Image Hosted by ImageShack.us

18.07.2006., utorak

Hum (587 m/nv) - Vis

Po dobrom starom običaju opet nismo stigli onako kamo smo namjeravali krenuti. Ovog puta zbog kašnjenja na trajekt za Vela Luku ovog petka, u subotu krećemo prema Visu kako bi spasili bar dio vikenda. Na Visu nisam bio još od barbine smrti, a to je bilo prije 14 godina. Dotad sam svako ljeto bar tjedan-dva provodio kod njih u Komiži i na nju me me vežu samo lijepe uspomene, a posebice se rado sjetim dana kad sam s bratom iz čiste znatiželje odlučio propješačiti od Komiže do Visa i natrag, a tad smo imali možda deset-jedanaest godina. Roditeljima to naravno nismo navijestili, pa je posljedice naše pustolovine relativno lako pretpostaviti. S druge strane ovo je Zizin prvi posjet Visu, ali s obzirom na njenu reakciju sigurno ne i zadnji put. Na put inače krećemo s biciklama, kako bi došli na južnu stranu otoka koja je slabo povezana autobusnim linijama otkad je sagrađena duplo kraća cesta iz Visa u Komižu prije cca. 20 godina. Usprkos velikom kašnjenju ipak smo na vrijeme stigli u Vis. Ostalo nam je još dovoljno vremena da biciklama prijeđemo put od cca. 12 km do uvale Duboka, koja je trebala biti naše taborište te noći.


Pogled na Komižu s Huma

Prva 4 kilometra su bila i fizički najzahtjevnija, jer se trebalo uspeti serpentinama do Križa, s kojeg puca prekrasan pogled na Viško polje. Od tog mjesta slijedi brzo spuštanje prema Pliskom polju, a to naravno pričinja pravo zadovoljstvo nakon onih strmina prije. U tom polju je inače tijekom II. svjetskog rata bio smješten saveznički aerodrom. Sljedeći kilometri vode kroz polje i brojne vinograde na koje su Višani naročito ponosni, posebice na svoju Vugavu. Cestom nema nekog prometa, jer gotovo svi koriste novu cestu prema Komiži, ali usprkos tome vidimo veliki broj pregaženih ježeva putem. Ubrzo nam je raspoloženje popravio pogled na naš sutrašnji cilj – Hum, koji je izdiže na kraju polja. To nam je vjerojatno ulilo još malo snage da izdržimo do Duboke, koje se nalaze tik uz Podšpilje.


Uvala Duboka

Od tog malog seoceta se spušta staza do same uvale Duboka, o kojoj sam čuo sve najljepše, ali eto sve dosad nije bilo prigode da se u to uvjerim vlastitim očima. I doista, nakon pola sata hoda uskom, teško prohodnom stazicom pred nama se ukazala prekrasna uvalica u obliku slova S. Nešto doista nezaboravno i idealno za sve željne mira. Neposredno poviše uvale postoje tri omanje kućice, koje vjerojatno koriste lokalni ribari, jer je tu i istezalište za barke. Šator smo podigli na betonskoj ploči između dvije takve kućice i skočili u more u potrazi za nužno potrebnim osvježenjem. I itekako smo ga pronašli u modrini te idilične uvale. Ali nažalost noćenje i nije bilo tako idilično s obzirom da su se svi komarci iz kraja sručili na nas. Ni mrežica na ulasku u šator nas nije uspjela spasiti od tih krvopija. Ipak smo nekako preživjeli noć sa žarkom željom da se što prije razdani i krenemo dalje. Tako smo u 5.30 krenuli natrag u selo, pa prema vrhu.


Naše bicikle na zasluženom odmoru

Kako odavno nisam prošao ovom cestom, pogrešno sam pretpostavio da postoji u jednom od mjesta kakva trgovinica u kojoj bi mogli obnoviti svoje zalihe svježe vode. U Podšpilju odakle počinje staza prema vrhu smo doduše pronašli trgovinicu, ali zaključanu i bez ikakvog radnog vremena. Nastavljamo biciklama uzbrdo prema selu Žena Glava. Neposredno pred ulazak u selo skrećemo lijevo cestom prema selu Borovik u nadi da ćemo pronaći kojeg budnog mještanina da nadopunimo zalihe vode. Kako su očito u te sate čak i pjetlovi spavali, Zizi je preuzela inicijativu i vodu nalila u jednom od dvorišta. Nadam se da nam vlasnik neće zamjeriti što smo se poslužili bez pitanja. Zatim smo krenuli naprijed, ali smo ubrzo sišli s bicikli, jer je cesta postala prestrma. A malo dalje smo ih i ostavili u nekom grmlju. Markacija je cijelim putem izvrsno odrađena i lako uočljiva sa svim potrebnim odvojcima.


Titova špilja

Nakon desetak minuta hoda smo stigli ispred čuvene Titove špilje u kojoj je 1944. bio smješten Vrhovni štab NOVJ-a. Objekti su izvrsno očuvani, iako moram priznati da sam se pobojao u kakvom stanju ću ih pronaći. Zadnji puta sam tamo bio još kao dijete, ali su mi slike s tog izleta ostale trajno urezane u pamćenje. Špilje ozidane kamenjem na ulazima s popločanim putevima između njih su doista nešto nezaboravno. Od tog mjesta nam je do vrha trebalo cca. pola sata hoda kroz makiju, ali još jednom moram pohvaliti one koji su obavili markaciju staze, jer su učinili izvrstan posao. Vjerojatno je tome kumovalo i stradavanje onog mladog Nizozemca prošlog ljeta, kad je u blizini radarske postaje na vrhu stao na tzv. paštetu i ostao bez lijeve potkoljenice. Dotad se smatralo da Hum nije zagađen minsko-eksplozivnim sredstvima. Kontrolna točka inače i nije sam vrh, jer se na njemu nalazi žicom okružena već spomenuta radarska postaja. Stoga je postvaljena na crkvici Sv. Duha u neposrednoj blizini.


Crkvica Sv. Duha

Pogled s vrha na Komižu nas ostavlja bez daha. Ma teško mi je i pronaći prave riječi da opišem tu ljepotu i ono plavetnilo uokolo. Nakon polusatnog odmora i uživanja u pogledu krećemo natrag, ali prije toga obavimo i nužno fotografiranje, a Zizi i svom Dnevniku pridruži još jedan žig. Žig je inače metalni i zabetoniran u zid crkvice tik do vrata. Kutiju s upisnom tekom nismo uočili, ali kad malo bolje razmislim nismo je ni potražili. Nakon silaska u Podšpilje krećemo desno prema Komiži do koje nam je preostalo 8 km bicikliranja. Posebice je upečatljiv silazak u Komižu, jer se sa ceste otvara prekrasan pogled na klifove koji se kao žlicom odrezani strovaljuju u more, a u pozadini poglede plijeni magično Biševo.


Klifovi u blizini Komiže

Nadali smo se posjetu Modroj špilji, ali su nas upozorili na prejaku tramontanu da bi se mogli približiti špilji, pa posjet njoj prolongiramo za neki drugi naš izlet na Vis. Nakon par sati uživanja na plaži krećemo natrag prema Visu, ali ovog puta novom cestom. Najteži dio puta su prvih 5 km uspona serpentinama do prijevoja na 385 m/nv pored crkvice Sv. Mihovila. Zizi je veći dio tog uspona odvezla na bicikli, a ja sam gurao svoj, jer me lijevo koljeno sve intezivnije bolilo dok bi pedalirao. Napokon smo se nakon nešto više od sat vremena dovukli u Vis. Dovoljno taman da kupimo karte, da se Zizi još jednom na brzinu okupa na gradskoj plži i da se ukrcamo na trajekt za Split. Žao mi je samo što u svoj toj brzini oko ukrcaja nisam uspio vidjeti najboljeg školskog prijatelja, ali vjerujem da će nam se uskoro pridružiti na nekom od naših izleta na Biokovo, za koji je još davno izrazio želju.


Pogled na Komižu i Hum poviše mjesta

Sve u svemu, ovo nam je bio jedan od najdinamičnijih vikenda. Bilo je tu i biciklizma i planinarenja i plivanja. Još malo pa ćemo postati i triatlonci, kao naš kolega bloger Melez. A sad za kraj moram posebno istaknuti svoju Zizi, koja me ugodno iznenadila svojim elanom. Posebice na biciklističkim dionicama, kad joj nisam bio ni do koljena. Namještala je lance, odvozila sve one uzbrdice, a još me usto i oba puta pobijedila u šahu. Ovo je bez sumnje bio njen vikend, ali bar malčice i moj.

- 00:00 - Komentari (58) - Isprintaj - #

10.07.2006., ponedjeljak

Sv. Nikola (626 m/nv) - Hvar

Jučerašnje lijepo vrijeme smo iskoristili za posjet Hvaru, iako je prvotni plan bio da vikend provedemo na Visu, ali su nas uplašile prognoze o mogućim neverinima na tom području, koje se naravno na kraju nisu ni ostvarile. Bilo kako bilo, planinarenje je prolongirano za nedjelju i zbog bolje prometne povezanosti odlučili smo se za uspon na najviši hvarski vrh – Sv. Nikola. Iz Splita smo krenuli trajektom u 8.30 i nakon 2 sata plovidbe pristali u Starom Gradu. Samo trajektno pristanište je dislocirano od naselja, pa je trebalo ta 2 km propješačiti do centra mjesta. Bus nam se nije dalo čekati, jer sam znao da ćemo ionako stići prije njega. U mjestu smo obnovili zalihe i krenuli dalje prema selu Dol, odakle i počinje uspon na Sv. Nikolu.


Dolska mjesna crkva

Do sela nam je trebalo pola sata hoda po asfaltu i već su nam ti početni trenuci uspona davali naznake da će biti veliki problema s obzirom da na nebu u tim trenucima nije bilo ni oblačka, a sjenovitu stazu smo samo mogli sanjati. Usprkos tome ipak se odlučujemo nastaviti s usponom. U selu staza na dva mjesta sjeće asfaltnu cestu i zatim ga trajno napušta neposredno poslije fascinantne mjesne crkve na brežuljku poviše sela. Od tog mjesta staza se podudara s protupožarnim putem, koji je na pojedinim riskantnijim mjestima betoniran, i vodi gotovo do samog vrha. Put prolazi borovom šumom, ali ipak ništa od hladovine. Sunce je bilo u tim trenucima u takvom položaju da nas ništa nije moglo spasiti njegovog nesmiljenog prženja.


Lavanda – simbol Hvara

Uz put nailazimo i na pokoji grm lavande, ali je to premalo od onoga što sam očekivao. Ipak je to simbol cijeloga otoka. Putem smo naišli na jedan terenac u silasku obojan poput dalmatinera. Vjerojatno se njime koriste da turiste vode do vrha. A onda je malo kasnije pored nas prohujala i jedna neregistrirana Lada, koja je ostavljala sliku lokalnog «travara», koji je u žurbi da zalije svoje dragocjene biljčice i spasi ih od ispušivanja na suncu. Ostavio nas je u oblaku prašine, dok ga mi proklinjemo što nije imao ni trunke pristojnosti da nas priupita trebamo li možda prijevoz do vrha. I tako gunđajući krećemo naprijed, konstantno ispijajući zlata vrijednu tekućinu u naprtnjačama, istovremeno olakšavajući naš teret na leđima.


Pogled na Starigradski zaljev i Brač

Učestalo nam se putem otvaraju nezaboravni vidici na Hvarski kanal, Brač, te moje Biokovo i Makarsku. Nakon 1.15h hoda po prvi puta nam se ukazuje vrh i prepoznatljivi kameni križ na njemu. Sad se skupljaju i zadnji atomi snage za završni juriš i odlučno krećemo naprijed kroz teren potpuno opustošen požarom. Na visoravni podno vrha prolazimo pored lijepe kamene kućice u čijoj blizini je i novopodignuti vinograd, a uokolo je upravo u tijeku i podizanje žičane ograde kojom je sad onemogućen silazak prema Sv. Nedjelji. Od tog mjesta nam je preostalo još svega desetak minuta do vrha, a ubrzo nestaje i makadamski put, pa zadnjih par minuta prolazimo uspinjući se napokon po pravoj planinarskoj stazi.


Pogled na južnu obalu otoka Hvara

Na grebenu je prvi objekt mala promatračnica iz čije unutrašnjosti dopiru glasovi, pomješani sa zvukom agregata podno objekta. Desetak metara dalje se nalazi taj veliki kameni križ kojeg smo primjetili prilikom uspona, a u čijoj blizini je i kamena ploča kojom se postavljanje križa objašnjava s jubilejom 850 godina hvarske biskupije. Staza nas dalje vodi prema maloj kapelici Sv. Nikole pred kojom pronalazimo spas u sjeni pod ulaznim svodom. Sama kapelica je zaključana, ali je pred njom metalna kutija s upisnom tekom iz koje saznajemo da je vrh očito odlično posjećen i to gotovo isključivo od strane stranih turista. Jedan češki je na vrhu postavio čak i žig s natpisom vrha i nadmorskom visinom. To je očito bilo prije postavljanja i službenog metalnog žiga ubetoniranog u unutrašnji zid kapelice i zaslužuje sve pohvale za svoju gestu.


Crkvica Sv. Nikole na vrhu

S vrha pogled puca na Paklene otoke, Vis, Šćedro, Korčulu. A tu i Zizi dolazi na svoje, jer se vidi i njen Proizd. More s ove visine izgleda savršeno mirno, a po njemu lagano klize mnogobrojne jedrilice, te po jedan trajekt i katamaran. Pogled na more i plaže pored Sv. Nedjelje u podnožju u nama budi još veću želju da se što prije dočepamo mora. Ipak smo još neko vrijeme ostali na vrhu uživajući u fantastičnom pogledu, a istovremeno smo se i okrijepili sendvičima i nužno potrebitom vodom.


Pogled na Šćedro i Korčulu

Od sela Dol do vrha nam je trebalo malo više od dva sata hoda, što je sveukupno od trajektnog pristaništa iznosilo tri sata hoda, uz učestale stanke da bi se uhvatilo zraka i vode. Silazak je tekao puno brže, pa nam je do sela trebalo 1.30 h hoda. Dolaskom u Stari grad krećemo u potragu za dobrom plažom, ali jednostavno nismo imali sreće. Svugdje gužva, a plaže previše prljave. Vjerojatno razlog tome leži i u činjenici da je s druge strane zaljeva trajektno pristanište.


Preživjeli bor na požarom poharanom terenu

Ipak smo smogli snage uskočiti u more na jednom donekle mirnom mjestu i na kraju čak i odspavati sat vremena. Ulaskom u more su počeli boliti i mišići koje dotad nismo ni osjećali. Ovo je bez sumnje bila možda i najnapornija tura. Sveukupno smo propješaćili gotovo 7 h, pa je za duže zadržavanje na plaži bilo premalo vremena. A još manje za traženje neke skrovite valice. Iz Starog Grada prema Splitu krećemo u 23.00h. Taman na vrijeme da u salonu bar odgledam jedanaesterce, kad već nisam uspio utakmicu.

- 15:33 - Komentari (47) - Isprintaj - #

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

ASMA
Bloga mi moga
Borut
Kačić
Kosamja
Mali brat Karlo
Mrvica
Pedeset +
Sick of it all
Podgorani u Dubaiu


Dosad ispenjani vrhovi HPO-a

1. područje
SLAVONIJA
1. Papuk - vrh Lapjak (667 m)
2. Papuk - vrh Češljakovački vis (825 m)

2. područje
MOSLAVAČKA GORA I BILOGORA
1. Moslavačka gora - vrh Vis (444 m)

3. područje
HRVATSKO ZAGORJE I MEĐIMURJE
1. Ivanščica - vrh Ivanščica (1060 m)
2. Ivanščica - Oštrcgrad (746 m)
3. Kalnik - vrh Vranilac (642 m)

4. područje
MEDVEDNICA
1. Sljeme - vrh (1033 m)
2. Medvedgrad (579 m)
3. Kameni svati (489 m)

5. područje
SAMOBORSKO GORJE
1. Plešivica - vrh (779 m)
2. Oštrc - vrh (752 m)
3. Japetić - vrh (879 m)
4. Veliki Lovnik - vrh (737 m)
5. Okić - vrh (499 m)

6. područje
ŽUMBERAČKA GORA
1. Pliješ - vrh (977 m)
2. Ječmište - vrh (976 m)
3. Zečak - vrh (795 m)

7. područje
KARLOVAČKO POKUPLJE, BANOVINA I KORDUN
1. Vinica - vrh (321 m)
2. Martinščak - vrh (346 m)


8. područje
GORSKI KOTAR - južni dio
1. Ogulin (323 m) - Zavičajni muzej - alpinistička zbirka
2. Klek - vrh (1181 m)
3. Viševica - vrh (1428 m)
4. Zagradski vrh - vrh (1187 m)
5. Javorova kosa - vrh (1015 m)
6. Bjelolasica - vrh Kula (1534 m)


9. područje
GORSKI KOTAR - sjeverni dio
1. Skradski vrh (1043 m)
2. Špičasti vrh (702 m)
3. Snježnik - vrh (1505 m)
4. Kamenjak - vrh (837 m)

10. područje
ISTRA
1. Ćićarija - vrh Veliki Planik (1272 m)
2. Učka - vrh Vojak (1396 m)
3. Učka - vrh Knezgrad (612 m)
4. Ćićarija - vrh Orljak (1116 m)
5. Ćićarija - Županj vrh (1138 m)

11. područje
SJEVERNI VELEBIT
1. Veliki Zavižan - vrh (1676 m)
2. Balinovac - vrh (1602 m)
3. Zavižanski Pivčevac - vrh (1676 m)
4. Mali Rajinac - vrh (1699 m)
5. Gromovača - vrh (1676 m)
6. Veliki Kozjak - vrh (1629 m)
7. Krajačev kuk - vrh (1659 m)
8. Vratarski kuk - vrh (1676 m)
9. Golubić - vrh (1650 m)

12. područje
SREDNJI VELEBIT
1. Kiza - vrh (1274 m)
2. Ljubičko brdo - vrh (1320 m)
3. Metla - vrh (1288 m)
4. Bačića kuk - vrh (1304 m)
5. Budakovo brdo - vrh (1317 m)
6. Velinac - vrh (965 m)
7. Zečjak - vrh (1622 m)
8. Šatorina - vrh (1624 m)

13. područje
JUŽNI VELEBIT
1. Visočica - vrh (1615 m)
2. Veliki Sadikovac - vrh (1286 m)
3. Bojin kuk - vrh (1110 m)
4. Crnopac - vrh (1402 m)
5. Anića kuk - vrh (712 m)
6. Debeli kuk(Stap) - vrh (1269 m)
7. Vlaški Grad - vrh (1383 m)
8. Sveto brdo - vrh (1751 m)
9. Vaganski vrh (1757 m)


14. područje
LIKA
1. Kremen - vrh (1590 m)
2. Zir - vrh (850 m)
3. Poštak - vrh (1425 m)
4. Oštri Medvjeđak - vrh (884 m)
5. Lička Plješivica - vrh Ozeblin (1657 m)

15. područje
JADRANSKI OTOCI - sjeverni dio
1. Cres - vrh Sis (639 m)
2. Lošinj - vrh Sv. Mikula (557 m)
3. Pag - vrh Sv. Vid (348 m)
4. Rab - vrh Kamenjak (408 m)

16. područje
JADRANSKI OTOCI - južni dio
1. Brač - vrh Vidova gora (780 m)
2. Šolta - vrh Vela Straža (237 m)
3. Ugljan - vrh Šćah (286 m)
4. Pašman - vrh Veliki Bokolj (274 m)
5. Hvar - vrh Sv. Nikola (626 m)
6. Vis - vrh Hum (587 m)
7. Korčula - vrh Kom (508 m)
8. Mljet - vrh Velji grad (514 m)
9. Dugi otok - vrh Orljak (270 m)

17. područje
DALMATINSKA ZAGORA
1. Dinara - vrh Sinjal (1831 m)
2. Svilaja - vrh Svilaja (1508 m)
3. Kozjak (kod Kijeva) - vrh Bat (1206 m)
4. Promina - vrh Čavnovka (1147 m)
5. Kamešnica - vrh Kruge (1606 m)
6. Dinara - vrh Badanj (1281 m)

18. područje
DALMACIJA
1. Trtar - vrh Orlovača (494 m)
2. Kozjak - vrh Biranj (631 m)
3. Kozjak - vrh Sv. Jure (676 m)
4. Mosor - vrh Ljubljan (1262 m)
5. Mosor - vrh Veliki Kabal (1339 m)
6. Mosor - vrh Kozik (1319 m)
7. Omiška Dinara - vrh Kula (863 m)
8. Mosor - vrh Debelo brdo (1044 m)
9. Vilaja - Crni vrh (739 m)

19. područje
BIOKOVO I ZAGORA
1. Sv. Jure - vrh (1762 m)
2. Sutvid - vrh (1155 m)
3. Sv. Ilija (kod Gradca) - vrh (773 m)
4. Vošac - vrh (1421 m)
5. Kimet - vrh (1536 m)
6. Drveničke stine - vrh Sokolić (788 m)
7. Matokit - vrh Sv. Rok (1062 m)
8. Šibenik - vrh (1467 m)
9. Sv. Ilija - vrh (1642 m)
10. Šćirovac - vrh (1619 m)

20. područje
DUBROVAČKO PODRUČJE
1. Pelješac - vrh Sv. Ilija (960 m)
2. Sniježnica - Ilijin vrh (1234 m)


DALMATINSKI BISERI
Otok Murter
Skradin
Imotska jezera
Vela Luka


PO PLANINAMA BiH-a
Troglav
Prenj, drugo ime za čeif 2.dio
Prenj, drugo ime za čeif 1.dio
40. Bjelašnički dani
Hranisava (Bjelašnica)
Tušnica

PO PLANINAMA CRNE GORE
O planino, prokleto li si lijepa
Vukovi s Prokletija
Ganga s Prokletija

RAZNI IZLETI
Lokva (Biokovo)
Konj (Kamešnica)
Planina Šibenik
Sv. Ilija (Biokovo)
Sv. Jure (Biokovo)
Motika (Biokovo)
Svilaja nakon požara


OPĆA PLANINARSKA ŠKOLA
1. tjedan - Mosor
2. tjedan - Mosor
3. tjedan - Biokovo
4. tjedan - Omiška Dinara
5. tjedan - Sv. Mihovil
6. tjedan - Vranjača
7. tjedan - Kozjak
8. tjedan - Velebit



Planinarski i sportski blogovi

SAK Extrem - Makarska
HPD Biokovo - Makarska
HPK Dalmacija - Split
PD Sv. Ilija - Orebić
Catvulgaris
Diavola
Ericca35
Gogh
Gogoo
Gojzom po svijetu
Hrvatska cipelcugom
Iris
Ironije
Lastavica
Mali...veliki svijet
Melez
Mijo
Orlalala
Pevci
Planinar
Priroda
Pustolofka
Romanticus
SumarKA
Visokogorci
Welcome2
Zgubidanije

HRVATSKA PLANINARSKA OBILAZNICA



Dnevnik: cijena: 40 kn, posljednje izdanje 2007. g.

U prva dva izdanja dnevnika HPO bilo je 135 kontrolnih točaka. U trećem izdanju, ožujak 2005. naknadno je uvršteno još 13 KT. A u četvrtom izdanju su dodane nove 3 kontrolne točke, te ih je sad ukupno 151.

Za glavninu ostalih KT Hrvatske planinarske obilaznice prilazni putovi su opisani u planinarsko-turističkom vodiču Hrvatske planine dr. Željka Poljaka. Isto tako, za glavninu KT bit će od velike pomoći i Hrvatski planinarski atlas dr. Željka Poljaka (Golden marketing 1996. i 2002.)

Vrsta priznanja:

brončana značka – potrebne KT iz 10 područja s najmanje 25 KT



srebrna značka – potrebne KT iz 15 područja s ukupno 50 KT (obavezna je Sinjal - Dinara)



zlatna značka – potrebne KT svih 20 područja s ukupno 75 KT



posebno priznanje - potrebne KT svih 20 područja s ukupno 100 KT



visoko priznanje – potrebne KT svih 20 područja s ukupno 125 KT



NOVOST:
najviše priznanje - potrebno 150 KT

Ovakav slijed izdavanja priznanja ne može se preskočiti. Vrijeme obilaska nije ograničeno.


Blogovi koje rado pogledamo:

Aquaria
Big Vern
Bivis
Borovci
Brlje
Brod u boci
Bugenvilija
Čiovka
Darkwolf
Demijan
Domena
Emanuele
Feby
Fidel
Fotoblog
Gugo
Gustirna
Jocker
Juliere
Justawomen
Kašeta
Katrida
Koki
Kratke
Lagrima
Lanterna
Lino
Lipa Mare
Lipota zore
Little Miss G
Lolina
Ljelja
Mima
Mosor2
Neron
Oceana
Objektiv
Ovajonaj
Pea
Pegy
Rozza
Rudarka
Santea
Shrimpy
Siscijanka
Stereokemija
Suncokreta2
Svantevid
Teta u pubertetu
Teeja
Teuta
Tija
Trill
Xiola bleu
Why o why
ZiziMars14
Zvrk
Život na sjeveru

Moj e-mail:
denis.vranjes@public.carnet.hr



od 11.06.2007.