Dobili smo danas dva nova ministra i nacionalnog šefa policije. Ako se izuzmu financije, dva najvažnija resora u Vladi dobila su nove ljude. Ništa neuobičajeno kad ne bi bili svjesni svih okolnosti u kojima se današnja smjena dogodila. Povod je jasan, okrutno ubojstvo mlade zagrebačke odvjetničke pripravnice obiteljski, poslovno, statusno, ljubavno, prijateljski i što ja znam na koji još način osobno i posredno povezane s kontroverznim miljeima hrvatske metropole, pa i onim kriminalnim, ili kako se to od prekjučer naziva «mafijaškim».
Kad se sve gleda sa strane, ispada da je hrvatski državni vrh, uključivo premjera i predsjednika, tek čuvši za ovu brutalnu egzekuciju shvatio u kakvom kriminalnom sranju živimo. Ispada da Vlada sa svojim premjerom i predsjednikom države još prije nekoliko dana nije bila svjesna onoga što je jasno svakoj kumici na Dolcu. Nisu kumice krive što su pametnije i od premjera i od predsjednika.
Ako premjer izjavi da je ovo prevršilo mjeru i da ovo više neće tolerirat, to znači da je dosadašnji stupanj kriminala njemu i njegovoj Vladi bio prihvatljiv i da su ga do prekjučer tolerirali. Tko stoji iza ovog najsvježijeg od brojnih s organiziranim kriminalom povezanih ubojstava i premlaćivanja važno je i nije važno. No puno je važnija i bolnija spoznaja da živimo u zajednici bez uspostavljenog i opće prihvaćenog, a time i poštovanog, sustava vrijednosti. Do jučer je vlast zadužena za artikuliranje i održavanje nacionalnog sustava vrijednosti potpuno indiferentno promatrala opću kriminalizaciju hrvatskog društva i na ključnim mjestima institucija, kako bi to važno reko naš predsjednik, držala i promovirala ministricu i ministra koji ko da nijesu kadri ni špigetu zavezat.
Imenovanje tri mušketira na najbolji način ilustrira svu bijedu hrvatske stranačke politike. Do prekjučer smo još slušali kako Hrvatskom upravlja najveća, najljepša, najpametnija, najhrvatskija, najnogometnija, najizvrsnija, najzdravija, najdržavotvornija, i što ja znam kakva još ne naj- stranka. I onda odjedanput naj- predsjednik te naj- stranke otkrije naciji da se pod tim naj- vodstvom hrvatsko nezavisno i demokratsko na pragu NATO-a i EU-a društvo uspješno pretvorilo u mafijašku zajednicu. Štoviše, ta naj- stranka u svojim redovima nema kapačih vitezova koji bi znali i mogli odrubit glave mafijaškoj hidri i naciju izvuč iz svekolikih govana. Unaprijed žalim ta tri mušketira, jer njihova misija jest nemoguća. Zajednica u kojoj ne postoji sustav vrijednosti nema šanse, oni su ti koji bi trebali provoditi sustav a ne ga stvarat. Stvarat bi ga trebala od naroda izabrana politička elita, istinska elita, a ne šupci koji su izdali sve povjerenje i nade svog biračkog naroda.
I jedna pikanterija. Novoizabrani ministar policije nakon imenovanja javnosti objavi da se posla prihvatio pod dva (a možda i više) uvjeta, da (1) samostalno bira svoje suradnike i da (2) depolitizira svoje ministarstvo. I ajde sad budi pametan! Zna li netko koju (ili čiju) politiku će provodit novi ministar? Možda svoju? A koja je njegova politika? Nezgodno je kad novi ministar, i to policije, svoj mandat započne polupavši lončiće. Ministarska dužnost je politička dužnost i ministar bi trebao provodit politiku Vlade kojoj pripada. Ako njegova Vlada uopće ima svoju politiku?
Možda Vlada i nema svoju politiku, ali je ima netko drugi koji je uspio dosadašnjeg i sad smijenjenog šefa policije postavit ko savjetnika novome ministru. Istome onemu koji će samostalno birat svoje suradnike. Kako novi ministar nebi nešto samostalno zabrljo pazit će stari šef, a novi savjetnik.
Post je objavljen 10.10.2008. u 21:31 sati.