<	travanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovaj blog služi za moje monologe. Već dugo je tu i po njemu pišem samo one stvari koje su mi prve na pameti. U izuzetnim slučajevima, kada se sve poklopi, napišem i one druge.

O činjenici da odvojenost ne postoji

Ponašaj se kao da ni od čega i ni od koga nisi odvojen
te ćeš već sutradan iscijeliti svoj svijet.
To je ponajveća tajna sviju vremena.

N.D.Walsch

fragmenti off guard

četvrtak, 27.04.2006.

BDSM_lover prije dosta vremena postojao je jedan blog, mojih ruku autorsko djelo. imao je samo jednu svrhu a ta je bila da negdje u eter pustim višak nagomilane tuge, nesretnom ljubavlju prouzročene. kako sam oduvijek bila štura na riječima po tom pitanju, moj blog za tugu nije sadržavao srcedrapateljne pjesme. nije sadržavao ni velike riječi ni orkane ljubavnog zanosa pretočene u slova. ni sama se više ne sjećam što je točno sadržavao. možda sam pisala o proljeću, ne znam. možda je zvučao ko pisakranje djeteta od 6 godina. samo znam da je svako slovo dolazilo ravno iz srca koje je bilo stisnuto na pola svoje prirodne veličine. ne znam da li su ga ljudi čitali. ako se mene pitalo, nisu ni trebali. on nije bio tu da u nekome pobudi suosjećanje niti da bude povod blogerskim raspravama. ako je i bio ostavljen neki komentar, on je glasio otprilike: "eh eh, tako je i meni bilo." razumijevanje supatnika. jedina osoba čijeg se komentara sjećam bio je čovjek pod nickom bdsm lover. kružio je virtualnim prostranstvima u potrazi za submisivnom partnericom. u to doba ja nisam ni znala što znači kratica bdsm. to mi je tek kasnije objašnjeno od slučajnog internet sugovornika koji je to uskoro prestao biti:) bdsm lover je rekao: "u svom traženju slučajno sam naišao na tvoj dnevnik i pročitao ga. toliko žalosti na jednome mjestu. ispričavam se zbog toga i pozdravljam te." i više se nikad nije javio. ne znam zašto sam se danas sjetila te nevažne epizode. čudno kako nekad naiđemo na razumijevanje na mjestima na kojima smo to najmanje očekivali.

srijeda, 26.04.2006.

saša i plastična boca moja prva ljubav desila se kad sam imala 12 godina. okej, ne ljubav, zaljubljenost. mora da u meni ima nečeg škorpionski autodestruktivnog jer ja naime nikad nisam vidjela dvanaestogodišnjaka u depresiji. a ja bogami bijah u tom stanju poradi velike ljubavi, o da:) moje shvaćanje pokazivanja naklonosti u to vrijeme bilo je doći pred zgradu, prvih pola sata pravit se da ne primjećuješ sašu a nakon toga mu jedva primjetno kimnut glavom a možda mu reći i: "bk." to ovisno o raspoloženju, ak sam taj dan bila blagonaklona prema njemu dobio je i bk. nakon toga od saše se očekivalo da me svim sredstvima koja posjeduje muškarac od petnaest godina koji se još ne brije obori s nogu. ne doslovce naravno, seks mi još nije padao na pamet, morao me oborit s nogu da bi uživao u mom DRUŠTVU ofkors:) kad smo bili skupa u društvu onda smo razmijenili par riječi, nekad više nekad i manje, a smio me otpratit i do moje zgrade kad sam išla doma. a saša...? hm. pa bio je zgodan. tipični lokalni dečko, ne baš visok no dobro građen (kaj je meni...? petnaestgodišnjak koji je dobro građen?!? aj nid tu get lejd.), tamnoput i šarmantan s velikim zelenim očima, svojim glavnim adutom. uglavnom, mislim da je bio dosta uspješan kod maloljetne ženske populacije, bar se tako pričalo. no, kako sam ja oduvijek imala smisla za ekonomiju i (samo)marketing, već onda sam shvatila da moraš sam radit na glasu koji će te biti te sam u kvartovski optok pustila priču da sam ja pravi samozatajni "men eater" i da imam kilometarski popis dečkijuh s kojima sam hodala il se samo žvalila s njima, u što je većina povjerovala. kad smo već kod toga, riječ "žvaljenje" u svim svojim glagolskim oblicima bila je najčešće upotrebljavana riječ u kvartu. mogo si radit kaj god hoćeš, mogo si jedini u gradu imat komp, mogo si imat super bmx, mogo si smjet biti vani i do 11 navečer, no to ti ništa nije vrijedio ak se s nikim do sad nisi zažvalil. bili smo opsjednuti sa žvaljenjem. kako to uvijek biva, dečki su to priznavali a mi cure ne. pri uklanjanju te nepremostive barijere pomogao nam je isto kao i generacijama prije i poslije nas dobro poznati "fant". možda se u nekim dijelovima svijeta il hrvatske zove i drukčije, no mi smo ga zvali fant. to je ona igrica di nekom ko je izvučen kažeš da nešto napravi pa ak neće izvrijeđaš ga ko konja il nešto dugo napraviš. od svih naredbi mi smo koristili samo onu: "nek se poljubi s tim i tim." al pazi sad, postoji razlika između poljubit i zažvalit se. jerbo ljubi se bez jezika a žvali se SA. naredba "nek se zažvali s ..." došla je na red tek kad smo savladali ljubljenje, naime imali smo vrlo studiozan pristup cijeloj problematici:) uglavnom, saša je bio prvi dečko kojeg sam poljubila. onak lagano, jedva da. to je za mene bio izvanredan događaj, nisam mogla doć k sebi dva dana. imala sam filing da sam napokon primirisala svijetu odraslih i da je to big dil. a i bio je, sitnica je onoliko važna koliko joj mi sami na važnosti damo. i tu je počela ozbiljna stvar. saša u mom srcu:)) ima nekih stvari koje nemreš u sebi promijenit. pa sam ja tako i dalje nastavila obraćati se saši samo pomicanjem leđnih mišića što se njemu iz nekog razloga baš i nije sviđalo. nije se jako ljutio jer me uvijek otpratio do moje zgrade, no uskoro je napunio 16 i tata ga je pustio u disko. onda sam čula da tam u disko dolaze neke cure koje već idu u srednju školu i ponašaju se ko kurve, tj. ne okreću leđa dečkima. jedna od njih bila je i mirjana, ona isto nije okretala leđa dečkima ni saši:) i tak je to onda počelo. povuci-potegni, jel je il nije...? uglavnom, bilo je. na moju golemu žalost. otišla sam preko ljeta k baki u slavoniju i pomislila da će me proći do povratka. vratila sam se, no nije me prošlo. saša je tada već hodao s mirjanom a ja sam mislila da je ona grda i bezvezna i da sam ja sto put zgodnija. sam kaj je mirjana stalno grlila sašu a meni nije bilo jasno kak to možeš radit, kak se to dođe do dečka i GRLI ga se, pa kaj se mi ne bi trebali stalno ganjat..?? bila sam uistinu žalosna, nisam baš to pokazivala ni kazivala ikome, čak mi je dosta vremena trebalo da to priznam i samoj sebi. hodala sam svijetom iskreno potištena i to je trajalo tjednima. nisam si mogla pomoć i činjenica da sam potpuno svjesna mirjanine egzistencije nije nimalo pomogla u mom otkačivanju od saše. jednostavno nije i nema se tu što dodati. preokret se desio naglo i potpuno neočekivano. sve što je bilo protrebno da saša postane prošlost bila je jedna plastična boca. plastična boca jednog se popodneva našla u sašinoj ruci. ja sam se istog popodneva našla pred zgradom. saša je došao do mene i napravio jedan "tojjjjnkk" plastičnom bocom po mojoj glavi, onak iz zajebancije. ja sam mu rekla: "daj prestani" a on je reko: "hehe". i tu je bio kraj. osjetila sam kraj priče gotovo fizički, isto kao što sam osjetila i plastičnu bocu. ona je u tom trenutku imala snagu katane koja je prerezala svaku svijest o tome da je saša bio prvi dečko kojeg sam poljubila i da ima krasne zelene oči. od tog tojnka sve je prestalo ko rukom odneseno, ko da me plastičnom bocom pogodio u neki djelić mozga gdje se nalazi switch za završetak nekih "saša". kako rastemo, napredujemo. vježbamo snagu našeg tijela ali i uma. ne moramo pomicat stvari ak nam se ne da nego posegnemo za telekinezom. narafski:) postanemo svjesni divnih nijansi komunikacije među ljudima i stvarima. veliki smo. i još uvijek funkcioniramo na plastičnu bocu. samo što je sad ne moramo vidjeti, možemo ju i zamisliti:) dobitno pitanje glasilo je: "što je on napravio IKADA, za svo ovo vrijeme, da bih mu davala toliko više na vrijednosti nego drugima?" odgovor na ovo pitanje bio je plastična boca.

utorak, 25.04.2006.

Neruda Ima osamljenih ukopišta, grobova punih kostiju koje ne ječe, srce koje prolazi kroz tunel mračan, mračan, mračan; kao brodolom prema unutra mi umiremo kao da se utapamo u srce kao da padamo od kože prema duši.

nedjelja, 23.04.2006.

slijepac odveli su me na nepoznato mjesto i stavili mi preko očiju dva crna poveza. svuda oko mene je tišina. nema zastrašujućih zvukova a iz daljine se ne čuje zavijanje vuka. zrak je miran i ustajao, raj za bezvučne komarce. dali su mi zadatak da dođem od točke a do točke b. nisu mi rekli kolika je udaljenost ni u kom smjeru moram krenuti. nisu mi rekli ni što mi je činiti na točki b, samo su dali naslutiti da o mom uspjehu ovisi mnogo toga i da ću na svom putu morati obaviti još neke zadatke koje mi nisu opisali. trenutak je u isto vrijeme bio dostojanstven i besmislen. nisu mi rekli kojim oružjima da se služim ako naiđem na prepreku. nisu mi rekli ni da li je smijem preskakati ili je to slijepa cesta koja označava da sam zadatak okončala neuspješno. bili su potpuno mirni u svom suludom obredu. a ja nisam znala da li da im vjerujem ili da im se smijem ko što su se uvijek smijali budalama i onima koji su bili ispred vremena.

subota, 22.04.2006.

the loss, the full extent ...mi govori. užasava me to više od ičega. nije dobro bit sam doma i previše razmišljat o nekim stvarima.

intuicija, tejk tu okej, zaključili smo da sam usprkos svom spolu koji bi me trebao predodredit za uspjeh na ovom području potpuno izgubila sposobnost predviđanja stvari. čak dapače, neki dan sam zaključila da bi se od sad trebala ravnati SUPROTNO od svog unutarnjeg filinga da bih bila u pravu. uzmimo recimo ispit. zadnji puta mogla bih dati ruku u vatru da sad prošla. kad ono- pala sam. (časno:) ovaj put mislim da bum pala. e, ak mi se SAD vratila moć točnog predviđanja onda je život kurva:) pa onaj drugi filing. ja mislim da je, a kad ono nije. zbunjeno sjedim i ne vjerujem, al fakat nije. (osim ak je:) i sad, nije da me ne muči da sam oslijepila na svoje treće oko. muči me jer je rijetko griješilo. al ono kaj me vriiiili vrili muči je to da ja non stop imam te neke filinge koji se još nisu potvrdili u reali i to me frustrira. osjećam se ko kreten. ili ko neko na lsd-u koji ima svoje viđenje stvarnosti a svi ga gledaju i čude mu se. dobra stvar u svemu tome je da je ljudima na lsd-u super. i opće ih ne jebe kaj drugi vide, njima je svijet u bojama. povremeno ih opere neka paranoja, al sve to ovisi o stanju svijesti:) pa je i meni okej. jerbo moji filinzi nisu bed. zapravo su super. i kaj sad, nek me gledaju i čude mi se, ko ih jebe. meni je baš lepo:)

petak, 21.04.2006.

pavlovljev efekt ljudi me podsjećaju na razdoblja. razdoblja me podsjećaju na ljude. slike me podsjećaju na osjećaje. osjećaji naviru ko slina nakon zvona. ja nemam vlast nad svojim osjećajima. moja duša ima. kad kaže da je preumorna i na rubu života, onda znam da je fajrunt. on dolazi mnogo kasnije nego što bi to mr. ratio htio. i onda je fajrunt. pogled na sliku ih rađa. govore o njenoj neumornosti. ne znam da li da je usporedim s feniksom ili glistom koja se regenerira ako ju raspoloviš.

erik robertz neki ljudi imaju fobiju da ih proganja udba, neki misle da su to elijeni a ja mislim da mene proganja erik robertz. di god pogledaš, na koji god program na telki, tamo je neki film u kojem glumi erik robertz. nova tv, rtl televizija, a sad i hrt. bilo kuda, erik robertz svuda. erik nikada nije postao zvijezda. ali je zato glumio u puno filmova borilačkih i onih ne. ja opće ne znam zakaj on glumi. meni je taj erik totalno pojntles. i podsjeća me na njegovu sestru đuliju za koju mi isto nije jasno zakaj glumi. zapravo erik robertz izgleda ko prikriveni gej koji glumi u borilačkim filmovima i od prvog honorara je otišo plastičnom kirurgu i reko da hoće imat usta ko đulija roberts. i sad ih ima.

srijeda, 19.04.2006.

mamurluk više volim bit mamurna od alkohola nego od nespavanja. nemrem spavat jer mi živci rade. tumorov. pa kaže mala annie: "tumorou, tumorou, aj lovjaaaa, tumoroooou....". JEDVA ČEKAM tumorov. položit ću te majke mi. položit ću te pa makar mi to bilo zadnje što ću učiniti u životu!!! ja mislim da ljudi kad puno uče skrenu.

nedjelja, 16.04.2006.

whatta day... Uskrs...izbjegoh obiteljska druženja jer mi ih je preko glave a sad mi fale dosadnjakovići moji...:) still, it feels nice jer znam da uskoro dolaze. a tebe volim dok sam dobra ali i zločesta, ustvari naročito tada:))) sva ti je "zločestoća" samo zbog staha...no razmeš ti to, nije u pitanju:) barem se NADAM:)) ehhh..:) finlandija od jagode je fina.

petak, 14.04.2006.

hmm... okej, još jedan dan tako i zabrinut ću se. opet sam se probudila bez sata. ja to NE RADIM. ja volim spavat. mrzim svakog tko me probudi. ako mi je u rodu ili ne/intimni prijatelj i REKLA sam mu/joj da me probudi, onda ga mrzim manje. ako mi je u rodu ili ne/intimni prijatelj i probudi me iz nepažnje onda ga stvarno mrzim. ako mi nije u rodu niti ne/intimni prijatelj i napravi bilo što od navedenog, mrzim ga do kraja života. već drugi dan se budim jer mi unutarnji glasovni alarm vrišti: "imaš poslaaaaaa, imaš posla glupačo!". i tak se ja probudim. nije da sam previše funkcionalna al sam budna. jučer od 7.45, danas od 6.50. what's next...???

četvrtak, 13.04.2006.

jutro ustala sam bez sata. alarm je umjesto na mobitelu odsvirao u mojoj glavi. čini se ko da mu je moja mama radila softver, u njega je ubacila i zrno predbacivanja, onak čisto sportski. dan je truo. neće takav ostati, druženje slijedi. nadajmo se da alarmić i prilikom toga neće osjetit potrebu da bode. jako bih voljela da se uskladim sa stvarnošću. osjećam se ko onomad kad sam imala 3 il 4 godine i od mame tražila da mi pri povratku s posla kupi čarobni štapić. mama se vratila, rekla da je pretražila sve dućane al da ga nije bilo. ja sam bila razočarana, već sam imala listu stvari što ću kome stvorit. no to je ispričivo, imala sam 3 il 4. sad više nemam tolko pa ne znam dal je ispričivo. kažu mi da nije.

srijeda, 12.04.2006.

nrd imam neobičnu potrebu da spizdim u facu jednom tipu svašta. to je jedna loša potreba. zato jer objektivno uopće nema razloga da jadnika zlostavljam grubim riječima. nego se povremeno desi ono da ti se "nakupi". pa se i meni tak nakupilo od njega. to valjda jer smo različiti, sigurno ne zato jer je on takav šljam:) i volim ja te različitosti a i njega volim baš zbog njih. al brate mili, nekad ga zna pretjerat...i to baš onda kad moji hormoni počinju divljati:) pa sam se tako danas nekoliko puta obuzdala da mu se ne obratim i napravim frku. a znaaam da pretjerujem i znam da će mi poslije bit žao ko psu. i znam da on nije ništ loše mislio, dapače nije UOPĆE mislio:) a kaj kad je takav, šta da mu radim...a i nije neka velka stvar u pitanju, nespretno sklepana rečenica ko i uvijek, bubne i ostane živ. ja mislim da nije bezveze nastao onaj stereotip o kompjuterskim geekovima. onak nurdovi:)) e, tak je i on. mali nrd. i kaj da mu sad radim? kad kujca ne kuži kad neku glupost provali. a niš...nadam se da bu me pustila potreba da ga verbalno kaznim jer bumo se u suprotnom opet mirili neko vrijeme, nrdovi su ko vjeverice, dragi ali i plašljivi:)

utorak, 11.04.2006.

:( hm...svemir me zeznul. fulala sam cijelu loptu. i kaj sad? nemam pojma... mani se ćorava posla? a valjda. više stvarno ne znam. i baš me zanima kak je to točno brdo došlo muhamedu.

četvrtak, 06.04.2006.

o tome zašto nije dobro bildat u 9 navečer i o intuiciji nije dobro bildat u 9 navečer zato kaj onda u 4 ujutro hodaš po sobi pun energije i govoriš: "hu!! aaaa! de su neke tračnice da ih svinem!!". i to govoriš širom otvorenih očiju i ne spava ti se. a intuišn je sposobnost da predosjećaš neke stvari koje se dešavaju ili će se desit. čitala sam nedavno neki članak koji kaže da se uopće ne radi o nekakvom šestom čulu ko što ljudi vole mislit, nego da se naše cjelokupno iskustvo svijeta nagomilano još od djetinjstva i pohranjeno u podsvijesti (jer ne može svijest nosit tu silu podataka) udruži i ocijeni neki događaj, pri čemu se ta ocjena budući da je donosimo na temelju golemog broja iskustava svojih i tuđih često pokaže točnom. ja ne znam dal je to istina. i ne znam zakaj kažu da su žene bolje u intuiciji od muških. možda jednostavno više vole razmišljat od njih pa donesu točan zaključak, kaj ja znam. možda ih pere pms. možda su gledale previše filmova. možda su u šumi. mene intuicija nekad služi a nekad i ne. a ovaj post pišem isključivo ko dokazni materijal zato kaj već dobrih tjedan dana imam predosjećaj. il tak nekaj. predosjećaj je o tome da se nekome nekaj dešava. nekome točno određenom, ofkors:) i to ne nekaj u stilu "crkla mi žarulja u kupaoni!" il "otpala mi felga na autu", nego nekaj hjuđ. više u stilu "razbio sam auto", "imam cirozu jetre", "dobio sam otkaz" i tak još neke varijante hjuđ događaja. kaj je najbolje od svega, to se uopće ne bi moglo nazvati predosjećajem nego sam ja ZIHER. ne znam kak moždaš kraj zdrave pameti biti ziher u takvim stvarima, al ja jesam. i majke mi mile, još nikad kod intuicije nisam bila ziher, ovo je prvi put. čudno... pa sad čekam vijesti. ovo sam tu napisala čisto da se sljedeći put dok budem "ziher" zašamaram i prekorim ak sam ovaj put fulala. al ja sam i dalje ziher da nisam:) mislim da je suvišno dodati da ću u slučaju potvrde ovog predosjećanja biti spooked. hm....spooked je blaga riječ.

srijeda, 05.04.2006.

juhuuu, ja sam Herkuleeees!!:) danas sam bildala! jesam! en aj fil grejt!!:) di je taj pametan čovjek koji je reko da je fizički rad univerzalno rješenje za sve? di je da mu pusu jednu za čelo zakeljim?! :))) e fakat je to super, od sad idem da si rastežem koske na pilates a nakon toga u teretanu da rastopim (zanemariv:) višak sala na steperu i da malo tegove dižem, tek tolko da dam naznaku svojih mišica budućih na rastegnutim koskama.:) jupiiii!:) samo me jedna stvar brine...jel se ja tak super osjećam od utega ili od testosterona kojim je zasićen teretanski zrak?:)))) ma uostalom koga briga, najbolje da spojim ugodno s korisnim:)

utorak, 04.04.2006.

Agape Agape je riječ koja me zadnja tri dana potpuno preuzela. I da, I'm a beliver....:) mnogo puta do sada desilo mi se da čujem riječ koja je lijek. ne bilo koju riječ, onu jedinstvenu, koja će djelovati kao protuotrov na zmijski ugriz. (digresija: zakaj nemrem 3 sekunde ostat u istom raspoloženju? upravo mi se javila muzička pozadina iz glave "Zmija me za srce ugrizla":)))) isuse...a bolje mi je, vidim:) okej, nema smisla da pričam o slučajnim knjigama koje liječe, the moment is gone:) no Agape ostaje....prevode je kao "proždiruća ljubav". ona koja te tjera da radiš po svom. i da je jedini zakon kojeg moraš slijedit vlastito srce. i dobro mi je to došlo. smirila sam se i imam polusjaj u očima. vjerujem u svoj srček i nebum ga odbacila. a najvažnije u ovom trenutku od agapea što potječe jest: DOZVOLJENO je biti tužan ako gledaš da on u drugome umire. naročito ako je to netko koga voliš. i DOZVOLJENO je željeti da ne umre nego se uspravi, čvrst i ravan kao stara lipa s željezničke stanice u bakinom selu koja u sebi nosi okus djetinjstva, miris koji i danas djeluje kao vremenski stroj i donosi mir koji će nas oživjet za sutra.