Ruke

Na Svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu,bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste,sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj.Samo postoji taj trenutak i ta nevjerovatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla.

"Najbolje je doživjeti bezuvjetnu ljubav koja nas okružuje i pustiti da suze teku. Te suze nisu ni radosnice ni založnice. To su suze koje peru nasu dušu."

Za ratnika ne postoji nemoguća ljubav.
On ne dopušta da ga obeshrabre šutnja, ravnodušnost ili odbijanje. Zna da se - iza ledene maske koju ljudi nose - krije vatreno srce. I zato, ratnik stavlja na kocku više nego drugi. On neumorno traži nečiju ljubav - čak i ako zna da će vrlo često čuti riječ "ne", da će se vraćati kući poražen, s osjećanjem odbačenosti u tijelu i duši.
Ratnik se ne da zastrašiti kad traži ono što mu treba. Bez ljubavi, on je ništa.

"Ajde svojim putem iako to katkad znaci da moraš činiti korake u nepoznato. Iako znaš da mozeš napraviti bolje, idi dalje svojim putem i ne obaziri se na kritike ljudi oko sebe, a pogotovo ne na vlastite kritike. Bog će u neprospavanim noćima biti na tvojoj strani i brisati tvoje suze svojom Ljubavlju."

Koliko puta su nas ljubav tražili, a mi smo je odbili? Koliko često smo se bojali nekome približiti i reci mu da ga volimo? Zašitite se od samoće. Ona nas čini ovisnicima kao i najjača droga. Kada zalazak sunca vise za tebe nema nikakvo značenje, budi ponizan i kreni tražiti ljubav. Jer moraš znat da kod ljubavi isto kao i kod svih duhovnih blagoslova postoji zlatno pravilo

"Ljubav još nije nitko spriječio da slijedi svoje snove"

Moramo prihvatiti ljubavne geste naših najbližih. Moramo dozvoliti da nam netko pomaže, da nam da snagu za dalje. Ako tu Ljubav prihvatimo cistog, poniznog srca onda ćemo shvatiti da Ljubav nije davanje ili uzimanje nego da je bitno biti dio Ljubavi.


Za Snježanu

Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako mogu izlječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć... Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.

Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.

Šta je to s nama i sa životom, u kakve se to konce splićemo, u šta upadamo svojom voljom u šta nevoljom, šta od nas zavisi, i šta možemo sa sobom. Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke. Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivam doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogućih tokova, u drugi će me ubaciti samo druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u neki naročit red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati, u toku mješanja. Ne možes je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.

Meša Selimović

- Čini li ti se ponekad da u određenim trenucima tvog života netko promatra sve što činiš? - upita Paulo.
- Kako znaš?
- Jer znam. To su trenuci u kojima, iako toga nismo svjesni, osjećamo prisutnost anđela.
Chris se nasla u doba mladenaštva. U to vrijeme taj je osjećaj u nje bio još izraženiji.
- U tim trenucima - nastavi on - počinjemo stvarati svojevrstan film u kojemu smo glavni glumci i postupamo kao da smo sigurni da nas netko promatra.
Ali što smo stariji, to više počinjemo sve to smatrati smiješnim. Čini nam se poput dječijih sanjarija u kojima smo maštali da ćemo postati filmski glumci. Zaboravljamo da je u trenucima u kojima smo glumili za nevidljivu publiku osjećaj da nas netko gleda bio vrlo snažan.

Jedino moje..
Oduvijek..
Sad...Zauvijek..
U beskonačnosti,
nebeskih čuvara..
Tih malih divnih bića..
Čuvara naših snova..
Anđela ljubavi..

Sada..I tamo..
Uzdignuti u nebo..
Tamo i u tišini..
U dnu noći..Sanjamo..
Znam..Snove nitko nikada
nije napisao..
Oni dođu i prođu..
Spremamo ih u veliki ćup..
A onda..polako..
Izlijevamo u beskonačnost..
Pa opet punimo..
I tako sve do vječnosti..

- Kada gledam nebo, često mi se taj osjećaj vrati, praćen uvijek istim pitanjem: tko nas promatra?
- Pa tko nas promatra? - upita ona.
- Anđeli. Božji glasnici.
Netremice je gledala u nebo. Željela je u to vjerovati.
- Sve vjere i svi ljudi koji su vidjeli Čudesno, pričaju o anđelima - nastavi Paulo. - Svemir je nastanjen anđelima. Oni nam donose nadu, poput onoga koji je pastirima objavio da se rodio prorok. Donose smrt, poput anđela uništenja koji je hodao Egiptom i uništavao sve koji nisu imali znak na vratima. Oni nam, s plamenim mačem u rukama, mogu zapriječiti ulazak u raj. Ili nas mogu u njega odvesti, poput onoga koji je vodio Mariju.
Anđeli trgaju pečate sa zabranjenih knjiga, stvaraju trube Posljednjeg suda. Donose svjetlo, kao Mihael, ili tamu, kao Lucifer.
Chris se ohrabri i upita:
- Imaju li anđeli krila?
- Nikada još nisam vidio anđela - odgovori on. - Ali isto bih to želio znati. Čak sam pitao J.-a. Rekao mi je da uzimaju onaj oblik koji čovjek zamisli. Pošto su oni živa Božja misao, trebaju se prilagoditi našim spoznajama i našem shvaćanju. Znaju da ih u protivnom mi nećemo vidjeti.

Još od starih vremena rukama se pridaje posebno značenje. Pažljivim promatranjem na rukama možete više toga pročitati nego na licu osobe s kojom razgovarate. Po izgledu ruku lako možete prepoznati čime se netko bavi, kojem društvenom sloju pripada, koliko godina ima.

"Ovim istim rukama kojima se miluje draga po kosi i pas niz dlaku, kojima se odmahuju pozdravi i šalju poljupci onima koji odlaze ili onima koji ostaju... Ruke rade, grade, stvaraju, onda opet uništavaju i ruše što su stvorile. Lude ruke. Ruke hvataju ruke, uvjeravaju se stiskom o međusobnom prijateljstvu, bratstvu, solidarnosti i vjernosti do smrti, zatim ruke ustaju protiv ruku, bore se protiv ruku, sakate ruke. Ruke ubijaju ruke. Ruke ubojice."

Ako pogledamo malo u povijest, vaznost ruku se prvi put spominje na podrucijma danasnje Indije i Kine kroz metodu hiromantije (citanje iz dlana) sve dok se tijekom rimskog perioda nije rasprostranila i na europski kontinent. Kroz stoljeca ruke nisu gubile na vaznosti, tako da danas postoji i nekoliko podjela ruku preko kojih se moze karakterizirati pojedinac. Premda postoji nekoliko podjela, ja cu izdvojiti meni najdrazu:

Zemljane ruke - su četvrtastog oblika i imaju kratke prste. Linije na rukama su rijetke i duboko usječene. Ovakav tip ruke karakterizira materijalističke i praktične osobe, jakog karaktera na koje se ljudi mogu osloniti. Glavna im je mana tvrdoglavost i pretjeran oprez.

Zračne ruke - imaju četvrtaste dlanove i duge prste. Ovakve ruke predstavljaju inteligentne osobe vješte u komunikaciji, koje vole učiti i vrlo su znatiželjne. Teško se emotivno zbližavaju.

Vatrene ruke - imaju pravokutne dlanove i kratke prste te pripadaju ambicioznim, nemirnim i energičnim ljudima. Takvi ljudi su dobri organizatori, inteligentni su i dobro se uklapaju u društvo, ali odveć su impulzivni pa se ljudi ne mogu pouzdati u njih.

Vodene ruke - imaju pravokutne dlanove i duge prste. Ovo su ruke osjetljivih i intuitivnih osoba koje krasi altruističko ponašanje. Inteligentni su i kreativni, ali i introvertirani pa uživaju u osami i svojim mislima i maštarijama.

U nekolicini pjesama, ruke su i opjevanje. Izdvajam stihove iz meni najdraze:

Nitko ne zna da ove ruke traže nešto.
Nitko ne zna da se ove ruke dadoše na put odavna.
Da su ove ruke dobro upoznate sa svakom stvari,
a ipak se dotiču sa svima kao u snu.
Ima samo jedan par ovakvih ruku na svijetu.

Danas nitko vise ne obraca pozornost na izgled ruku osoba sa kojima komuniciramo, ili jos gore, osoba koje volimo. Ali umjesto uobicajenih pitanja koje postavljate sebi pri susretu sa drugim ljudima (cime se bavi, koliko je uspjesan/na na poslu,,,) pogledajte u ruke i zapitajte se - koga su te ruke milovale, koga su grlile, kome su se pruzale?...i vidjet cete kako se sve mijenja.

Ratnik Svjetlosti zna da se neki trenuci u zivotu ponavljaju.
Zatice se cesto u situacijama sa kakvima se vec suocavao; tada zapadne u malodusje,
misleci da uopce nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teskoce.
"To sam vec prosao", zali se svom srcu.
"Doista, prosao si", odvraca mu srce. "Ali nisi nadisao."
Na to Ratnik shvati da ponovljena iskustva imaju jednu—jedinu svrhu:
nauciti ga onome sto ne zeli nauciti.

Ratnik Svjetlosti zna koliko je vazna intuicija.
Usred bitke nema vremena promisljati neprijateljske poteze — tada se posluziti instinktom i poslusa svog andjela.
U razdobljima mira, iscitava znakove koje mu Bog salje.
Ljudi ce reci : "Lud je".
Ili : "Zivi u svom svijetu".
Ili pak : "Kako se moze uzdati u nesto sto nema logicnog opravdanja?"
A Ratnik zna da je intuicija Bozja abeceda. Zato nastavlja osluskivati vjetar i razgovarati sa zvijezdama.

Ratnik Svjetlosti vjeruje.
Vjeruje u cuda, i cuda se pocinju dogadjati.
Siguran je da nacin razmisljanja moze promijeniti zivot, i zivot mu se pocinje mijenjati.
Uzda se da ce pronaci ljubav i ta ljubav se dogodi.
Tu i tamo se razocara. Ponekad biva povrijedjen.
I tada cuje primjedbe: "Kako je naivan!"
No Ratnik zna da sve ima svoju cijenu. Na svaki poraz biljezi dvije pobjede.
Svi koji vjeruju to znaju.



Iz " Prirucnik za Ratnika Svjetlosti " Paulo Coelho