Budimpešta, ljepotica na Dunavu
12.10.2013.Odluka o odlasku u Mađarsku prijestolnicu stigla je točno pred doček nove godine (2011/2012). Noćnom vožnjom autobusom iz Sarajeva preko BiH i Hrvatske otrilo nam je u svitanje beskrajne ravnice i ljepotu južne Mađarske (Baranje). Na samom ulasku u Budimpeštu kroz vožnju do hotela mogli smo osjetiti dio uzbuđenja koja nas očekuju u ovom prekrasnom gradu kojeg sa punim pravom nazivaju Parizom sa istoka!
Prvi dan smo proveli sa vodičem koji nas je kako to većinom bude brzim tempom proveo kroz najznačajnije znamenitosti, događaje i burnu povijest Mađarske i njezinog glavnog grada. Velika mana prvoga dana je bio obilazak u popodnevnim satima i mrak koji nas je zahvatio i uskratio za kvalitetno fotografiranje. Trg Heroja, Mađarski parlament, Lančani most, Ribarska tvrđava, Citadella su mjesta na koja smo provedeni prvi dan, krećući se autobusom od lokacije do lokacije. 
Nakon svega viđenog odlučili smo da ukoliko stvarno želimo doživjeti u punom smislu grad i upoznati njegove ulice i svakodnevni život ipak sami krenemo u istraživanje i korak po korak upoznamo najznačajnija mjesta. Za taj ''pothvat'' smo osigurali kartu grada, na njoj zaokružili lokaciju hotela koji je od centra bio udaljen nekih 40 minuta hoda i naravno zapisali adresu u slučaju da baš zalutamo.
Ujedno sam zaboravio spomenuti kako je već tu večer bio 31.12.2011, u gradu bio doček nove godine! Prigodni štandovi na kojima možete kušati domaću hranu, kuhano vino i kupiti prigodne poklone su na sve strane. Cijene su kako nam je objašnjeno u period Božića i Nove godine nešto veće od ostalih perioda u godini, zbog većeg priliva turista itd. itd. Čisto orijentacijski jedan standardni suvenir (magnet) će vas koštati od 3 do 6 eura.
Budimpešta je u periodu u kojem smo je posjetila naravno bila ukrašena za Božićne i novogodišnje praznike, što je u potpunosti ispunilo naša očekivanja kada je u pitanju ova vrsta ugođaja. Centar grada, (naročito Váci ulica) ali i šira okolica kojom smo se kretali prema hotelu je ukrašena lampicama i okićenim božićnim borovima koje riječi ne mogu prikazati. Čak ni fotografije koje sam postavio neće moći dočarati taj zimski ugođaj koji morate doživjeti.
Nakon povratka i kraćeg zadržavanja u hotelu sa organizatorima puta smo se zaputili na jedan od trgova na kojem je bio organiziran doček. Sami ugođaj sam već opisao, tako da nešto posebno za sami doček i nemam dodati. Mađari ni po čemu ne odudaraju u organizaciji dočeka Nove godine od naših krajeva. Odbrojavanje, šampanjac, veselje, vatromet, poljubac i najljepše želje u novoj godini.
U lov na ulice Budimpešte
Jutro je, hladno, vrijeme djelomično oblačno i na svu sreću suho. Doručak obavljen, karta i fotoaparat su u ruci, torba sa potrebnim stvarima na leđima. Krećemo u upoznavanje Budimpešte. Već sam spomenuo udaljenost hotela koji je bio smješten u kvartu Ferenc Puskás stadiona, odakle smo se pješice uputili do Trga heroja.
Trg heroja i Milenijumski spomenik jednostavno dominiraju ovim dijelom Budimpešte. Veličanstveni kipovi istaknutih povijesnih ličnosti Mađarske prikazani su poput pravih heroja. Na vrhu Milenijumskog stuba, koji se nalazi na centralnom dijelu trga, raskošan je krilati kip anđela Gabrijela koji stoji na stubu visokom 36 metara, a koji je prema Bibliji jedan od trojice anđela koji objavljuju ljudima Božje odluke.
