Ruke

Ratnik Svjetlosti zna da se neki trenuci u zivotu ponavljaju.
Zatice se cesto u situacijama sa kakvima se vec suocavao; tada zapadne u malodusje,
misleci da uopce nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teskoce.
"To sam vec prosao", zali se svom srcu.
"Doista, prosao si", odvraca mu srce. "Ali nisi nadisao."
Na to Ratnik shvati da ponovljena iskustva imaju jednu—jedinu svrhu:
nauciti ga onome sto ne zeli nauciti.

Ratnik Svjetlosti zna koliko je vazna intuicija.
Usred bitke nema vremena promisljati neprijateljske poteze — tada se posluziti instinktom i poslusa svog andjela.
U razdobljima mira, iscitava znakove koje mu Bog salje.
Ljudi ce reci : "Lud je".
Ili : "Zivi u svom svijetu".
Ili pak : "Kako se moze uzdati u nesto sto nema logicnog opravdanja?"
A Ratnik zna da je intuicija Bozja abeceda. Zato nastavlja osluskivati vjetar i razgovarati sa zvijezdama.

Ratnik Svjetlosti vjeruje.
Vjeruje u cuda, i cuda se pocinju dogadjati.
Siguran je da nacin razmisljanja moze promijeniti zivot, i zivot mu se pocinje mijenjati.
Uzda se da ce pronaci ljubav i ta ljubav se dogodi.
Tu i tamo se razocara. Ponekad biva povrijedjen.
I tada cuje primjedbe: "Kako je naivan!"
No Ratnik zna da sve ima svoju cijenu. Na svaki poraz biljezi dvije pobjede.
Svi koji vjeruju to znaju.



Iz " Prirucnik za Ratnika Svjetlosti " Paulo Coelho