Svjetska (čitaj: globalna) financijska kriza je napravila kompletan pičvajz u svjetskom gospodarstvu i nas, neovisne Hrvate zasad tek okrznula. Koliko jučer smo se kleli u novi svjetski (čitaj: globalizirani) gospodarski poredak, međunarodne financijske institucije, euro-atlantske integracije, strane investicije, investicijske fondove, dioničarstvo i sad odjednom, kad se cijelo globalizirano tržište novca i roba urušava ko kula(e) od karata, okrećemo se samima nama tvrdeći kako je naša financijska infrastruktura stabilna i kako nema opasnosti za domaće investitore (čitaj: špekulante) i opću dobrobit.
Koliko prekojučer smo u Hrvatskoj svjedočili urušavanju svekolikog hrvatskog bankarstva koje je nacionalizirala i sanirala država kako bi ga spasila. Onda je pametna u nas vlast, i ova i ona, važno ustvrdila da Hrvati nijesu sposobni pouzdano voditi banke pa ih je sve, tad sanirane i dotjerane, za male solde prodala raznoraznim strancima i stranim bankama. Odmah je bilo sumnjivo što većina stranih vlasnika na čelu svojih banaka u Hrvatskoj ostavlja dotadašnje ili malo izmijenjene uprave. I počele banke u stranom vlasništvu radit, liferuju se krediti ko ludi, padaju kamate, svatko lako dolazi do solada, malijeh i velikijeh. Samo jedna osoba cijelo vrijeme njorga i upozorava na riskantne poslovne namjere banaka i preveliko zaduživanje. Guverner Hrvatske narodne banke stalno bankama zateže uzde i nastoji ih zadržat u sigurnom kolosijeku. Na sebe navlači kritike Vlade, banaka i bankarskih asocijacija, poduzetnika i investitora kojima je svima kao teško liberalno i brzo poslovat s tako krutim i opreznim guvernerom.
I sad kad diljem svijeta u teškoće upadaju male, velike i ogromne financijske institucije uključivo i banke mame naših banaka u koje smo se kleli i vladajućoj providnosti zahvaljivali na odluci da im poklonimo naše domaće banke, naš ministar samouvjereno obznanjuje domaćoj javnosti kako za naše banke nema straha. I usput zaboravlja da je za to zaslužan jedan drugi čovjek koji je svojom monetarnom politikom i tvrdoglavošću ako ne uspio spasit onda sigurno odgodit domaći financijski krah barem neko vrijeme nakon što se potpuno uruši naše financijsko okružje.
Mora li nas uvijek život ovako bolno i surovo razuvjeravat?
Sad bi svima trebalo biti jasno da nije istina da domaće banke, pa i banke u državnom vlasništvu, ne mogu uspješno funkcionirat i bez stranih vlasnika. Nije istina da su velike i još veće svjetske banke neprikosnovene i nepogrešive pa time i apsolutno sigurne. Nije istina da se država ne smije uplitat u poslovanje i potpuno privatnih banaka i financijskih institucija. I tako dalje i tako dalje.
Istina je da nas je ova i ona vlast lagala kako bi mogla iz njima jasnih i opipljivih razloga raskućit domaće banke. Nama ostaje tek da naslućujemo motive koji su ih vodili u tim odlukama, preostaje nam svojim ušteđevinama i kamatama bogatit strane vlasnike koje nitko od nas ne zna, i na kraju bit zahvalan guverneru koji je svojom politikom koliko toliko uspio zaštititi domaće financije od pomahnitalih svjetskih špekulanata. A premjeru i ministru bi bilo najbolje da šutu i upalu po svijeću Kamenitim vratima.
Post je objavljen 14.10.2008. u 22:29 sati.