Izgradnja Milenijskog spomenika je počela 1896. godine povodom obljetnice 1000 godina dolaska mađarskih osvajačkih plemena u područje karpatskog bazena i panonske nizine, a pod vodstvom Arpada, prvog velikog kneza čiji kip se nalazi na podignutoj bazi u podnožju stupa koji je okružen sa šest kipova konjanika koji zajedno s Arpadom predstvljaju vođe mađarskih osvajačkih plemena.
Pošto smo prvu dan u Budimpešti uvjerili da su ostale znamenitosti relativno udaljene od Trga odlučili smo se raspitati koji bi nam bio najjednostavniji smijer kretanja ili eventualni prijevoz. Moram priznati da smo ostali pomalo razočarani koliko Mađari (koje smo pitali) loše barataju engleskim jezikom. Na kraju smo ušli u gradski autobus u kojem smo vozačicu upitali koji nam je najjednostavniji način dolaska do Mađarskog parlamenta. Ljubazna gospođa nam je ponudila besplatan prijevoz, te nam rekla dati signal na koju stanicu da izađemo
Super doček, na takvu susretljivost se ruku na srce u našem javnom prijevozu ne nailazi često.Mađarski Parlament
Iskrcavši se iz busa našli smo se na lijevoj obali Dunava, te laganom šetnjom došli do Parlamenta koji je od poznatog lančanog mosta i samog prijelaza iz Pešte u Budim udaljen svega 10 minuta hoda. No da se vratimo samom Parlamentu, uistinu ogromna zgrada koja predstavlja simbol Budimpešte. Mađarski parlament je po svojoj veličini treći u svijetu, a drugi u Europi odmah iza Rumunjskog.
Zgrada je izgrađena 1904 godine u neogotičkom stilu. Ono što je zanimljivo kada je u pitanju izgradnja parlamenta je kamen od kojega je napravljena. Naime podaci kažu kako je kamen za izgradnju parlamenta dovezen iz kamenoloma pored Bihaća. Također legenda kaže da je arhitekt koji je dizajnirao zgradu prije završetka zgrade potpuno oslijepio. Inače u zgradi parlamenta se nalazi Kruna sv. Stjepana kojom je okrunjen prvi kršćanski kralj Mađarske Stjepan I. (István), što je označilo i početak mađarske državnosti.
Lančani most
Prelaskom preko najpoznatijeg i najljepšeg od osam mostova u Budimpešti smo iz Pešte prešli u Budim. Lančani most (inače originalnog imena most Istvána Széchenyia) izgrađen 1849 godine vežu za razne priče i anegdote. Jedna od priča koja je vezana za ovaj most kaže kako je navodno István Széchenyi, mađarski ministar javnih radova i prometa prije otvaranja mosta izjavio da će se baciti u Dunav ako netko nađe grešku na mostu. Priča dalje kaže da je jedan dječak skakutao oko statua lavova i rekao kako oni nemaju jezik, dok drugi tvrde da je Istvánova kćer primijetila da lavovi nemaju jezik. István je naredio da mu donesu ljestve, popeo se i vidio da lavovi stvarno nemaju jezik. Nakon toga se (navodno) bacio u Dunav. :)
Prelaskom u Budim dočekao nas je ogromni grb Ugarskog dijela monarhije na kojoj se nalazi i hrvatska šahovnica. Na ulazu u Budim smo imali mogućnost da se za 5 eura uspinjačom popnemo do vrha Budima, no zbog velike gužve smo se odlučili za stepenice. Vrh Budima krasi Ribarska tvrđava, mjesto s vjerojatno najljepšim pogledom na Budimpeštu.
Ribarska tvrđava
Tvrđava je sagrađena 1902. godine i sastoji se od sedam tornjeva. Meni se osobno učinilo kao iz nekog Disneyevog crtića (al ne u smislu kiča). Svaki toranj predstavlja po jedno mađarsko pleme, koje se doselilo u Mađarsku krajem 9. stoljeća i koja su, zapravo, stvorila mađarski narod.
Ime Ribarska tvrđava potječe od riblje tržnice, koja se na tom području nalazila još tijekom srednjeg vijeka, a čak se cijelo okolno područje zvalo Ribarski grad. Unutar Ribarske tvrđave se nalazi prekrasna crkva sv. Matijaša (Mátyás Templom), a iz povijesnih podataka se pretpostavlja da je crkvu dao sagraditi kralj Istvan 1015. godine.
Kada su Turci osvojili ovo područje 1541. godine crkva je preuređena u džamiju a zidovi oslikani slikama iz Kurana. U 20. stoljeću crkva je čak služila i kao kuhinja za vrijeme Njemačke okupacije a kasnije i kao štala za ruske konje.
Budim i Pešta
Budimpešta je postala jedan grad 1873 godine. Zauzima obje obale Dunava spajanjem Budima i Obude na desnoj obali, sa Peštom na lijevoj (istočnoj) obali Dunava.
Budim predstavlja zapadni je dio današnje Budimpešte, smješten na desnoj obali Dunava. Prema predaji, grad je dobio ime po svome osnivaču Budi, no vjerojatnije je ime izvedeno iz mjesnog naziva za vodu. Budim obuhvaća oko trećine površine Budimpešte i većim je dijelom pokriven šumom i brežuljkast. Budim je bio glavni grad Ugarske od 1361., pa sve dok nije pao pod vlast Osmanskog Carstva 1541.
Pešta (Pest) se nalazila istočno od Budima, na lijevoj obali rijeke Dunav koja je razdvajala ova dva grada. Površinski Pešta je stvorila dvije trećine Budimpešte.
Vožnja Dunavom
Iako na prvu izgleda veoma primamno i romantično, vožnja Dunavom me nije posebno oduševila. Glavni razlog je vjerojatno činjenica da smo rutu kojom se brod kreće prošli upavo pješice uz sami Dunav, a druga stvar je i cijena od 20 eura koju nipošto ne zaslužuje. Ukratko, ukrcaj na brod (zatvorenog tipa) je u večernjim satima na dokovima rijeke. Na brodu zauzmete svoje mjesto uz prozore sa kojih se pruža pogled na grad. Uz čašicu šampanjca vožnju će Vam upotpuniti stručni vodič koji će ispričati sve zanimljive priče o gradu, te znamenitosima kraj kojih brod prolazi. Cijela vožnja traje nekih 40 minuta i iskreno nismo vidjeli niti saznali ništa što nismo od vodiča prvog dana, a i prilikom samostalnog obilaska, tako da Vam savjetujem da tih 20 eura uložiti u nešto konkretnije.
U Budimpešti nemojte propustiti vidjeti:
1. Trg Heroja
2. Parlament
3. Ribarsku tvrđavu
4. Citadellu
Obišavši Budimpeštu nismo završili naše putovanje Mađarskom pošto je naša sljedeća destinacija bio grad Pécs .
Pécs centar mađarskog dijela Baranje
U Pécs smo se uputili zbog shoping centara kojima taj grad obiluje i po kojem je bio posebno poznat prije Mađarskog ulaska u EU. Upravo su tada zbog niskih cijena ljudi iz zemalja regiona masovnije išli u nabavku svega i svačega. Danas je situacija drugačija, cijene su Europske, a i većinu trgovina u tim centrima BiH i Hrvatska imaju u ponudi. Pošto nas varijanta shopinga nije zanima odlučili smo se za onu istraživačku, te obišli njegove ulice i središnji trg Istvána Széchenyija.
Pécs je inače jedan od najstarijih gradova u Mađarskoj s naseobinama iz prapovijesti. Na ovom mjestu su početkom 2. stoljeća Rimljani osnovali grad Sopianae, a naseljavali su ga većinom Kelti i Panonci. Do 4. stoljeća postao je glavnim gradom provincije Valeria kao važno središte kršćanstva. Pod imenom Pechyut se prvi put javlja 1235. godine u jednom dokumentu nakon najezde Mongola. Na središnjem trgu kojega smo posjetili nalazi se džamija paše Gazi Kazima koja, iako je u 17. stoljeću posvećena za crkvu, na vrhu kupole još ima islamski simbol - polumjesec i zvijezdu. Na trgu se nalaze srednjovjekovna katedrala, te historicističke Hotel Nádor (1846.), gradska vijećnica i zgrada općine.
Moram reći kako je Pécs stvarno lijep gradić (po broju stanovnika sličan Mostaru) i da nećete pogriješiti da ukoliko Vas put nanese uz shoping prošetate po njegovim ulicama.
Udvözlet
komentiraj (0) * ispiši * #
