korijeni te pobožnosti dosežu u otajstvo utjelovljenja, jer se upravo preko Isusovog Srca najbolje očituje Božja ljubav prema čovječanstvu. Prigodom te svetkovine Crkva obilježava i Svjetski dan molitve za posvećenje svećenika te je Papa pozvao vjernike da se mole za svećenike kako bi bili vrijedni svjedoci Kristove ljubavi.

Jučer je Crkva slavila svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja. To je jedini svetac čiji se rođendan spominje u liturgici. Papa je objasnio da je to zbog toga što su se rođenjem tog sveca počela ostvarivati Božja obećanja. Ivan je prorok kojeg se poistovjećuje s Ilijom, koji je trebao neposredno prethoditi Mesiji i pripraviti izraelski narod na anjegov dolazak. Ta nas svetkovina podsjeća da je naš život podređen Kristu te se ostvaruje prihvaćajući Njega.

Benedikt XVI. je preporučio vjernicima da Kristov “ja” zauzme mjesto nošeg “ja”poput onog apostola Petra i Pavla, čiju svetkovinu crkva slavi 29. ovog mjeseca. Ali još prije njih to je proživljavala Presveta Djevica, koja je u srcu čuvala riječi svog Sina. Upravo jučer je Crkva proslavila svetkovinu presvetog Srca Marijina, koja pomno bdije nad nama. Pozdravljajući vjerničke supine na raznim jezicima Papa se posebno obratio studentima, koji ovih dana polažu ispite i izrazio nadu da će im to omogućiti da upoznaju ljepote svijeta. Inače, u Italiji se danas obilježeva Papin dan te se tom prigodom skuplja po crkvama Petrov novčić. Njime Papa financira preko Vijeća ‘Cor unum’ svoju karitativnu i solidarnu djelatnost u najsiromašnjim krajevima svijeta. Prošle godine vjernici su skupili preko 50 milijuna eura.

Više

Napisao:marco's
- 08:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Dobrodošli

Ovo je blog katoličkih blogera.
Ulazak u udrugu očituje se u dobivanju korisničkog imena te lozinke zajedničkog bloga te uvrštavanja na listu linkova na tom blogu.
-Na blogu u postovima možete pisati o svemu što se tiče Boga,biblije,Crkve,morala i katoličke blogosfere.
-Da bi blog uspio potreban je stalni doprinos sviju nas;''zajednički'' blog ne smije se pretvorit u blog koji uređuje jedan čovjek.Svi su pozvani pisati postove.
-Cilj udruge i zajedničkog bloga je obuhvatit sve blogove na servisu www.blog.hr s vjerskom i moralnom tematikom poradi lakše organizacije i promicanja vjere i katoličkog morala u blogosferi.
-Blog sinoć u zakazano vrijeme nije otvoren zbog tehničkih poteškoća.Ispričavamo se svima.
-Mali pravilnik će biti napisan u toku ovog tjedna
-Korisničko ime možete dobiti na adresi blitvar@net.hr,poslat ću vam ga u roku 24 sata.oni koji su mi već pisali,svi su dobili username i lozinku
-Možete početi s pisanjem

Počeli smo...so help us God...
- 07:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #