VETERNICA1

petak, 16.05.2008.

31.svibnja - Pohod Blažene Djevice Marije

U one dane Marije se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: «Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina!»
Tako Djevica zacrtava put naše vjere – vjera nikad ne prestaje koracati i biti na hodočašću.

PRESVETO TROJSTVO

Blagdan Presvetog Trojstva slavi se na prvu nedjelju poslije Duhova. Trojstvo je kršćanska dogma koja definira da je Bog u svojoj naravi jedan, ali da su u njemu sadržane tri osobe; Otac, Sin i Duh Sveti.
Narodna predviđanja vremena: Jasno Križevo, blagoslovi srčeno košejne. Če su o Trojaki jagode zrele viteško vino v jesen bere. Če vezda dobro cvete rastine bu masti i slanine. Mokri Trojaki, tusti Božić.

DUHOVI

Svetkovina Duhova zasniva se na dolasku Duha Svetog pedeseti dan nakon uskrsnuća, ali ima i određenu antologiju u Starom zavjetu gdje se pedeseti dan poslije Pashe slavi spomendan primanja zakona na Sinaju.
Tog se dana sjećamo silaska Duha svetoga na apostole. To je i posljednji dan uskrsnog vremena pa se na glas zvona još moli „Kraljica neba“. Tjedan dana kasnije je Presveto trojstvo.
Običaj obilaska kraljeva, kraljica, ljelja selom poznat je u sjeverno istočnom dijelu Hrvatske koji se često poklapa s područjem «križara»
Određeni broj djevojaka obuku najljepšu opravu- dvije grupe od kojih ona glavna (njih 8-10) ima na glavama muške šešire okićene perom, cvijećem ponekad i dukatima. Osobito su ukrašeni šeširi «kraljica» (1 ili 2 djevojke) koje su znale imati i ogledalo i par vrpci obješenih straga. U rukama nose sablje (prave ili drvene) na kojima su obješene šarene trake (obično trobojnica) ; na vrhu sablje nabodena je naranča ili jabuka.
Ponekad su imale 1-2 barjaktara koji je nosio na štapu šareni barjak.
I one su kao i mnogi drugi ophodari sakupljale selom darove. Išle su u pratnji tamburaša i pjevale pjesme:
( u kući gdje je naudata djevojka ili dečko)
«Falen Isus mi smo čuli, da tu ima seka seka neudata
mi bi ju prosli na našega kralja, u našega kralja sablja okovana
u naše kraljice suknja od zvezdice, okreni se snašo i dva i tri puta
od dvora do dvora do smiljeva polja, tu beremo smilje, smilje i bosilje
pa kitimo kralja, kralja i kraljicu i našu snašicu.

Postojale su i rugalice – kraljice iz jednoga sela rugale su se onima iz drugog sela. Kada su završili ophod kraljice se vraćaju otkud su i pošle te pjevaju:
Oj kraljeva majko iziđi prid kralja, kralj se umorio perje polomio
Vazdan igrajući, sabljom zveckajući.

Ponegdje se izvode i različite igre plesovi sa sabljama. Taj je ophod važna prilika odraslim djevojka da lijepo obučene i nakićene s popevkom i vještom igrom pokažu po cijelom selu kao udavače i da kao takve zađu u mnoge kuće u tzv. oglede. Rijetki su tzv. Duhovni kresovi.
Vjerovalo se da je kiša na Duhove loš predznak jer da će tada navodno padati 40 dana te će trećina do polovica poljskih plodova istrunuti zbog kiše, voće će nezrelo padati sa drveća, a zemlju napasti miševi. Za kiticu svježeg zelenila koju se na Duhove donese kući vjerovalo se da može otjerati oluju i bolest, čaroliju i gamad.

