Agape je riječ koja me zadnja tri dana potpuno preuzela. I da, I'm a beliver....:)
mnogo puta do sada desilo mi se da čujem riječ koja je lijek. ne bilo koju riječ, onu jedinstvenu, koja će djelovati kao protuotrov na zmijski ugriz.
(digresija: zakaj nemrem 3 sekunde ostat u istom raspoloženju? upravo mi se javila muzička pozadina iz glave "Zmija me za srce ugrizla":)))) isuse...a bolje mi je, vidim:)
okej, nema smisla da pričam o slučajnim knjigama koje liječe, the moment is gone:)
no Agape ostaje....prevode je kao "proždiruća ljubav". ona koja te tjera da radiš po svom. i da je jedini zakon kojeg moraš slijedit vlastito srce.
i dobro mi je to došlo. smirila sam se i imam polusjaj u očima. vjerujem u svoj srček i nebum ga odbacila.
a najvažnije u ovom trenutku od agapea što potječe jest:
DOZVOLJENO je biti tužan ako gledaš da on u drugome umire. naročito ako je to netko koga voliš.
i DOZVOLJENO je željeti da ne umre nego se uspravi, čvrst i ravan kao stara lipa s željezničke stanice u bakinom selu koja u sebi nosi okus djetinjstva, miris koji i danas djeluje kao vremenski stroj i donosi mir koji će nas oživjet za sutra.
Post je objavljen 04.04.2006. u 20:35 sati.