Ruke

- Čini li ti se ponekad da u određenim trenucima tvog života netko promatra sve što činiš? - upita Paulo.
- Kako znaš?
- Jer znam. To su trenuci u kojima, iako toga nismo svjesni, osjećamo prisutnost anđela.
Chris se nasla u doba mladenaštva. U to vrijeme taj je osjećaj u nje bio još izraženiji.
- U tim trenucima - nastavi on - počinjemo stvarati svojevrstan film u kojemu smo glavni glumci i postupamo kao da smo sigurni da nas netko promatra.
Ali što smo stariji, to više počinjemo sve to smatrati smiješnim. Čini nam se poput dječijih sanjarija u kojima smo maštali da ćemo postati filmski glumci. Zaboravljamo da je u trenucima u kojima smo glumili za nevidljivu publiku osjećaj da nas netko gleda bio vrlo snažan.

Jedino moje..
Oduvijek..
Sad...Zauvijek..
U beskonačnosti,
nebeskih čuvara..
Tih malih divnih bića..
Čuvara naših snova..
Anđela ljubavi..

Sada..I tamo..
Uzdignuti u nebo..
Tamo i u tišini..
U dnu noći..Sanjamo..
Znam..Snove nitko nikada
nije napisao..
Oni dođu i prođu..
Spremamo ih u veliki ćup..
A onda..polako..
Izlijevamo u beskonačnost..
Pa opet punimo..
I tako sve do vječnosti..

- Kada gledam nebo, često mi se taj osjećaj vrati, praćen uvijek istim pitanjem: tko nas promatra?
- Pa tko nas promatra? - upita ona.
- Anđeli. Božji glasnici.
Netremice je gledala u nebo. Željela je u to vjerovati.
- Sve vjere i svi ljudi koji su vidjeli Čudesno, pričaju o anđelima - nastavi Paulo. - Svemir je nastanjen anđelima. Oni nam donose nadu, poput onoga koji je pastirima objavio da se rodio prorok. Donose smrt, poput anđela uništenja koji je hodao Egiptom i uništavao sve koji nisu imali znak na vratima. Oni nam, s plamenim mačem u rukama, mogu zapriječiti ulazak u raj. Ili nas mogu u njega odvesti, poput onoga koji je vodio Mariju.
Anđeli trgaju pečate sa zabranjenih knjiga, stvaraju trube Posljednjeg suda. Donose svjetlo, kao Mihael, ili tamu, kao Lucifer.
Chris se ohrabri i upita:
- Imaju li anđeli krila?
- Nikada još nisam vidio anđela - odgovori on. - Ali isto bih to želio znati. Čak sam pitao J.-a. Rekao mi je da uzimaju onaj oblik koji čovjek zamisli. Pošto su oni živa Božja misao, trebaju se prilagoditi našim spoznajama i našem shvaćanju. Znaju da ih u protivnom mi nećemo vidjeti.