Kraljica apostola (Blagdan se slavi u subotu po Spasovu)

Kraljica apostola (Blagdan se slavi u subotu po Spasovu)
«Tada se apostoli vratiše u Jeruzalem s gore zvane Maslinske, koje je udaljena od Jeruzalema jedan subotnji hod. Čim uđoše u grad uziđoše u gornju sobu gdje su redovito boravili. To bijahu Petar i Ivan, Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Jakovljev brat Juda. Svi su ovi bili jednodušno ustrajni u molitvi zajedno s nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i braćom njegovom» (1,12-14)
Temelj blagdana i naslova Gospe od Kraljice apostola nalazi se u navedenom biblijskom tekstu. Apostoli se pred početak svoje velike navještalačke misije okupljaju u molitvi najprije oko Marije u očekivanju Duha Svetoga. Potrebna im je njezina prisutnost, primjer njezina života, nadahnuće što struji iz njezina bića, njezin majčinski utjecaj i zagovor. Ako su tu potrebu osjetili prvi apostoli posve je razumljivo da će je isto osjećati i svi oni koji će se kasnije baviti apostolatom.
To osjećamo i mi danas pa je Crkva na II vatikanskom saboru u Dekretu o apostolatu laika svečano izjavila: «Savršen uzor duhovnog i apostolskog života jest Blažena Djevica Marija, Kraljica apostola, koja je, dok je na zemlji slično svima nama provodila život pun obiteljskih briga i napora uvijek bila intimno povezana sa svojim Sinom i na sasvim je poseban način surađivala u Spasiteljevu djelu; sada pak na nebo uznesena, brine se svojom majčinskom ljubavi za braću svoga Sina koja još putuju zemljom u opasnosti i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu. Neka je najodanije svi štuju i neka povjere svoj život i apostolat njezinoj majčinskoj brizi.»

PEDESETICA

Stara predaja crkve od pamtivijeka je slavila vrijeme Pedesetice, tj. 7 tjedana po Uskrsu kao produljeni blagdan. U to vrijeme posebno mjesto zauzima blagdan Uzašašća Gospodnjega. Uzašašće predstavlja krunu Kristova zemaljskog života i njegov svečani ulazak u Očevo kraljevstvo.
Spasovo, Križevo, Križi, Sensa, Sensovo (lat. Ascensio=uzašašće) slavimo 40 dana po Uskrsu.
To je i pastirska svetkovina gdje gospodari daruju svoje pastire

Po starom običaju na taj se je dan išlo u crkvu na svetu misu. Nakon svete mise s okićenim križom išlo se po poljima i po vinogradima uz molitvu i pjesmu. Od Križeva u svibnju sve do Križeva u jeseni zvonar križa oblake protiv nevremena. Na križevske dane ljudi vele: Nebo je otprto!
Ponegdje u ophode s križem idu djeca npr. u Slavoniji - križari dječaci i djevojčice, večer uoči Spasova priređuju osobit križ od lakšeg drva, okite ga cvijećem, maramom često i zrcalom; ostave ga preko noći vani da cvijeće ostane svježe. Jedan dječak ili djevojčica nosi križ ostali idu u svečanim odorama iza njega ( po dvoje). Jedan par nosi košarice i lonce za darove. Prilikom ophoda pjevaju se posebne križarske popevke:
«Svi križi božji podigoše se
a mi idemo u vaše dvore na pune stole
tko nas daruje ti njega Bože.»
--Pred kućom gdje je momak ili djevojka za ženidbu:
Ovdi nam kažu Kirijo leližo
Momče neženjeno il ga vi ženite
Il ga nama dajte da ga mi ženimo
S našom križaricom.

.. Molimo se višnjem Bogu
da popuhne tihi vitar da udari sitna kiša
da porosi sitno polje i travicu litnicu da nam blago paše ima.
Posni su dani tri dana pred Spasovo. Sva tri dana pale se vatre i moli se:»Od munje, groma, leda, rata, kuge i gladi, oslobodi nas Gospodine». To su tzv. «prosni dani», dani prošnje i molitve jer je na te dane «nebo otprto». Tko moli, uslišat će mu se. Tko kuca, otvorit će mu se, a tko se pokaje, pola će mu se oprostiti.

Izreka «Sensa, prodaj gaće, kupi mesa» - smatralo se da se na taj dan treba jesti mesa. Od Križeva (Spasova) započinje u župnoj crkvi i kod sviju kapela zvonjenje na oblake (Križaju se oblaci da nas Bog očuva od zločestoga zraka i tako svaki dan poslije večernjeg pozdravljenja sve do jesenskog Križeva).
Vjerovalo se da trave koje bi se nabrale na Spasovo natašte i šutke imaju sigurno ljekovito djelovanje. Isto se tako vjerovalo da se tikva mora sijati na dan prije Spasova dok zvone večernja zvona koja najavljuju praznik, jer će tada plodovi biti naročito veliki.

14. svibanj – Sveti Matija apostol

Ime Matija po svom hebrejskom korijenu znači „Božji dar“. On je doista Crkvi i bio velik Božji dar jer postade jedan od njezinih stupova.
Matija je po misijskoj dužnosti poslan u neku zemlju ljudoždera. U njoj je bio oslijepljen, te bačen u tamnicu. Iz nje ga je Bog po Andriji oslobodio i vratio mu vid. Apostol je poginuo mučeničkom smrću. Odrubljena m u je glava. Zbog toga ga na slikama i kipovima prikauju uvijek s bradvom, a mesari i stolari slave ga kao svog zaštitnika (vidi mjesec veljaču – 24. 02.).

4.svibanj - Sveti Florijan, mučenik

Florijan je bio veteran rimske vojske, a tada u obližnjem gradu Cetinum (danas Zeiselmaur) visoki državni činovnik. U poganski je hram doveden da ondje na žrtveniku, koji se i danas može vidjeti, žrtvuje bogovima. Okrivljen je što je kršćanin, što je u Lauriacumu posjećivao i bodrio na ustrajnost u vjeri tamošnje pozatvarane kršćane. Pozvan je da se i sam odrekne svoga kršćanskog uvjerenja. Florijan o tome nije htio ni čuti a kamoli izvršiti otpad od vjere. Stoga je stavljen na muke i nemilo izbijen. Napokon je osuđen na smrt i bačen u rijeku Enns. Njegovo je štovanje silno rašireno po Austriji, Bavarskoj a i po našim krajevima. Narod zaziva njegovu zaštitu protiv požara i poplava, oluje i suše, protiv neplodnosti polja, a kao svoga zaštitnika štuju ga i vatrogasci, kovači, pećari, dimnjačari i lončari.
Izuzetno se štuje u Turopolju.

3.svibnja - Sveti Filip i Jakov, apostoli, Filipovo

Dok još nije bilo tvornica ni industrije već je cvao samo obrt, kršćanski su zanatlije u svojim cehovima slavili pojedine svece kao svoje zaštitnike. Tako su sv. Filipa kao svog zaštitnika štovali kipari i šeširdžije.
Na njihov su se blagdan u seoskim sredinama održavala natjecanja.
Udomaćio se običaj da se postavi visoko oguljeno stablo (majuš) koje je bilo ravno kao jarbol sa zelenom kitom na vrhu ili zastavom na koji su se dečki i muževi penjali. Natjecali su se u različitim igrama (trčanje u vreći, penjanje na jarbol, trčanje s jajetom i dr.)
Odrasle djevojke tzv. «filipovčice» išle su selom kako bi se pokazale kao udavače sa svojim novim ruhom, nakitom ….
Ne ulaze u dvorišta nego cestom pjevaju:
«Filipovčice, jakobovčice!
Drvce zeleno, jajce šareno
Filip i Jakob goru lomio
Goru lomio, Boga molio
Da nam Bog dade, da kiša pade,
Da kiša pade da trava raste..»

Na Filipovo su zaljubljeni mladići svojim djevojkama pravili maj (bila je to grana bora, masline ili višnje okićena cvijećem, bombonima ili kolačima; neki su čak znali pred djevojčinu kuću staviti tortu). Mladić je čuvao «maj» da drugi ne bi preuzeo zasluge. Ako je neka djevojka bila napuhana, osorna, radili su joj opačine odnosno stavili bi joj pred kuću «ružni» maj – granu okićenu starim krpama ili su joj pred kuću vezali magarca i dali mu kupusa da se dobro najede kako bi što više uprljao ispred kuće.
Na Filipovo je u Velikoj Gorici bio sajam na kojem su roditelji» prodavali» djecu za pastire. Djeca koja su trebala ići za pastire imala su na glavi šešir sa zataknutom grančicom. Plaća im je bila vagon kukuruza, hlače, kaputić i opanci.

<	svibanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (8)
Travanj 2008 (6)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv