Vido Bogdanović

06.10.2009., utorak

TANGENTA

Ne znam oće li se Fido jedit, ali još bi malo mudrovo o prometu. To je naša never ending tema. Stalno se ta juha podgrijava bez konkretnog rezultata. Nedavno su prezentirani rezultati analize stanja u prometu, onda su nas razveselili izmjenama i dopunama županijskog prostornog plana prema kojemu bi famozna brza cesta trebala proć padinama Srđa, samom granicom zaštićene spomeničke cjeline. Sad se pomalo od tega prijedloga ograđuju i oni koji su ga navodno usuglasili. I tako u nedogled. Teško je bit pametan. Ne preostaje ništa nego mudrovat. Jedio se Fido ili ne jedio. Meni se čini da planeri, stručnjaci ili laici, stalno zaboravljaju na razine prometa o kojima govore ili ih crtaju pa na kraju sve ispadne opći bučkuriš. Amo provat mi, onako laički, rasputit parango. Promet, cestovni, podijelio bi u tri razine, autocestu, prigradski promet uključivo brzu cestu, i lokalni ili gradski promet koji nas nekako najviše žulja. Pogotovo onaj na području od Sustjepana do Orsule omeđeno magistralom i morem. Medicinskim rječnikom rečeno, naš gradski promet boluje o arterijo skleroze i nalazi se u akutnom predinfarktnom stanju. Propusnost ili protočnost glavnih gradskih prometnica je nepopravljiva bilo kakvim stentovima. Osim nas koji živimo i radimo na tom području pa se uglavnom autima vozimo na relacijama od par sto metara, značajan je broj dnevnih migranata koji zbog ovega ili onega razloga svaki dan jednom ili više puta automobilima ulaze ili izlaze u to područje. Budući ovaj naš promatrani prostor ima samo dva (2) cestovna ulaza/izlaza (izlaz s Ploča preko Orsule možemo slobodno zanemarit) uzdužna gradska prometnica od Sustjepana do Iliine glavice (Obala Ivana Pavla II., Obala Stjepana Radića, Vukovarska/Dr. Ante Starčevića, Vladimira Nazora i Pera Bakića) i obratno predstavlja glavnu distributivnu prometnicu za cijelo područje. I tu nastaje nerješivi problem budući u koridoru ne postoji mogućnost proširenja koje bi moglo omogućit preuzimanje svakim danom sve većeg prometa. Prijedlozi za svojevrsne mini intervencije na proširenju nekih dijelova ove prometnice ko što je proširenje obale Stjepana Radića, ili obilaznica od Radeljevića do place u Gružu ili tunel od Sustjepana do Solske baze tek su apaurini za ozbiljnog bolesnika. Konfiguracija terena s postojećom izgrađenošću i očekivanom gradnjom (Radeljević, Gruško polje, Kasarna, tvornica boja, nogometni stadion, kongresno/konvencijski cestar, marina na Lapadskoj obali, kruzing terminal u Gružu, TUP, itd., itd.) i najvećoj budali ukazuje da ne postoji mogućnost uvođenja alternativnih prometnica koje bi preuzele dio cestovnog prometa i na taj način omogućila funkcioniranje grada. Postojeći prostorni plan(ovi) Dubrovnika i postojeći županijski planovi s očekivanim izmjenama ne nude nikakva nova rješenja u odnosu na postojeće stanje. Štoviše, i dalje inzistiraju na istom modalitetu s dva ulaza/izlaza. Možda ipak ima rješenja. Prije nekoliko mjeseci na vijest o namjeravanom proširenju Zagrebačke u dvosmjernu ulicu (?!?) na čatu se sramežljivo razmišljalo o traženju rješenja pod zemljom. Nekako mi se činilo da su to presmiona razmišljanja za ovu sredinu i ne znajući koliko bi to koštalo. Kad sam vidio kontroverzni prijedlog brze ceste od mosta do Brgata s 5,50 km četverotračnih tunela (ili preračunato 11 km dvotračnih) kojima se ništa ne rješava, i kad sam zbrojio tunele koje planeri nose u GUP-u, shvatio sam da ja patuljak pojma nemam. Ako su planeri spremni predložiti 12,50 kilometara tunela koji ništa ne rješavaju, zašto ne bi predložili oko 9,00 kilometara tunela koji sve rješavaju. Vratimo se medicini. Ako ne možemo očistit zakrčene žile, postavit stentove, onda napravimo bajpase koji će preuzeti glavninu cirkulacije. Zašto ne napravit dvotračni tunel od Sustjepana do Orsule, Dubca ili Čibače, kako vam drago? Nazovimo ga dubrovačka tangenta. Nedavno sam naučio da je moguće u tunelima organizirat križanja ili kružne tokove u istoj razini, potrebno je jedino uklonit divlje šofere. Tako je moguće izlaze iz tunela napravit na Solskoj bazi, Remizi, Vodovodu, Iza Grada i Viktoriji. Ukupno pet izlaza/ulaza. Ovako napravljeni podzemni bajpas prokrvio bi ukupno urbano tkivo i vratio ga u život. Postojeće prometnice bi se rasteretile i omogućavale normalno funkcioniranje sustava. Svi će reć, i ja govorim, da se ovo čini nekako utopistički, ali kad se pažljivije razmisli onda se vidi da se ukupan projekt može činit etapno i odmah osjetit pozitivne učinke. Tangentu počet kopat od Sustjepana pa izać na Solskoj bazi za uhvatit zraka, prva faza, nastavit do Remize, druga faza, brm, brm, popet se do Vodovoda, treća faza, fiju ispod Iliine glavice do Žičare, četvrta faza, pa do Viktorije, peta faza i onda još malo, još malo, i evo nas na Orsuli, Dubcu ili Čibači, šesta faza = festa, imamo tangentu. Ne bi se kladio što bi prije bilo gotovo, groblje na Dubcu ili tangenta do Dubca? Ako nijesam Fidu dodijo s mojim mudrovanjem, malo bi se prebacio na prigradsku razinu. Što činit s brzom cestom nakon što smo joj ukrali tunele? Jednostavno! I tako očekujemo da će proradit zdrav razum i da će autocesta protutnjat Hercegovinom. Znači da će se brza cesta kačit na autocestu negdje oko Brgata. Od Brgata do Debeloga Brijega pro aerodroma smo se već dogovorili. Od Brgata do Dubca, Čibače ili Orsule, odnosno do izlaza iz tangente,brza cesta će se sjurit po postojećoj ili uz postojeću cestu. Od Brgata prema zapadu brzu cestu ćemo spojit brzom dvotračnom, recimo deset metara širokom cestom preko Šumeta do mosta i onda na magistralu ili gornju Primorsku cestu. Eto, ne može lakše! A što ako autocesta ostane u Primorju s izlazom na Osoniku? Onda ništa, idem leć. Kasno je.

- 00:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #