Crna Gora, mala zamlja bogate povijesti (1. dio)
23.10.2013.Za sve one imalo zainteresirane za putovanje Crna Gora je idealna destinacija u kojoj u malom prostoru možete vidjeti toliko toga. Prvi spomen crnogorske države dolaze nam iz 11. stoljeća kada je formirano Dukljansko kraljevstvo. Dio svoje bogate povijesti Crna Gora je bila pod Srpskom i Turskom vlašću da bi se u 18. stoljeću oslobodila tuđih lanaca i krenula putem suverenosti. Najveću ulogu u stvaranju Crnogorske države, prvobitno kneževine, pa kraljevine imala je obitelj Petrović Njegoš koji su ovim prostirima vladali sve do 1921. godine. Svakako najpoznatije i po viđenim spomenicima najpopularniji vladar koji je bio i knez i kralj Crne Gore je Nikola I. Petrović Njegoš. Od 1918. godine Crna Gora je prisilno pripojena Kraljevini Srbiji, od 1945 do 1992 je dio SFR Jugoslavije, a do 2006 u zajedništvu Srbije i Crne Gore. Crna Gora je danas jedan od pozitivnih primjera napretka u regiji, čiji je turizam glavna gospodarska grana. Upravo zato je i mene put odveo u ovu predivnu zemlju koja je zaista mnogo više od plaže, mora i sunčanja. Svoj obilazak Crne Gore sam automobilom prošao kroz dvije različite rute. Prva me odvela obalnim dijelom preko Dubrovnika, Herceg Novog, Kotora do Budve. Dok sam na drugi dio puta krenuo preko juga Bosne i Hercegovine (Trebinja), te obišao unutrašnjost Crne Gore od Nikšića, preko manastira Ostrog, Cetinja do glavnog grada Podgorice. U prvom dijelu ću Vam približiti iskustva i doživljaje obalnog dijela Crne Gore u čije su se ljepote tijekom ljetnih odmora uvjerili mnogi, ali ipak neke skrivene dijelove, sitnice i mjesta sigurno niste znali!
Ljepote Bokokotorskog zaljeva
Na ulazu u Crnu Goru iza graničnog prijelaza Debeli Brijeg dočekao me je Herceg Novi, gradić od 20 tisuća stanovnika kojeg je pod imenom Sv. Stefan prvobitno osnovao bosanski kralj Tvrtko I., danas jedno od omiljenih ljetovališta u regiji. No u Herceg Novom sam se našao baš izvan ljetne turističke sezone što mi je pružilo priliku da grad upoznam sa svime što pruža osim plaža i mora. Na ulasku u sami stari grad dočekati će Vas Sat kula podignuta 1667. godine po naredbi turskog Sultana Mahmuda, koja je za vrijeme turske vladavine predstavljala i glavna ulazna vrata u grad.
Prolazak ispod Sat kule će Vas dovesti na trg Sv. Stefana gdje će Vas dočekati Crkva Sv. Arhanđela Mihaila. Izgradnja Crkve Sv. Arhanđela Mihaila započela je 1883 godine u bizantskom stilu. Dovršena je 1911 godine, a izgrađena od kamena sa otoka Korčule. U donjem dijelu staroga grada, trgu Mića Pavlovića nalazi se Crkva Sv. Jeronima, sagrađena 1856. godine i koja nosi ime zaštitnika grada.
Uz stari grad u Herceg Novom sam posjetio i Kanli Kulu koju su u 16. stoljeću izgradili Turci. Ogromne zidine čija namjena donosi mračnu stranu turske vladavine ovim prostorima. Kula je za vrijeme Turaka bila zatvor, a u prijevodu sa turskog znači krvava kula. Danas Kanli Kula služi kao ljetna pozornica na kojoj se održavaju mnoge manifestacije. Napuštajući Herceg Novi bio sam zadovoljan viđenim, ali uslijedila su još mnoga iznenađenja koja ova mala zemlja krije.
Kotor, utvrđena mediteranska luka
Vožnja kroz Bokokotorski zaljev je zbilja nešto što trebate doživjeti. Inače zaljev je jedini fjord na mediteranu koji je uvršten na listu od 25 najljepših fjordova na svijetu. Ceste u Crnoj Gori nisu baš u najsjajnijem stanju, uske trake sa dosta rupa nisu pokvarile ugođaj prirodnih ljepota koje ih okružuju. U prolazu prema Kotoru sam naišao pored poznatog otočića Gospe od Škrpjela koji je inače umjetni otočić, koji se prema legendi gradio još od davne 1452. godine tako što bi svakog 22.07. u godini u smiraj dana sve barke Perasta ispunjene kamenjem krenule prema Gospinom otoku, da bi oko njega nasipali kamenje.
Sami Kotor me zaista oduševio i njega stavljam u vrh liste stvari koje treba vidjeti u Crnoj Gori. Sami grad ima svega 1 300 stanovnika, ali njegova povijest, zidine i ostaci su impresivni. Pod Venecijanskim utjecajem Kotor dobiva svoj današnji izgled potpuno utvrđenog grada i u to vrijeme jedne od najznačajnijih mediteranskih luka. Izvanredna očuvanost zidina je još 1979 godine Kotor smjestila na Listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO-a. Na ulazu će Vas dočekati glavna gradska vrata poznata kao Morska vrata koja originalno potječu iz 16 stoljeća. Ono što je zanimljivo na samim Morskim Vratima i što Kotor veže za jedno novije povijesno razdoblje koje građani ovoga grada nisu stavili u zaborav jest i period Jugoslavije. Naime na samim vratima je uklesana poznata izjava Josipa Broza Tita ''Tuđe nećemo, svoje nedamo'' i datum 21.10.1944. koji predstavlja datum oslobođenja od fašizma.
