Marketing
Grčka: Prvo veliko putovanje
Nekako kao da je sudbina htjela da svoju ljubav prema putovanju započnem upravo u Grčkoj. Pomalo simbolično, Grčka kao kolijevka civilizacijskih početaka u Europi je bilo moje prvo putovanje koje ću podjeliti sa svima. Na putovanje u Grčku sam krenuo sa još četvero svojih kolega sa fakulteta (Dejan, Sanda, Ines, Marija) u Svibnju 2009 godine. Kao studenti treće godine novinarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru autobusom smo sa ostalim studentima iz BiH krenuli preko Srbije, Makedonije do prvog odmarališta na sjeveru Grčke, gradiću Paraliji (regija Pieria). Paralia kao pravo turističko mjesto, osim plaža i odmora ne nudi nikakva posebna uzbuđenja, te o njoj i nemam nešto posebno napisati, osim što sam se najviše radovao polasku put glavnog grada Atene!
Atena, šta reći?!
Spuštajući se autocestom prema jugu brzo smo zaboravili na Paraliju i misli okrenuli prema glavnom gradu Ateni. Ulaskom u grad odmah smo se zaputili prema Akropoli (ulaz smo platili 12 eura, sa indeksom je karta koštala 6 eura, ali se nitko od nas nije sjetio indeks ponijeti
) 
Na vrhu nas je čekao Partenon izgrađen u 5. stoljeću prije Krista koji sa svojim masivnim stupovima prkosi vremenu. Ostali smo oduševljeni viđenim i naravno slobodno vrijeme smo iskoristili za fotografiranje.
Zanimljivosti o Partenonu
Partenon koji predstavlja simbol antičke Grčke jedan je od najvažnijih i najpoznatijih svjetskih spomenika kulture. Izgradnja hrama je započela 447. god. pr. Kr. kad je Atensko Carstvo bilo na svom vrhu. Izgradnja je završena 438. god. pr. Kr., iako se izgradnja ukrasa na hramu nastavila do 432. god. pr. Kr. Partenon je najvažnija preživjela zgrada klasične Grčke, uopće smatrana vrhom razvitka dorskog stila. Ukrasne skulpture hrama se smatraju vrhom grčke umjetnosti. Partenon se smatra trajućim simbolom antičke Grčke i antičke demokracije i jednim od najvećih svjetskih kulturnih spomenika. Grčko Ministarstvo kulture trenutačno provodi program selektivne restauracije i rekonstrukcije da osigura stabilnost djelomično srušene strukture.
Sam Partenon zamjenjuje mjesto starijeg hrama Atene kojeg znastvenici nazivaju prije partenonskim ili straim Partenonom, koji je bio uništen u perzijskoj invaziji 480. pr. Kr. Hram je arheoastronomski poredan s Hijadskim skupom zvijezda. Kao većina grčkih hramova, Partenon je bio korišten kao riznica. Neko vrijeme je služio kao riznica delskog saveza, koji je kasnije postao atensko carsvo. U 5. st. Partenon je bio pretvoren i kršćansku crkvu posvećenu Djevici Mariji. Poslije osmanskog osvajanja džamiju ranih 1460-ih pretvoren je u džamiju s minaretom. 26. rujna 1687. osmansko skladište municije unutar zgrade je bilo zapaljeno je od Venecije. Eksplozija je značajno oštetila Partenon i njegove skulpture. 1806. Thomas Bruce, 7. grof od Elgina je uklonio neke od preostalih skulptura, uz dozvolu osmanskih Turaka. Te skuplture, se nazivaju elginskim mramornim skuplturama, ili partenonskim mramornim skulpturama. 1816. su prodane Britanskom muzeju u Londonu, gdje su sada izložene. Od 1983. (na poticaj ministrice kulture Meline Mercouri), grčka vlada je bila posvećena povratku skulptura u Grčku, do sada bez uspjeha.
Hram je dobio ime po Fidijinom kipu božice Atene zvanom "Atena Parthenos" (Djevica Atena) koji se nalazio u njegovoj središnjoj prostoriji. Epitet "parthenos" božica Atena je dobila po svojemu zavjetu ocu Zeusu kako nikada neće imati ljubavnika, te su djevičanstvo i seksualna suzdržanost dio osobina koje su se štovale u njenom kultu.
