Marketing
Sv. Nikola (626 m/nv) - Hvar
Jučerašnje lijepo vrijeme smo iskoristili za posjet Hvaru, iako je prvotni plan bio da vikend provedemo na Visu, ali su nas uplašile prognoze o mogućim neverinima na tom području, koje se naravno na kraju nisu ni ostvarile. Bilo kako bilo, planinarenje je prolongirano za nedjelju i zbog bolje prometne povezanosti odlučili smo se za uspon na najviši hvarski vrh – Sv. Nikola. Iz Splita smo krenuli trajektom u 8.30 i nakon 2 sata plovidbe pristali u Starom Gradu. Samo trajektno pristanište je dislocirano od naselja, pa je trebalo ta 2 km propješačiti do centra mjesta. Bus nam se nije dalo čekati, jer sam znao da ćemo ionako stići prije njega. U mjestu smo obnovili zalihe i krenuli dalje prema selu Dol, odakle i počinje uspon na Sv. Nikolu.
Dolska mjesna crkva
Do sela nam je trebalo pola sata hoda po asfaltu i već su nam ti početni trenuci uspona davali naznake da će biti veliki problema s obzirom da na nebu u tim trenucima nije bilo ni oblačka, a sjenovitu stazu smo samo mogli sanjati. Usprkos tome ipak se odlučujemo nastaviti s usponom. U selu staza na dva mjesta sjeće asfaltnu cestu i zatim ga trajno napušta neposredno poslije fascinantne mjesne crkve na brežuljku poviše sela. Od tog mjesta staza se podudara s protupožarnim putem, koji je na pojedinim riskantnijim mjestima betoniran, i vodi gotovo do samog vrha. Put prolazi borovom šumom, ali ipak ništa od hladovine. Sunce je bilo u tim trenucima u takvom položaju da nas ništa nije moglo spasiti njegovog nesmiljenog prženja.
Lavanda – simbol Hvara
Uz put nailazimo i na pokoji grm lavande, ali je to premalo od onoga što sam očekivao. Ipak je to simbol cijeloga otoka. Putem smo naišli na jedan terenac u silasku obojan poput dalmatinera. Vjerojatno se njime koriste da turiste vode do vrha. A onda je malo kasnije pored nas prohujala i jedna neregistrirana Lada, koja je ostavljala sliku lokalnog «travara», koji je u žurbi da zalije svoje dragocjene biljčice i spasi ih od ispušivanja na suncu. Ostavio nas je u oblaku prašine, dok ga mi proklinjemo što nije imao ni trunke pristojnosti da nas priupita trebamo li možda prijevoz do vrha. I tako gunđajući krećemo naprijed, konstantno ispijajući zlata vrijednu tekućinu u naprtnjačama, istovremeno olakšavajući naš teret na leđima.
Pogled na Starigradski zaljev i Brač
Učestalo nam se putem otvaraju nezaboravni vidici na Hvarski kanal, Brač, te moje Biokovo i Makarsku. Nakon 1.15h hoda po prvi puta nam se ukazuje vrh i prepoznatljivi kameni križ na njemu. Sad se skupljaju i zadnji atomi snage za završni juriš i odlučno krećemo naprijed kroz teren potpuno opustošen požarom. Na visoravni podno vrha prolazimo pored lijepe kamene kućice u čijoj blizini je i novopodignuti vinograd, a uokolo je upravo u tijeku i podizanje žičane ograde kojom je sad onemogućen silazak prema Sv. Nedjelji. Od tog mjesta nam je preostalo još svega desetak minuta do vrha, a ubrzo nestaje i makadamski put, pa zadnjih par minuta prolazimo uspinjući se napokon po pravoj planinarskoj stazi.
Pogled na južnu obalu otoka Hvara
Na grebenu je prvi objekt mala promatračnica iz čije unutrašnjosti dopiru glasovi, pomješani sa zvukom agregata podno objekta. Desetak metara dalje se nalazi taj veliki kameni križ kojeg smo primjetili prilikom uspona, a u čijoj blizini je i kamena ploča kojom se postavljanje križa objašnjava s jubilejom 850 godina hvarske biskupije. Staza nas dalje vodi prema maloj kapelici Sv. Nikole pred kojom pronalazimo spas u sjeni pod ulaznim svodom. Sama kapelica je zaključana, ali je pred njom metalna kutija s upisnom tekom iz koje saznajemo da je vrh očito odlično posjećen i to gotovo isključivo od strane stranih turista. Jedan češki je na vrhu postavio čak i žig s natpisom vrha i nadmorskom visinom. To je očito bilo prije postavljanja i službenog metalnog žiga ubetoniranog u unutrašnji zid kapelice i zaslužuje sve pohvale za svoju gestu.
Crkvica Sv. Nikole na vrhu
S vrha pogled puca na Paklene otoke, Vis, Šćedro, Korčulu. A tu i Zizi dolazi na svoje, jer se vidi i njen Proizd. More s ove visine izgleda savršeno mirno, a po njemu lagano klize mnogobrojne jedrilice, te po jedan trajekt i katamaran. Pogled na more i plaže pored Sv. Nedjelje u podnožju u nama budi još veću želju da se što prije dočepamo mora. Ipak smo još neko vrijeme ostali na vrhu uživajući u fantastičnom pogledu, a istovremeno smo se i okrijepili sendvičima i nužno potrebitom vodom.
Pogled na Šćedro i Korčulu
Od sela Dol do vrha nam je trebalo malo više od dva sata hoda, što je sveukupno od trajektnog pristaništa iznosilo tri sata hoda, uz učestale stanke da bi se uhvatilo zraka i vode. Silazak je tekao puno brže, pa nam je do sela trebalo 1.30 h hoda. Dolaskom u Stari grad krećemo u potragu za dobrom plažom, ali jednostavno nismo imali sreće. Svugdje gužva, a plaže previše prljave. Vjerojatno razlog tome leži i u činjenici da je s druge strane zaljeva trajektno pristanište.
Preživjeli bor na požarom poharanom terenu
Ipak smo smogli snage uskočiti u more na jednom donekle mirnom mjestu i na kraju čak i odspavati sat vremena. Ulaskom u more su počeli boliti i mišići koje dotad nismo ni osjećali. Ovo je bez sumnje bila možda i najnapornija tura. Sveukupno smo propješaćili gotovo 7 h, pa je za duže zadržavanje na plaži bilo premalo vremena. A još manje za traženje neke skrovite valice. Iz Starog Grada prema Splitu krećemo u 23.00h. Taman na vrijeme da u salonu bar odgledam jedanaesterce, kad već nisam uspio utakmicu.
Post je objavljen 10.07.2006. u 15:33 sati.