Ulaskom kroz vrata sam se preko Trga Brašna uputio prema katedrali Sv. Tripuna. Da ne mislite kako sam greškom kotorski trg nazvao brašnom, on se stvarno tako zove, a ime je dobio po magacinima brašna koja su se tu nekada nalazila.
Katedrala Sv. Tripuna je kao građevina na mene je ostavila jedan strašno pozitivan dojam. Sama katedrala je (po veličini, načinu gradnje i ljepoti) jedna od prvih takve vrste na istočnom Jadranu. Nakon velikog potresa u Kotoru 1667. godine je renovirana sadašnja trobrodna katedrala, čije su rozete nekada bile romaničke, a danas su profilirane gotičko-renesansnim motivima. 
Još jedan kotorski trg sa zanimljivim znamenitostima je Trg Oružja koji je ime dobio po skladištu oružja koje se tu nalazilo za vrijeme Mlečana. Na Trgu se nalazi Toranj za sat izgrađen u 17. stoljeću, Providurova (Kneževa) palata, zgrada Arsenala, Napoleonovo pozorište i Kula gradske straže.
Nemoguće je opisivati Kotor, a ne opisati ljepotu i očuvanost njegovih zidina. Kotorske zidine su duge 4,5 kilometra, a na pojedinim mjestima su visoke i do 20 metara. Zidine se uz opasani grad i luku pružaju i u brda do nadmorske visine od 260 metara gdje se nalazi tvrđava San Giovanni, na čijoj osnovi ima tragova ilirskog doba. Do tvrđave se na žalost nisam peo, taj sam doživljaj ostavio za sljedeću posjetu ovom divnom gradu.
Budva, jadranski Monte Carlo
Vožnja od Kotora prema Budvi iz kolimetra u kilometar postaje sve ugodnija, ceste su bolje, a i infrastruktura. Spuštajući se prema jugu zemlja osjetna je razlika i u cijenama koje su mnogo veće nego na sjeveru. Za Budvu mogu reći da je stvarno biser crnogorskog turizma koja uz bogatu povijesnu ostavštinu, predivne pješčane plaže postaje i centar luksuza na Balkanu. Pod velikim utjecajem Rusa čiji je utjecaj u Crnoj Gori posljednjih godina naglo porastao u Budvi je izgrađen ili se gradi veliku broj luksuznih hotela, ostalih smještajnih kapaciteta i casina. No pored sveg blještavila i gužve koja se u Budvi osjeti i izvan ljetne sezone, ostaci koje je ovaj grad naslijedio od svojih začetaka je ono što će Vas prvo dojmiti kada u njega dođete. Budva je stara oko 2500 tisuće godina i jedan od najstarijih gradova na Jadranu. Kroz svoju povijest promjenila je mnoge osvajače (Grci, Rimljani, Sloveni, Saraceni, Turci, Mleci, Austrougari i Francuzi.).
Današnji ostaci zidina Starog Grada potječu iz venecijanskog doba, te su kao i ostali dijelovi Crne Gore teško oštećeni u potresu 1979. godine. Oštećena su sanirana 1987 godine i turisti sa svih strana danas uživaju u njihovim ljepotama. Čitav Stari grad je opasan bedemima sa kulama, kapijama i tvrđavom, dok urbani prostor grada odiše jedinstvom, zahvaljujući skladu spleta uličica i trgova iz kasnog srednjeg vijeka.
Gradska tvrđava, današnja Citadela je podignuta na temeljima antičkim temeljima koji datiraju iz 840. godine. Ulaz na Citadelu košta 2 eura i nudi prekrasan pogled na Budvu i okolicu. Na Citadeli ćete moći vidjeti stari bunar i skladište oružja iz srednjeg vijeka, a u jednoj od prostorija se nalazi knjižnica u kojoj su sačuvane stare knjige.
Što se tiče sakralnih objekata u Budvi nezaobilazna je Crkva Sv. Trojice koja se nalazi odmah uz Citadalu. Crkva je dovršena 1804. godine sa kupolom na sredini, a posebnu pažnju plijeni fasada sa naizmjeničnim bijelo crvenim detaljima i ukrasima.
Još neka zanimljiva mjesta koja trebate vidjeti u Budvi:
1. Zvono na ulazu u stari grad, inače poklon američke filmske ekipe koja je snimala film u Budvi
2. Crkva Sv. Ivana, katolička crkva iz 1828 godine koja je ujedno bila i sjedište biskupije
3. Crkva Sv. Save, lijepa mala i sjajno očuvana crkvica, čiji ostaci fresaka datiraju iz 12. stoljeća
Sv. Stefan – hotel sa tri crkve
Svega desetak minuta od centra Budve nalazai se mali komad raja poznat kao Sveti Stefan. Još od 1442 poznato kao ''mjesto pravde'' ovaj otočić je služio kao utvrda za zaštitu od Turskih i piratskih napada. Epitet mjesta pravde je došao od suda kojeg su vodili predstavnici crnogorskog plemena Paštrovića kojim je Sv. Stefan je u to vrijeme bio trgovinski i prometni centar, naročito kada je bila riječ o trgovini sa Venecijom.
Sv. Stefan je danas za razliku od svoje burne prošlosti mjesto luksuza i oaze mira za turiste iz cijeloga svijeta. 1955. otok je potpuno iseljen i pretvoren u luksuzni hotel. Da ne zaboravim napomenuti kako Sv. Stefan ima 3 crkve (crkva Sveti Stefan, crkva Aleksandra Nevskog, crkva Preobraženja) koje nećete moći posjetiti ukoliko niste gost hotela, što me je osobno jako razočaralo.
Sveti Stefan sam posjetio koncem ljetne sezone i iako je broj turista znatno manji cijene oko otoka se ne smanjuju.
Na moje zaprepaštenje ulaz na plažu za čije je korištenje obavezno uzimanje plažnog ''asortimana'' koštat će Vas od 50 do 70 eura, tako da tko voli neka izvoli! 
Put kroz obalni dio Crne Gore je bio veoma uzbudljiv i životopisan. Priroda je netaknuta, a dašak povijesti se osjeti na svakom koraku. Iako je udaljenost mala itekako se osjeti razlika u kupovnoj moći nešto siromašnijeg i manje uređenog sjevera, te raskoša i glamura na jugu, u šta sam se uvjerio i u svom drugom putovanju kroz kontinentalni dio zemlje. Sve u svemu ostao sam veoma oduševljen Kotorom koji nipošto nemojte zaobići kada budete putovali kroz Crnu Goru. Herceg Novi mi je nekako uspavano mjesto koje očito živi samo tijekom ljetne sezone, dok je Budva priča za sebe koja će po svemu viđenom rasti i rasti kako vrijeme, a i ulaganje u skupe smještajne kapacitete i ostale luksuze kojih u Budvi ne nedostaje.
To be continued...
komentiraj (0) * ispiši * #
Budimpešta, ljepotica na Dunavu
12.10.2013.Odluka o odlasku u Mađarsku prijestolnicu stigla je točno pred doček nove godine (2011/2012). Noćnom vožnjom autobusom iz Sarajeva preko BiH i Hrvatske otrilo nam je u svitanje beskrajne ravnice i ljepotu južne Mađarske (Baranje). Na samom ulasku u Budimpeštu kroz vožnju do hotela mogli smo osjetiti dio uzbuđenja koja nas očekuju u ovom prekrasnom gradu kojeg sa punim pravom nazivaju Parizom sa istoka!
Prvi dan smo proveli sa vodičem koji nas je kako to većinom bude brzim tempom proveo kroz najznačajnije znamenitosti, događaje i burnu povijest Mađarske i njezinog glavnog grada. Velika mana prvoga dana je bio obilazak u popodnevnim satima i mrak koji nas je zahvatio i uskratio za kvalitetno fotografiranje. Trg Heroja, Mađarski parlament, Lančani most, Ribarska tvrđava, Citadella su mjesta na koja smo provedeni prvi dan, krećući se autobusom od lokacije do lokacije. 
Nakon svega viđenog odlučili smo da ukoliko stvarno želimo doživjeti u punom smislu grad i upoznati njegove ulice i svakodnevni život ipak sami krenemo u istraživanje i korak po korak upoznamo najznačajnija mjesta. Za taj ''pothvat'' smo osigurali kartu grada, na njoj zaokružili lokaciju hotela koji je od centra bio udaljen nekih 40 minuta hoda i naravno zapisali adresu u slučaju da baš zalutamo.
Ujedno sam zaboravio spomenuti kako je već tu večer bio 31.12.2011, u gradu bio doček nove godine! Prigodni štandovi na kojima možete kušati domaću hranu, kuhano vino i kupiti prigodne poklone su na sve strane. Cijene su kako nam je objašnjeno u period Božića i Nove godine nešto veće od ostalih perioda u godini, zbog većeg priliva turista itd. itd. Čisto orijentacijski jedan standardni suvenir (magnet) će vas koštati od 3 do 6 eura.
Budimpešta je u periodu u kojem smo je posjetila naravno bila ukrašena za Božićne i novogodišnje praznike, što je u potpunosti ispunilo naša očekivanja kada je u pitanju ova vrsta ugođaja. Centar grada, (naročito Váci ulica) ali i šira okolica kojom smo se kretali prema hotelu je ukrašena lampicama i okićenim božićnim borovima koje riječi ne mogu prikazati. Čak ni fotografije koje sam postavio neće moći dočarati taj zimski ugođaj koji morate doživjeti.
Nakon povratka i kraćeg zadržavanja u hotelu sa organizatorima puta smo se zaputili na jedan od trgova na kojem je bio organiziran doček. Sami ugođaj sam već opisao, tako da nešto posebno za sami doček i nemam dodati. Mađari ni po čemu ne odudaraju u organizaciji dočeka Nove godine od naših krajeva. Odbrojavanje, šampanjac, veselje, vatromet, poljubac i najljepše želje u novoj godini.
U lov na ulice Budimpešte
Jutro je, hladno, vrijeme djelomično oblačno i na svu sreću suho. Doručak obavljen, karta i fotoaparat su u ruci, torba sa potrebnim stvarima na leđima. Krećemo u upoznavanje Budimpešte. Već sam spomenuo udaljenost hotela koji je bio smješten u kvartu Ferenc Puskás stadiona, odakle smo se pješice uputili do Trga heroja.
