Vido Bogdanović
27.10.2008., ponedjeljak
JEDINSTVENO ZAJEDNIŠTVO
|
Stigli smo tamo gdje smo godinama išli. U panici su umalo proglasili i izvanredno stanje shvativši da više ne kontroliraju situaciju. Stvari su izmakle kontroli. Prodavaju nam sad floskulu da kao trebamo bit jedinstveni u borbi protiv navodne mafije. Jedinstveni, u čemu, u čijoj borbi. Narod je i do sad i do Ivane i do Pukia bio jedinstven u odnosu prema nasilju na ulicama, u portunima, bankama, mjenjačnicama, kladionicama, narodnjačkim klubovima. Narod je i do sad bio JEDINSTVEN! Politička i ostale elite bile su indiferentne, relativizirale su stanje po onoj staroj o polupraznoj, odnosno polupunoj čaši, i izvlačili se na neke neprovjerljive statističke podatke. Za njih je stanje opće sigurnosti bilo prihvatljivo uz obećanja da će se «uložiti dodatni napori» u otkrivanju i kažnjavanju počinitelja. Za narod koji nije slijep kod zdravih očiju niti gluh kod zdravih ušiju, stanje je već godinama, evo skoro će dva desetljeća, neprihvatljivo. I sad bi svi skupa trebali biti jedinstveni zajedno s onima koji su godinama lagali narod, rušili etičke norme, njegovali politički i poslovni nemoral, korupciju izdigli kao vrhunski model međusobnih odnosa, ignorirali ili čak koketirali s pravim, filmskim kriminalcima, i na kraju zaprepašteno ustanovili da u državi i oko države postoji jedan cijeli paralelni svijet koji funkcionira daleko bolje i učinkovitije nego legitimne gospodarske i političke strukture uključivo vojsku i policiju. I još gore, taj paralelni svijet je ko bršljan (neka mi bršljan oprosti) stvorio teško uništivu mrežu koja je svojim zagrancima i korjenčićima prodrla u sve sfere javnog i osobnih života. S kime i gdje to jedinstveni zajedno idemo ????? Karamarko i Faber mogu biti najbolji stručnjaci koje imamo, ali što oni mogu učiniti ako za to nemaju potpunu i iskrenu političku podršku? Rekli su «prelila se čaša», ili «to je kap koja je prelila čašu». Prvo kap koja se zove Ivana, pa onda kap koja se zove Puki. A godinama su indiferentno, ili možda ipak zainteresirano, navijački promatrali kako se čaša puni, kap po kap, stotine, tisuće bezimenih kapi žrtava spontanog ili organiziranog nasilja i bezakonja. Godinama su politički neaktivno promatrali nasilje nad drugima uništavajući čak policiju i pravosuđe kako ne bi slučajno omeli nastajanje sustava organiziranog bezakonja. Kakvu će to političku podršku ova i ona vlast dati Karamarku i Faberu da unište sustav koji su godinama stvarali i njegovali? Možda tek toliku da odmaknu opasnost koja je došla na njihov prag. Jer tek onda su se uspaničarili i ustvrdili da «ovo više neće tolerirat». Odlučili su ne tolerirat nasilje tek onda kad su oni i članovi njihovih obitelji postali izravno ugroženi. Čim vidite da se premjer pojavi na presici u vestitu bez krovate znači da smo u govnima do grla, a kad se pojavi u vestitu bez krovate sa nezakopčanom gornjom pucom od košulje, onda su i njemu govna do grla. I onda ko fol zbog straha i tjeskobe među građanima Zagreba u metropolu povuče 250 policijota iz provincije, em da bi prepali razbojnike i ohrabrili Purgere. Dotle smo došli 17 godina nakon Vukovara i Dubrovnika, frontu su preselili na Zrinjevac, Pantovčak i Markov trg. U nas u provinciji i nema lupeža. Svi su u metropoli. Nego, mene i dalje muči to jedinstveno zajedništvo, neki glupavi političar je čak reko da moramo bit jedinstveni ko i '91. E pa ako ga baš interesa ni onda nijesmo bili ni jedinstveni ni zajedno. Jedni su ginuli braneći i stvarajući Rvacku, drugi su zbrisali do ili čak preko zapadne granice, a treći su krali sve što su prvi obranili, a drugi za sobom ostavili. Tako bi nekako i sad trebali biti jedinstveni zajedno. Dok jedni uz otvorenu podršku javnosti budu krčili kriminalnu šikaru, elita će presložit svoje redove i pazit da domaći FBI i Uskok ne uskuču i u njihove redove. Najvažnije je reorganizirat državu na način da se odmetnuti razbojnici uklone, a poslušni preslože kako se elita ne bi nužno osjećala ugroženom. I kako bi ponovo pokupila sve konce. |
- 22:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.10.2008., četvrtak
NEŠ TI PARLAMENTA!
|
Političke elite su se opet dogovorile. Ne dirajte nam Bagarića, pustit ćemo vam Čačića. Kako može funkcionirat tzv. pravna država u kojoj ni tijelo koje donosi zakone ne poštuje vlastite zakone. Do sad se tvrdilo da je iznad Sabora samo Bog, neki oprezniji i stručniji su spominjali Ustavni sud, realističniji su ukazivali na Tuđmana, Račana, Sanadera, a život nas uči da su kontroverzni slavonski župan Bagarić i još kontroverzniji varaždinski župan i tajkun Čačić u društvu s ustavnom sivom eminencijom Šeksom također iznad Sabora. Drugim riječima, Sabor su niko i ništa. Bilo koja politička šuša može spinirat njegove (njhove) zakone. Nakon što je ovega ljeta bahato otpilio Čačića da je zakasnio aktivirat svoj mandat u Saboru, Šeks sad opravdava prihvaćanje Čačićevog mandata presedanom kod aktiviranja Bagarićevog mandata kad ni vlast ni opozicija nisu uočili kršenje odnosnih propisa. Po tome ispada da greška u primjeni nekog propisa opravdava i omogućuje daljnje kršenje tog propisa. Kako bi učeni pravnici rekli – presedan! Nijesam pravnik, obični sam makinista, ali osjećam i znam da je to jedna obična bijeda. Da Sabor drži do sebe i svojih propisa, odnosno da saborski zastupnici drže do sebe i propisa koje su donijeli, lijepo bi nakon što su uvidjeli svoju pogrešku zazvali zastupnika Bagarića i lijepo mu rekli da više nije zastupnik jer da je zakasnio aktivirat svoj mandat i da im je jako žo što su to tek sad uočili. I lijepo bi Bagarić pošo u Slavoniju činit društvo svome kumpanju Zecu. A bivšemu županu Čačiću bi rekli da im je žo ali da ga ne mogu prihvatit u Sabor jer da je zakasnio aktivirat svoj mandat, ma što o temu svemu mislila gospođa Vesna. I čiča mića svršila priča! Tako bi to bilo u sredini koja drži do minimuma časti i zakonitosti. Nažalost, mi smo daleko ispod tega minimuma. Ne prilagođavamo sebe normama i propisima nego propise i norme prilagođavamo našim potrebama. Čak i u Saboru! |
- 21:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.10.2008., utorak
I SAD BUDI PAMETAN
|
Svjetska (čitaj: globalna) financijska kriza je napravila kompletan pičvajz u svjetskom gospodarstvu i nas, neovisne Hrvate zasad tek okrznula. Koliko jučer smo se kleli u novi svjetski (čitaj: globalizirani) gospodarski poredak, međunarodne financijske institucije, euro-atlantske integracije, strane investicije, investicijske fondove, dioničarstvo i sad odjednom, kad se cijelo globalizirano tržište novca i roba urušava ko kula(e) od karata, okrećemo se samima nama tvrdeći kako je naša financijska infrastruktura stabilna i kako nema opasnosti za domaće investitore (čitaj: špekulante) i opću dobrobit. Koliko prekojučer smo u Hrvatskoj svjedočili urušavanju svekolikog hrvatskog bankarstva koje je nacionalizirala i sanirala država kako bi ga spasila. Onda je pametna u nas vlast, i ova i ona, važno ustvrdila da Hrvati nijesu sposobni pouzdano voditi banke pa ih je sve, tad sanirane i dotjerane, za male solde prodala raznoraznim strancima i stranim bankama. Odmah je bilo sumnjivo što većina stranih vlasnika na čelu svojih banaka u Hrvatskoj ostavlja dotadašnje ili malo izmijenjene uprave. I počele banke u stranom vlasništvu radit, liferuju se krediti ko ludi, padaju kamate, svatko lako dolazi do solada, malijeh i velikijeh. Samo jedna osoba cijelo vrijeme njorga i upozorava na riskantne poslovne namjere banaka i preveliko zaduživanje. Guverner Hrvatske narodne banke stalno bankama zateže uzde i nastoji ih zadržat u sigurnom kolosijeku. Na sebe navlači kritike Vlade, banaka i bankarskih asocijacija, poduzetnika i investitora kojima je svima kao teško liberalno i brzo poslovat s tako krutim i opreznim guvernerom. I sad kad diljem svijeta u teškoće upadaju male, velike i ogromne financijske institucije uključivo i banke mame naših banaka u koje smo se kleli i vladajućoj providnosti zahvaljivali na odluci da im poklonimo naše domaće banke, naš ministar samouvjereno obznanjuje domaćoj javnosti kako za naše banke nema straha. I usput zaboravlja da je za to zaslužan jedan drugi čovjek koji je svojom monetarnom politikom i tvrdoglavošću ako ne uspio spasit onda sigurno odgodit domaći financijski krah barem neko vrijeme nakon što se potpuno uruši naše financijsko okružje. Mora li nas uvijek život ovako bolno i surovo razuvjeravat? Sad bi svima trebalo biti jasno da nije istina da domaće banke, pa i banke u državnom vlasništvu, ne mogu uspješno funkcionirat i bez stranih vlasnika. Nije istina da su velike i još veće svjetske banke neprikosnovene i nepogrešive pa time i apsolutno sigurne. Nije istina da se država ne smije uplitat u poslovanje i potpuno privatnih banaka i financijskih institucija. I tako dalje i tako dalje. Istina je da nas je ova i ona vlast lagala kako bi mogla iz njima jasnih i opipljivih razloga raskućit domaće banke. Nama ostaje tek da naslućujemo motive koji su ih vodili u tim odlukama, preostaje nam svojim ušteđevinama i kamatama bogatit strane vlasnike koje nitko od nas ne zna, i na kraju bit zahvalan guverneru koji je svojom politikom koliko toliko uspio zaštititi domaće financije od pomahnitalih svjetskih špekulanata. A premjeru i ministru bi bilo najbolje da šutu i upalu po svijeću Kamenitim vratima. |
- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.10.2008., petak
TRI MUŠKETIRA
|
Dobili smo danas dva nova ministra i nacionalnog šefa policije. Ako se izuzmu financije, dva najvažnija resora u Vladi dobila su nove ljude. Ništa neuobičajeno kad ne bi bili svjesni svih okolnosti u kojima se današnja smjena dogodila. Povod je jasan, okrutno ubojstvo mlade zagrebačke odvjetničke pripravnice obiteljski, poslovno, statusno, ljubavno, prijateljski i što ja znam na koji još način osobno i posredno povezane s kontroverznim miljeima hrvatske metropole, pa i onim kriminalnim, ili kako se to od prekjučer naziva «mafijaškim». Kad se sve gleda sa strane, ispada da je hrvatski državni vrh, uključivo premjera i predsjednika, tek čuvši za ovu brutalnu egzekuciju shvatio u kakvom kriminalnom sranju živimo. Ispada da Vlada sa svojim premjerom i predsjednikom države još prije nekoliko dana nije bila svjesna onoga što je jasno svakoj kumici na Dolcu. Nisu kumice krive što su pametnije i od premjera i od predsjednika. Ako premjer izjavi da je ovo prevršilo mjeru i da ovo više neće tolerirat, to znači da je dosadašnji stupanj kriminala njemu i njegovoj Vladi bio prihvatljiv i da su ga do prekjučer tolerirali. Tko stoji iza ovog najsvježijeg od brojnih s organiziranim kriminalom povezanih ubojstava i premlaćivanja važno je i nije važno. No puno je važnija i bolnija spoznaja da živimo u zajednici bez uspostavljenog i opće prihvaćenog, a time i poštovanog, sustava vrijednosti. Do jučer je vlast zadužena za artikuliranje i održavanje nacionalnog sustava vrijednosti potpuno indiferentno promatrala opću kriminalizaciju hrvatskog društva i na ključnim mjestima institucija, kako bi to važno reko naš predsjednik, držala i promovirala ministricu i ministra koji ko da nijesu kadri ni špigetu zavezat. Imenovanje tri mušketira na najbolji način ilustrira svu bijedu hrvatske stranačke politike. Do prekjučer smo još slušali kako Hrvatskom upravlja najveća, najljepša, najpametnija, najhrvatskija, najnogometnija, najizvrsnija, najzdravija, najdržavotvornija, i što ja znam kakva još ne naj- stranka. I onda odjedanput naj- predsjednik te naj- stranke otkrije naciji da se pod tim naj- vodstvom hrvatsko nezavisno i demokratsko na pragu NATO-a i EU-a društvo uspješno pretvorilo u mafijašku zajednicu. Štoviše, ta naj- stranka u svojim redovima nema kapačih vitezova koji bi znali i mogli odrubit glave mafijaškoj hidri i naciju izvuč iz svekolikih govana. Unaprijed žalim ta tri mušketira, jer njihova misija jest nemoguća. Zajednica u kojoj ne postoji sustav vrijednosti nema šanse, oni su ti koji bi trebali provoditi sustav a ne ga stvarat. Stvarat bi ga trebala od naroda izabrana politička elita, istinska elita, a ne šupci koji su izdali sve povjerenje i nade svog biračkog naroda. I jedna pikanterija. Novoizabrani ministar policije nakon imenovanja javnosti objavi da se posla prihvatio pod dva (a možda i više) uvjeta, da (1) samostalno bira svoje suradnike i da (2) depolitizira svoje ministarstvo. I ajde sad budi pametan! Zna li netko koju (ili čiju) politiku će provodit novi ministar? Možda svoju? A koja je njegova politika? Nezgodno je kad novi ministar, i to policije, svoj mandat započne polupavši lončiće. Ministarska dužnost je politička dužnost i ministar bi trebao provodit politiku Vlade kojoj pripada. Ako njegova Vlada uopće ima svoju politiku? Možda Vlada i nema svoju politiku, ali je ima netko drugi koji je uspio dosadašnjeg i sad smijenjenog šefa policije postavit ko savjetnika novome ministru. Istome onemu koji će samostalno birat svoje suradnike. Kako novi ministar nebi nešto samostalno zabrljo pazit će stari šef, a novi savjetnik. |
- 21:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.10.2008., četvrtak
MALO PLAVO VINO
|
Čitam danas na dubrovačkim portalima najave Festivala plavaca maloga i ne mogu a ne nasmijat se brojnom prenemaganju o nužnosti stvaranja i njegovanja južnodalmatinskog vinskog brenda kao odgovora sve jačoj vinskoj globalizaciji koja na naše područje donosi sve više uvoznih vina. I ne bi se imalo što zamjerit da to ne izgovaraju vinari koji u svoj «mali plavac» dodavaju šlepere makedonskog merlota, a sekundavaju im državni službenici koji sve to dopuštaju smjelo okrećući glavu. Već dugo su na ovim prostorima poznata «mala vina» nastala i u velikim vinarijama dodavanjem cukara na drop pa ovakvim ponašanjem vinara i zaduženih vinskih državnih službenika na najboljem smo putu da «malo vino» postane jači brend i od maloga plavaca. |
- 18:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||