Stigli smo tamo gdje smo godinama išli. U panici su umalo proglasili i izvanredno stanje shvativši da više ne kontroliraju situaciju. Stvari su izmakle kontroli.
Prodavaju nam sad floskulu da kao trebamo bit jedinstveni u borbi protiv navodne mafije. Jedinstveni, u čemu, u čijoj borbi. Narod je i do sad i do Ivane i do Pukia bio jedinstven u odnosu prema nasilju na ulicama, u portunima, bankama, mjenjačnicama, kladionicama, narodnjačkim klubovima. Narod je i do sad bio JEDINSTVEN! Politička i ostale elite bile su indiferentne, relativizirale su stanje po onoj staroj o polupraznoj, odnosno polupunoj čaši, i izvlačili se na neke neprovjerljive statističke podatke. Za njih je stanje opće sigurnosti bilo prihvatljivo uz obećanja da će se «uložiti dodatni napori» u otkrivanju i kažnjavanju počinitelja. Za narod koji nije slijep kod zdravih očiju niti gluh kod zdravih ušiju, stanje je već godinama, evo skoro će dva desetljeća, neprihvatljivo.
I sad bi svi skupa trebali biti jedinstveni zajedno s onima koji su godinama lagali narod, rušili etičke norme, njegovali politički i poslovni nemoral, korupciju izdigli kao vrhunski model međusobnih odnosa, ignorirali ili čak koketirali s pravim, filmskim kriminalcima, i na kraju zaprepašteno ustanovili da u državi i oko države postoji jedan cijeli paralelni svijet koji funkcionira daleko bolje i učinkovitije nego legitimne gospodarske i političke strukture uključivo vojsku i policiju. I još gore, taj paralelni svijet je ko bršljan (neka mi bršljan oprosti) stvorio teško uništivu mrežu koja je svojim zagrancima i korjenčićima prodrla u sve sfere javnog i osobnih života.
S kime i gdje to jedinstveni zajedno idemo ????? Karamarko i Faber mogu biti najbolji stručnjaci koje imamo, ali što oni mogu učiniti ako za to nemaju potpunu i iskrenu političku podršku? Rekli su «prelila se čaša», ili «to je kap koja je prelila čašu». Prvo kap koja se zove Ivana, pa onda kap koja se zove Puki. A godinama su indiferentno, ili možda ipak zainteresirano, navijački promatrali kako se čaša puni, kap po kap, stotine, tisuće bezimenih kapi žrtava spontanog ili organiziranog nasilja i bezakonja. Godinama su politički neaktivno promatrali nasilje nad drugima uništavajući čak policiju i pravosuđe kako ne bi slučajno omeli nastajanje sustava organiziranog bezakonja. Kakvu će to političku podršku ova i ona vlast dati Karamarku i Faberu da unište sustav koji su godinama stvarali i njegovali? Možda tek toliku da odmaknu opasnost koja je došla na njihov prag. Jer tek onda su se uspaničarili i ustvrdili da «ovo više neće tolerirat». Odlučili su ne tolerirat nasilje tek onda kad su oni i članovi njihovih obitelji postali izravno ugroženi. Čim vidite da se premjer pojavi na presici u vestitu bez krovate znači da smo u govnima do grla, a kad se pojavi u vestitu bez krovate sa nezakopčanom gornjom pucom od košulje, onda su i njemu govna do grla.
I onda ko fol zbog straha i tjeskobe među građanima Zagreba u metropolu povuče 250 policijota iz provincije, em da bi prepali razbojnike i ohrabrili Purgere. Dotle smo došli 17 godina nakon Vukovara i Dubrovnika, frontu su preselili na Zrinjevac, Pantovčak i Markov trg. U nas u provinciji i nema lupeža. Svi su u metropoli.
Nego, mene i dalje muči to jedinstveno zajedništvo, neki glupavi političar je čak reko da moramo bit jedinstveni ko i '91. E pa ako ga baš interesa ni onda nijesmo bili ni jedinstveni ni zajedno. Jedni su ginuli braneći i stvarajući Rvacku, drugi su zbrisali do ili čak preko zapadne granice, a treći su krali sve što su prvi obranili, a drugi za sobom ostavili. Tako bi nekako i sad trebali biti jedinstveni zajedno. Dok jedni uz otvorenu podršku javnosti budu krčili kriminalnu šikaru, elita će presložit svoje redove i pazit da domaći FBI i Uskok ne uskuču i u njihove redove. Najvažnije je reorganizirat državu na način da se odmetnuti razbojnici uklone, a poslušni preslože kako se elita ne bi nužno osjećala ugroženom. I kako bi ponovo pokupila sve konce.
Post je objavljen 27.10.2008. u 22:23 sati.