Trg heroja i Milenijumski spomenik jednostavno dominiraju ovim dijelom Budimpešte. Veličanstveni kipovi istaknutih povijesnih ličnosti Mađarske prikazani su poput pravih heroja. Na vrhu Milenijumskog stuba, koji se nalazi na centralnom dijelu trga, raskošan je krilati kip anđela Gabrijela koji stoji na stubu visokom 36 metara, a koji je prema Bibliji jedan od trojice anđela koji objavljuju ljudima Božje odluke.
Izgradnja Milenijskog spomenika je počela 1896. godine povodom obljetnice 1000 godina dolaska mađarskih osvajačkih plemena u područje karpatskog bazena i panonske nizine, a pod vodstvom Arpada, prvog velikog kneza čiji kip se nalazi na podignutoj bazi u podnožju stupa koji je okružen sa šest kipova konjanika koji zajedno s Arpadom predstvljaju vođe mađarskih osvajačkih plemena.
Pošto smo prvu dan u Budimpešti uvjerili da su ostale znamenitosti relativno udaljene od Trga odlučili smo se raspitati koji bi nam bio najjednostavniji smijer kretanja ili eventualni prijevoz. Moram priznati da smo ostali pomalo razočarani koliko Mađari (koje smo pitali) loše barataju engleskim jezikom. Na kraju smo ušli u gradski autobus u kojem smo vozačicu upitali koji nam je najjednostavniji način dolaska do Mađarskog parlamenta. Ljubazna gospođa nam je ponudila besplatan prijevoz, te nam rekla dati signal na koju stanicu da izađemo
Super doček, na takvu susretljivost se ruku na srce u našem javnom prijevozu ne nailazi često.Mađarski Parlament
Iskrcavši se iz busa našli smo se na lijevoj obali Dunava, te laganom šetnjom došli do Parlamenta koji je od poznatog lančanog mosta i samog prijelaza iz Pešte u Budim udaljen svega 10 minuta hoda. No da se vratimo samom Parlamentu, uistinu ogromna zgrada koja predstavlja simbol Budimpešte. Mađarski parlament je po svojoj veličini treći u svijetu, a drugi u Europi odmah iza Rumunjskog.
Zgrada je izgrađena 1904 godine u neogotičkom stilu. Ono što je zanimljivo kada je u pitanju izgradnja parlamenta je kamen od kojega je napravljena. Naime podaci kažu kako je kamen za izgradnju parlamenta dovezen iz kamenoloma pored Bihaća. Također legenda kaže da je arhitekt koji je dizajnirao zgradu prije završetka zgrade potpuno oslijepio. Inače u zgradi parlamenta se nalazi Kruna sv. Stjepana kojom je okrunjen prvi kršćanski kralj Mađarske Stjepan I. (István), što je označilo i početak mađarske državnosti.
Lančani most
Prelaskom preko najpoznatijeg i najljepšeg od osam mostova u Budimpešti smo iz Pešte prešli u Budim. Lančani most (inače originalnog imena most Istvána Széchenyia) izgrađen 1849 godine vežu za razne priče i anegdote. Jedna od priča koja je vezana za ovaj most kaže kako je navodno István Széchenyi, mađarski ministar javnih radova i prometa prije otvaranja mosta izjavio da će se baciti u Dunav ako netko nađe grešku na mostu. Priča dalje kaže da je jedan dječak skakutao oko statua lavova i rekao kako oni nemaju jezik, dok drugi tvrde da je Istvánova kćer primijetila da lavovi nemaju jezik. István je naredio da mu donesu ljestve, popeo se i vidio da lavovi stvarno nemaju jezik. Nakon toga se (navodno) bacio u Dunav. :)
Prelaskom u Budim dočekao nas je ogromni grb Ugarskog dijela monarhije na kojoj se nalazi i hrvatska šahovnica. Na ulazu u Budim smo imali mogućnost da se za 5 eura uspinjačom popnemo do vrha Budima, no zbog velike gužve smo se odlučili za stepenice. Vrh Budima krasi Ribarska tvrđava, mjesto s vjerojatno najljepšim pogledom na Budimpeštu.
Ribarska tvrđava
Tvrđava je sagrađena 1902. godine i sastoji se od sedam tornjeva. Meni se osobno učinilo kao iz nekog Disneyevog crtića (al ne u smislu kiča). Svaki toranj predstavlja po jedno mađarsko pleme, koje se doselilo u Mađarsku krajem 9. stoljeća i koja su, zapravo, stvorila mađarski narod.
Ime Ribarska tvrđava potječe od riblje tržnice, koja se na tom području nalazila još tijekom srednjeg vijeka, a čak se cijelo okolno područje zvalo Ribarski grad. Unutar Ribarske tvrđave se nalazi prekrasna crkva sv. Matijaša (Mátyás Templom), a iz povijesnih podataka se pretpostavlja da je crkvu dao sagraditi kralj Istvan 1015. godine.
Kada su Turci osvojili ovo područje 1541. godine crkva je preuređena u džamiju a zidovi oslikani slikama iz Kurana. U 20. stoljeću crkva je čak služila i kao kuhinja za vrijeme Njemačke okupacije a kasnije i kao štala za ruske konje.
Budim i Pešta
Budimpešta je postala jedan grad 1873 godine. Zauzima obje obale Dunava spajanjem Budima i Obude na desnoj obali, sa Peštom na lijevoj (istočnoj) obali Dunava.
Budim predstavlja zapadni je dio današnje Budimpešte, smješten na desnoj obali Dunava. Prema predaji, grad je dobio ime po svome osnivaču Budi, no vjerojatnije je ime izvedeno iz mjesnog naziva za vodu. Budim obuhvaća oko trećine površine Budimpešte i većim je dijelom pokriven šumom i brežuljkast. Budim je bio glavni grad Ugarske od 1361., pa sve dok nije pao pod vlast Osmanskog Carstva 1541.
Pešta (Pest) se nalazila istočno od Budima, na lijevoj obali rijeke Dunav koja je razdvajala ova dva grada. Površinski Pešta je stvorila dvije trećine Budimpešte.
Vožnja Dunavom
Iako na prvu izgleda veoma primamno i romantično, vožnja Dunavom me nije posebno oduševila. Glavni razlog je vjerojatno činjenica da smo rutu kojom se brod kreće prošli upavo pješice uz sami Dunav, a druga stvar je i cijena od 20 eura koju nipošto ne zaslužuje. Ukratko, ukrcaj na brod (zatvorenog tipa) je u večernjim satima na dokovima rijeke. Na brodu zauzmete svoje mjesto uz prozore sa kojih se pruža pogled na grad. Uz čašicu šampanjca vožnju će Vam upotpuniti stručni vodič koji će ispričati sve zanimljive priče o gradu, te znamenitosima kraj kojih brod prolazi. Cijela vožnja traje nekih 40 minuta i iskreno nismo vidjeli niti saznali ništa što nismo od vodiča prvog dana, a i prilikom samostalnog obilaska, tako da Vam savjetujem da tih 20 eura uložiti u nešto konkretnije.
U Budimpešti nemojte propustiti vidjeti:
1. Trg Heroja
2. Parlament
3. Ribarsku tvrđavu
4. Citadellu
Obišavši Budimpeštu nismo završili naše putovanje Mađarskom pošto je naša sljedeća destinacija bio grad Pécs .
Pécs centar mađarskog dijela Baranje
U Pécs smo se uputili zbog shoping centara kojima taj grad obiluje i po kojem je bio posebno poznat prije Mađarskog ulaska u EU. Upravo su tada zbog niskih cijena ljudi iz zemalja regiona masovnije išli u nabavku svega i svačega. Danas je situacija drugačija, cijene su Europske, a i većinu trgovina u tim centrima BiH i Hrvatska imaju u ponudi. Pošto nas varijanta shopinga nije zanima odlučili smo se za onu istraživačku, te obišli njegove ulice i središnji trg Istvána Széchenyija.
Pécs je inače jedan od najstarijih gradova u Mađarskoj s naseobinama iz prapovijesti. Na ovom mjestu su početkom 2. stoljeća Rimljani osnovali grad Sopianae, a naseljavali su ga većinom Kelti i Panonci. Do 4. stoljeća postao je glavnim gradom provincije Valeria kao važno središte kršćanstva. Pod imenom Pechyut se prvi put javlja 1235. godine u jednom dokumentu nakon najezde Mongola. Na središnjem trgu kojega smo posjetili nalazi se džamija paše Gazi Kazima koja, iako je u 17. stoljeću posvećena za crkvu, na vrhu kupole još ima islamski simbol - polumjesec i zvijezdu. Na trgu se nalaze srednjovjekovna katedrala, te historicističke Hotel Nádor (1846.), gradska vijećnica i zgrada općine.
Moram reći kako je Pécs stvarno lijep gradić (po broju stanovnika sličan Mostaru) i da nećete pogriješiti da ukoliko Vas put nanese uz shoping prošetate po njegovim ulicama.
Udvözlet
komentiraj (0) * ispiši * #
Grčka: Prvo veliko putovanje
07.10.2013.Nekako kao da je sudbina htjela da svoju ljubav prema putovanju započnem upravo u Grčkoj. Pomalo simbolično, Grčka kao kolijevka civilizacijskih početaka u Europi je bilo moje prvo putovanje koje ću podjeliti sa svima. Na putovanje u Grčku sam krenuo sa još četvero svojih kolega sa fakulteta (Dejan, Sanda, Ines, Marija) u Svibnju 2009 godine. Kao studenti treće godine novinarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru autobusom smo sa ostalim studentima iz BiH krenuli preko Srbije, Makedonije do prvog odmarališta na sjeveru Grčke, gradiću Paraliji (regija Pieria). Paralia kao pravo turističko mjesto, osim plaža i odmora ne nudi nikakva posebna uzbuđenja, te o njoj i nemam nešto posebno napisati, osim što sam se najviše radovao polasku put glavnog grada Atene!
Atena, šta reći?!
Spuštajući se autocestom prema jugu brzo smo zaboravili na Paraliju i misli okrenuli prema glavnom gradu Ateni. Ulaskom u grad odmah smo se zaputili prema Akropoli (ulaz smo platili 12 eura, sa indeksom je karta koštala 6 eura, ali se nitko od nas nije sjetio indeks ponijeti
) 
Na vrhu nas je čekao Partenon izgrađen u 5. stoljeću prije Krista koji sa svojim masivnim stupovima prkosi vremenu. Ostali smo oduševljeni viđenim i naravno slobodno vrijeme smo iskoristili za fotografiranje.
Zanimljivosti o Partenonu
Partenon koji predstavlja simbol antičke Grčke jedan je od najvažnijih i najpoznatijih svjetskih spomenika kulture. Izgradnja hrama je započela 447. god. pr. Kr. kad je Atensko Carstvo bilo na svom vrhu. Izgradnja je završena 438. god. pr. Kr., iako se izgradnja ukrasa na hramu nastavila do 432. god. pr. Kr. Partenon je najvažnija preživjela zgrada klasične Grčke, uopće smatrana vrhom razvitka dorskog stila. Ukrasne skulpture hrama se smatraju vrhom grčke umjetnosti. Partenon se smatra trajućim simbolom antičke Grčke i antičke demokracije i jednim od najvećih svjetskih kulturnih spomenika. Grčko Ministarstvo kulture trenutačno provodi program selektivne restauracije i rekonstrukcije da osigura stabilnost djelomično srušene strukture.
Sam Partenon zamjenjuje mjesto starijeg hrama Atene kojeg znastvenici nazivaju prije partenonskim ili straim Partenonom, koji je bio uništen u perzijskoj invaziji 480. pr. Kr. Hram je arheoastronomski poredan s Hijadskim skupom zvijezda. Kao većina grčkih hramova, Partenon je bio korišten kao riznica. Neko vrijeme je služio kao riznica delskog saveza, koji je kasnije postao atensko carsvo. U 5. st. Partenon je bio pretvoren i kršćansku crkvu posvećenu Djevici Mariji. Poslije osmanskog osvajanja džamiju ranih 1460-ih pretvoren je u džamiju s minaretom. 26. rujna 1687. osmansko skladište municije unutar zgrade je bilo zapaljeno je od Venecije. Eksplozija je značajno oštetila Partenon i njegove skulpture. 1806. Thomas Bruce, 7. grof od Elgina je uklonio neke od preostalih skulptura, uz dozvolu osmanskih Turaka. Te skuplture, se nazivaju elginskim mramornim skuplturama, ili partenonskim mramornim skulpturama. 1816. su prodane Britanskom muzeju u Londonu, gdje su sada izložene. Od 1983. (na poticaj ministrice kulture Meline Mercouri), grčka vlada je bila posvećena povratku skulptura u Grčku, do sada bez uspjeha.
Hram je dobio ime po Fidijinom kipu božice Atene zvanom "Atena Parthenos" (Djevica Atena) koji se nalazio u njegovoj središnjoj prostoriji. Epitet "parthenos" božica Atena je dobila po svojemu zavjetu ocu Zeusu kako nikada neće imati ljubavnika, te su djevičanstvo i seksualna suzdržanost dio osobina koje su se štovale u njenom kultu.
Hram je izgrađen u Periklovo doba, od mramora, na temeljima prijašnja dva hrama na istom mjestu u V. st. prije Krista, kao građevina u dorskom stilu. Njegovu izgradnju predvodio je Fidija.
U 6. stoljeću postaje crkva posvećena Djevici Mariji. Polovicom 15. stoljeća Atenu zauzimaju Turci, a Partenon pretvaraju u džamiju, a na kraju je služio kao skladište baruta za vojne potrebe. Partenon je djelomično uništen 1687. kada ga je pogodio mletački topovski projektil.
Partenon (448.-432. pr. Kr.), arhitekata Iktina i Kalikrata, je najveći i najraskošniji dorski hram na području današnje Grčke. Iktin je sačinio nacrte, a Kalikrat je preuzeo vođenje gradnje. Na golemom kamenom podnožju od tri stepenice, čija je temeljna površina na gornjem rubu mjerila 70 x 30 m uzdizalo se 46 stupova visokih preko 10 m dorskog tipa. Obrubi s likovima i skulpture na zabatima ubrajale su se među najveće kiparske radove na svijetu. Iznad tamnocrvenih zidova unutrašnjosti tvorio je završetak jedan obojeni drveni kasetirani strop. Središte hrama bio je 13 m visok Fidijin kip božice Atene. Bio je od zlata i slonove kosti; 7,5 mm debele zlatne ploče mogle su se skidati da bi se kontrolirala težina, a što se godine 433. pr. Kr. doista i uradilo, kad su Fidiju bili okrivili da se okoristio tim zlatom.
Likovi božanstava s hramskih zabata sačuvani su u izvorniku, a njihovi dijelovi nalaze se u muzejima u Ateni i Londonu (kao Elgin marbles u Britanskom muzeju). Metope s istočne, zapadne i južne strane nalaze se u Ateni dok se dio sjevernih nalazi u Londonu, dio u Parizu i dio u Ateni.
Brodom do najjužnije europske točke - KRETA
Slušajući ljude koji su prije mene putovali u Grčku većinom sam slušao iste priče koje završavaju Atenom, no nas je sreća pomazila i imali smo priliku provesti čak deset dana na prekrasnom otoku Kreti. U Atenskoj luci Pirej smo se u popodnevnim satima ukrcali na brod, zauzeli svoja avionska sjedala i uživali u noćnoj vožnji do glavnog grada i najveće luke na Kreti, gradu Heraklionu (ili kako ga Grci još zovu Iraklion).
Odmah po dolasku u Heraklion zaputili smo se u turistički gradić Hersonissos smješten na sjevernom dijelu otoka, koji nam je u narednih desetak dana bio baza na Kreti. Prvi dan se naravno proveo u odmoru i kupanju, dok smo večer iskoristili za odlazak u jedan od disko klubova. Sljedeće smo jutro iskoristili za obilazak Hersonissosa koji je ima manje od 10 000 stanovnika.
Gradić kao i većina gradova koje susrećem duž Jadranske obale obiluje malim trgovinama, suvenirnicama, restoranima i hotelskim smještajem. Suvenire možete kupiti po pristojnim cijenama, a zanimljivo je bilo da smo upravo u Hersonissosu naišli na suvenir shop u kojem većina stvari košta po 1,50 eura (tu smo se baš nakupovali
).Knossos dom napredne Minojske civilizacije
Sljedeći dan je bio rezerviran za odlazak na najpoznatiju lokaciju na otoku Kreti, centru Minojske civilizacije - Knossosu. Ulaz u Knosos smo platitili 5 eura i uistinu smo imali šta i vidjeti. Minojska civilizacija je kultura brončanog doba koja je nastala na otoku Kreta, a procvat je imala od 2700. do 1450. pr. Kr., kada ju zamijenjuje Mikenska grčka kultura. Otkrivena je početkom 20. stoljeća, najprije radom britanskog arheologa Sir Arthur Evansa, što je Will Durant 1939. god. nazvao "trenutak kada je Minojska kultura zauzela svoje mjesto kao prva karika u europskom lancu. Minos je u grčkoj mitologiji povezan s labirintom koji je Evans prepoznao u obliku grada Knossosa. Također se smatra da je staroegipatsko mjesto "Keftiu", na semitskom jeziku "Kaftor", ili "Kaptara" u arhivima mezopotamskog grada Mari, također naziv za grčku Kretu. U Odiseji, koja je napisana stoljećima nakon propasti ove civilizacije, Homer stanovnike Krete naziva Eteokrećanima ("pravi Krećani"); koji su najvjerojatnije potomci Minoanaca. Očuvanost čitavog lokalitete je uistinu zadivljujući, te smo kroz šalu komentirali kako Grci zbog turista redovito bojaju stupove Minosove palače koji su crvene boje.
Sam Knossos je svjedok urbanog društva, već sofisticiranog, moćnog, centraliziranog pod utjecajem istoka, koji ima karakterističnu asimetričnu, ali geometrijsku osnovu, zanimljivo zidno slikarstvo i bogatu keramiku.
Za kretsku arhitekturu najznačajnije su njihove palače, osobito u Knossosu koju je otkrio Arthur Evans. Palača kralja Minosa iz 1600 pr. Kr. je veličanstvena, dijelom podzemna, dijelom nadzemna gradevina. Kompleks zgrada u gradu Knossosu nema zidina jer je Kreta bila izolirana od neprijatelja samim morem. Oko velikog pravokutnog centralnog dvorišta grupiraju se brojne (oko 200) prostorije za reprezentaciju, stanovanje, magazini, radionice i stubišta. Palača je imala mnoštvo zgrada koje su građene u više razina povezivanih stepenicama. Rasporedom prostorija, nizom trijemova i stepenica unutrašnji se prostori otvaraju i medusobno povezuju. Zanimljiv je pravokutni raspored prostora u kojemu je kretanje dosta zamršeno, uvijek određeno pravim kutom. U nacrtu nema logičnog rasporeda ni harmoničnosti, te je ime palače - Labirint (od labrys = sjekira, jer je u njoj na zidovima naslikano mnoštvo sjekira) postalo sinonim za zamršenu zgradu u kojoj se čovjek ne može snaći ili se može lako izgubiti.
Stepenište i gornje prostorije su podignuti na kretskim stupovima i na kružnim arhitravima - vodoravnim kamenim gredama (obojanim u crvenu boju). Neobični su po tome što se sužavaju pri dnu, čime im se remeti stabilnost (što govori o neznanju graditelja), no to je ublaženo njihovim kapitelom (obojanim u crno) koji je izrazito širok (što govori o zrelosti graditelja). Vjeruje se da je graditelj palače (po mitu to je bio sam Dedal) želio stvoriti dojam kako su gornji dijelovi palače nošeni čarolijom. U palači su čak postojale i polu-prozirne pregrade od jako istanjenog kamena – obrada stakla još nije bila poznata.
Kako je u palači bila provedena kanalizacija, u dvoranama su imali kupatila i tekuću vodu. Postojale su i dvorane za borilačke vještine i sportske aktivnosti.
Megaron je najreprezentativnija prostorija vladareva doma, to je tip prostora iz ovog perioda, a iz njega se kasnije razvio grčki hram. Potpuno razvijeni tip megarona ima trijem (2 stupa), ulazi se kroz 3 ulaza u predvorje, a iz predvorja kroz vrata u četverokutni megaron usred kojeg je ognjište okruženo s 4 stuba koji nose konstrukciju krova. Pogled na kraljev i kraljičin megaron nam govori kako im je prioritet bio privatan i lagodan život. Njihove šarolike freske odaju jednu radošću ispunjenu dekorativnu umjetnost.
Legenda o Minotauru
Prije nego što je postao kralj, Minos je od boga Posejdona zatražio znak da će on, a ne njegov brat, doći na prijestolje. Posejdon se složio te je poslao bijelog bika, ali pod uvjetom da ga Minos njemu žrtvuje. Prekrasan je bik izašao iz mora, a Minosu je bio tako lijep da je radije žrtvovao drugoga bika, misleći da Posejdon neće primijetiti. Posejdon se razbjesnio te je učinio da se Minosova žena, Pasifaja, ludo zaljubi u bika, a bika je učinio divljim.
Pasifaja je otišla Dedalu da joj pomogne, a on je smislio kako će utažiti njezinu strast. Napravio je drvenu kravu, a Pasifaja je ušla u nju i skrila se, a bik ju je oplodio. Tako je Pasifaja začela i rodila polubika i polučovjeka - Minotaura. Pasifaja ga je odgajala u dok je bio dijete, ali kako je rastao, tako je postao bjesniji. Delfijska je proročica rekla Dedalu da sagradi labirint u kojem bi držao Minotaura. To je i učinio, a labirint je bio ispod Minosove palače u Knossosu.
Heraklion, glavni grad i luka otoka Krete
Da ne mislite da sam zaboravio na Heraklion u kojega smo uplovili prilikom dolaska na Kretu, on je bio naša sljedeća destinacija za obilazak. Grad od 173 tisuće stanovnika je kao što sam već spomenuo glavni i najveći grad Krete i vjerovali ili ne jedan od većih u Grčkoj. Zbog svoje blizine najpoznatijoj turističkoj lokaciji na Kreti, Knososu koji je ujedno bio centar Minojske civilizacije iz brončanog doba, za Heraklion se vjeruje da je prije 2000 godina bio luka kojom su se Minojci koristili. Današnji grad Heraklion osnovali su saracenski prognanici iz Andaluzije 824. n.e. pod vodsvom emira Al-Hakama I., koji su u potrazi za novom zemljom doplovili do Krete i zauzeli na prepad otok od Bizanta.
Svoju šetnju i obilazak centrom smo iskoristili da posjetimo poznatu Venecijanska utvrda u gradskoj luci. Zanimljivo da je Heraklion 1204. godine kupila Mletačka Republika kao dio jednog složenog političkog manevra, za vrijeme četvrtog križarskog rata, kada su križari uz mletačku pomoć vratili na bizantski carski tron Izaka II. Angela. Mlečani su grad još bolje utvrdili, izgradivši gigantski zid ( na pojedinim mjestima 40 metara debeljine) oko grada sa 7 bastiona i utvrdom u luci. Grad je prezvan u Candia, i postao je sjedište otočnog kneza. Kreta je za mlečana bila poznata kao Regno di Candia (Kraljevstvo Kandija) i bila je upravno središte brojnih egejskih otoka, kojima su upravljali mlečani. Zbog učvršćivanja svoje vlasti na otoku, Mlečani su od 1212. godine stali naseljavati venecijanske obitelji na otok. Ovaj ljudski inženjering doveo je do interesantne interakcije dviju kultura, do razdoblja poznatog kao Kretska renesansa, koji se naračito ogledao u književnosti i umjetnosti.
Plaža Matala i njezine pećine
Udaljena 75 kilometara od Herakliona, plaža Matala uz svoju ljepotu ima i značajno povjesno značenje. Plaža je poznata po umjetnim špiljama u zaljevu Matala koje su iskopane još u neolitu. Godine 220. pne. Matalu je osvojio susjedni grad Gortin, a u rimsko doba je postala glavnom goprtinskom lukom. U 1. i 2. stoljeću n.e. špilje su korištene kao grobnice. Jedna od špilja se zvala "Brutospeliana" zbog legende prema kojoj ju je običavao posjećivati rimski general Brut.
Grčko večer, dašak domaće kulture, tradicije i kuhinje
Ne znam točno kojim riječima opisati večer koji su naši organizatori simbolično nazvali ''Grčko večer''. Ukratko večer domaće hrane, pića, pjesme i plesa na Grčki način, koja je ujedno bila i naša oproštajna na Kreti
Za dvadesetak eura koje smo dali da bi mogli prisustvovati Grčkoj večeri dozvoljeno je da jedeš i piješ koliko god možeš podnijeti, a u ''neka doba'' domaćini ti čak prepuštaju i podij
Obavezna preporuka svima koji budu putovali u Grčku da ovaj spoj domaće hrane, kulture, tradicije ne zaobiđu (posebno ako se radi o većoj grupi/društvu).
Zbogom Kreto, bilo je divno
Nitko od nas se nije pokajao što smo za naše zajedničko putovanje odabrali upravo Grčku, a naročito ne zbog činjenice da smo svoje dane proveli otkrivajući ljepote i misterije otoka Krete. Iz naše baze u Hersonissos krenuli smo put Herakliona kako bi se ukrcali na brod za Atenu. Dolaskom u Atenu iskoristili smo priliku da obiđemo centar grada i posjetimo trg ispred grčkog Parlamenta koji je tako često poprište raznih prosvjeda po kojima je ova prelijepa zemlja na žalost u posljednje vrijeme postala sinonim.
Na kraju bez mnogo razmišljanja sa sigurnošću mogu reći da me je ovo putovanje u Grčku preusmjerilo prema nečemu što se danas zove ljubav prema putovanju, planiranju, hodanju, otkrivanju i težnji da u onoj mjeri u kojoj je to moguće (s obzirom na mnoge faktore života) obiđem svijet.
Yiamas
komentiraj (0) * ispiši * #
