Bačića kuk (1304 m) i Budakovo brdo (1317 m) - Velebit
Ove nedjelje smo nakon ranog ustajanja u apartmanu kojeg smo osigurali u Lukovom Šugarju, ispijanja jutarnje kavice u Karlobagu i obavljenog shoppinga desetak metara od našeg omiljenog kafića kad god dođemo u Karlobag, Carlito, krenuli cestom u smjeru Baških Oštarija. Neposredno pred ulazak u naselje Sušanj skrenuli smo pored pilane lijevo u smjeru Ravnog Dabra. Uskoro je asfalt nastavljao naprijed prema Ledeniku, dok smo mi skrenuli desno na makadamski put prema Ravnom Dabru. Na jednom mjestu se ova makadamska cesta odvaja prema Skorpovcu, a mi smo nastavili dalje desnim zavojem. Ova makadamska dionica ukupne dužine od 6 km nije srećom predstavljala prevelik zalogaj za naš automobil.  Bacica kuk Uspon smo započeli s uzdužne velebitske ceste s koje smo skrenuli na mjestu gdje je presijeca čuvena Premužićeva staza, točno poviše Ravnog Dabra (kraške udoline u kojoj se ističe crveni krov pl. doma). Na tom mjestu se staza s desne strane spušta prema pl. domu, dok lijevo nastavlja dalje prema Alanu. Tim potonjim smjerom smo i mi krenuli ususret našim ciljevima tog dana. Staza vodi lijepo uređenom stazom s koje se gotovo cijelim putem otvaraju prekrasni vidici na otok Pag.  Po Premužićki Nakon 20 min. hoda nailazimo na desni odvojak prema Visibabi, ali mi nastavljamo naprijed još 5 min. do sljedećeg desnog odvojka, ali ovog puta prema Bačića kuku (1304 m) . Bačića kuk je u biti skup kukova raznih oblika i veličina, a visinom se ponajviše ističe od svih kukova u skupini Dabarskih kukova. Od tog raskrižja staza ulazi u šumu crnog graba i polako se u zavojima 15 min. počinje uspinjati sve do Bačić kose (1090 m), prijevoja između Visibabe i Čopina vrha. Tu se nalaze ruševine nekadašnjeg pl. doma, a posebice je lijep pogled na Bačića kuk. Nakon toga staza zalazi u bukovu šumu i njome koračamo daljnjih 30 min. do raskrižja staza. Na tom mjestu se staza lijevo uspinje prema Budakovom brdu, desno se spušta na Bačić dulibu, dok naprijed vodi prema Bačića kuku.  Bukova šuma pod kukom Mi smo naravno nastavili naprijed stazom što se sve strmije uspinje kroz staru bukovu šumu, a uskoro zalazi i u carstvo kamenih gromada što se ponosno uzdižu uokolo nas. Nakon 15 min. hoda od zadnjeg raskrižja, stigli smo u samo podnožje kukova. Tu su na jednoj stijeni pričvršćena čak dva metalna tuljca, a pored njih je zabetoniran i metalni žig. Otvorio sam veći tuljac i u upisnu teku upisao naša imena, vrijeme i smjer kretanja, a zatim i u Zizin Dnevnik lupio novi žig. Nakon kraće pauze tijekom koje sam je opet upozorio da je uspon na sam vrh navodno vrlo zahtjevan, ipak se odlučila sa mnom uspeti na sam vrh kukova. Prvi dio tog uspona vodi siparom, koji nam nije predstavljao nikakav problem. Problem tek započinje dolaskom pred žlijeb osiguran sajlom.  Žlijeb osiguran sajlom Neposredno ispod nje stoji i veliki natpis kojom se upozorava na opasnost nastavka uspona. Uz pomoć sajle sam se lako uspeo, ali je bilo i više nego jasno da bi Zizi mogla predstavljati problem, te sam je opet zamolio da odustane od daljnjeg uspona. Po mom mišljenju ta dionica bi bila prevelik rizik za nju, a u planinama nesmotrenost često zna biti i kobna. Zizi je na svu sreću ovaj put poslušala moju molbu i odlučila se vratiti u podnožje, dok sam ja nastavio škapama naprijed prema vrhu. Od onog natpisa do vrha mi je trebalo doslovno svega par minuta, a pogled odozgo je prava nagrada za uspon.  Vrh Bačić kuka Pogled se naime pruža na magične bijele stijene Dabarskih kukova što se u dužini od gotovo 10 km pravocrtno uzdižu iz šumskog zelenila, sve tamo do Ljubičkog brda poviše Baških Oštarija. Na vrhu nema previše prostora za kretanje, a i vjetar je bio dovoljno jak da zahtjeva maksimalni oprez. Kad se još uzme u obzir da je u jednom trenutku tik pored mene prozujala neka ptica nadzvučnom brzinom, boravak na vrhu sam ograničio isključivo na snimanje panoramskog pogleda i samofotografiranje pored natpisa vrha. Na vrhu se također nalazi upisna teka u zahrđaloj metalnoj kutiji bez poklopca, koja je u potpunosti vlažna, ali sam ipak uspio upisati svoj posjet. S vrha sam također promotrio naš sljedeći cilj – Budakovo brdo (1317 m) i njegov travnati hrbat.  Pogled na Budakovo brdo s Bačić kuka Nakon toga sam se brzo spustio do podnožja kuka i moje Zizi, te smo zajedno nastavili sa spuštanjem do onog raskrižja prema Budakovom brdu. Od tog mjesta staza započinje s novim usponom sjevernim obronkom Solina kroz gustu bukovu šumu, koja je odzvanjala pjevom ptica. Nakon pola sata hoda šumom, izašli smo na travnati hrbat a pred nama se otvorio pogled na vrh Budakovog brda. Istovremeno smo s naše desne strane cijelim putem mogli uživati u pogledu na Bačića kuk, a s lijeve strane na more. Ljepotu okruženja je upotpunjavao cvjetni tepih raznobojnih latica na zelenim padinama uokolo staze od ulegnute osušene trave. Od izlaska iz šume do samog vrha nam je trebalo još pola sata hoda, a pod vrhom sam već osjećao umor, pa sam samo zamišljao kako ću zaleći na travu čim se dočepam vrha. Isto smo oboje napravili čim smo stigli gore, te tako omamljeni malo umorom, a više zadovoljstvom uživali u sunčevim zrakama i mirisu trave.  Budakovo brdo Nakon podužeg odmora pridigli smo se u potrazi za okrijepom iz naših naprtnjača u vidu sendviča i ponajviše tekućine. Na vrhu se nalazi metalna kutija s upisnom tekom, a na istom stupiću za koji je pričvršćena, smješten je i metalni žig. Sve je lijepo zaštićeno jednim improviziranim metalnim krovom, koji sve to štiti od atmosferskih utjecaja, i time čini jednu savršenu cjelinu. Na vrhu smo se zadržali do 12.15 h i zatim krenuli natrag prema mjestu gdje smo ostavili automobil, presretni prođenim i viđenim. Kratki film nastao tijekom uspona na Bačića kuk Tako smo proveli Dan naše mile i jedine planete Zemlje, koja je zaslužna što nam pruža toliko užitaka gotovo svakog vikenda i koja zaslužuje da se prema njoj i dalje odnosimo sa svim dužnim poštovanjem. Stoga i vama, našim vjernim čitateljima, želimo poručiti da što više vremena boravite u prirodi kako bi što lakše spoznali važnost i iznimnu osjetljivost biološke ravnoteže. Volite prirodu i trudite se uvijek je ostaviti u stanju u kakvom je zatečete. |