Hram je izgrađen u Periklovo doba, od mramora, na temeljima prijašnja dva hrama na istom mjestu u V. st. prije Krista, kao građevina u dorskom stilu. Njegovu izgradnju predvodio je Fidija.
U 6. stoljeću postaje crkva posvećena Djevici Mariji. Polovicom 15. stoljeća Atenu zauzimaju Turci, a Partenon pretvaraju u džamiju, a na kraju je služio kao skladište baruta za vojne potrebe. Partenon je djelomično uništen 1687. kada ga je pogodio mletački topovski projektil.
Partenon (448.-432. pr. Kr.), arhitekata Iktina i Kalikrata, je najveći i najraskošniji dorski hram na području današnje Grčke. Iktin je sačinio nacrte, a Kalikrat je preuzeo vođenje gradnje. Na golemom kamenom podnožju od tri stepenice, čija je temeljna površina na gornjem rubu mjerila 70 x 30 m uzdizalo se 46 stupova visokih preko 10 m dorskog tipa. Obrubi s likovima i skulpture na zabatima ubrajale su se među najveće kiparske radove na svijetu. Iznad tamnocrvenih zidova unutrašnjosti tvorio je završetak jedan obojeni drveni kasetirani strop. Središte hrama bio je 13 m visok Fidijin kip božice Atene. Bio je od zlata i slonove kosti; 7,5 mm debele zlatne ploče mogle su se skidati da bi se kontrolirala težina, a što se godine 433. pr. Kr. doista i uradilo, kad su Fidiju bili okrivili da se okoristio tim zlatom.
Likovi božanstava s hramskih zabata sačuvani su u izvorniku, a njihovi dijelovi nalaze se u muzejima u Ateni i Londonu (kao Elgin marbles u Britanskom muzeju). Metope s istočne, zapadne i južne strane nalaze se u Ateni dok se dio sjevernih nalazi u Londonu, dio u Parizu i dio u Ateni.
Brodom do najjužnije europske točke - KRETA
Slušajući ljude koji su prije mene putovali u Grčku većinom sam slušao iste priče koje završavaju Atenom, no nas je sreća pomazila i imali smo priliku provesti čak deset dana na prekrasnom otoku Kreti. U Atenskoj luci Pirej smo se u popodnevnim satima ukrcali na brod, zauzeli svoja avionska sjedala i uživali u noćnoj vožnji do glavnog grada i najveće luke na Kreti, gradu Heraklionu (ili kako ga Grci još zovu Iraklion).
Odmah po dolasku u Heraklion zaputili smo se u turistički gradić Hersonissos smješten na sjevernom dijelu otoka, koji nam je u narednih desetak dana bio baza na Kreti. Prvi dan se naravno proveo u odmoru i kupanju, dok smo večer iskoristili za odlazak u jedan od disko klubova. Sljedeće smo jutro iskoristili za obilazak Hersonissosa koji je ima manje od 10 000 stanovnika.
Gradić kao i većina gradova koje susrećem duž Jadranske obale obiluje malim trgovinama, suvenirnicama, restoranima i hotelskim smještajem. Suvenire možete kupiti po pristojnim cijenama, a zanimljivo je bilo da smo upravo u Hersonissosu naišli na suvenir shop u kojem većina stvari košta po 1,50 eura (tu smo se baš nakupovali
).Knossos dom napredne Minojske civilizacije
Sljedeći dan je bio rezerviran za odlazak na najpoznatiju lokaciju na otoku Kreti, centru Minojske civilizacije - Knossosu. Ulaz u Knosos smo platitili 5 eura i uistinu smo imali šta i vidjeti. Minojska civilizacija je kultura brončanog doba koja je nastala na otoku Kreta, a procvat je imala od 2700. do 1450. pr. Kr., kada ju zamijenjuje Mikenska grčka kultura. Otkrivena je početkom 20. stoljeća, najprije radom britanskog arheologa Sir Arthur Evansa, što je Will Durant 1939. god. nazvao "trenutak kada je Minojska kultura zauzela svoje mjesto kao prva karika u europskom lancu. Minos je u grčkoj mitologiji povezan s labirintom koji je Evans prepoznao u obliku grada Knossosa. Također se smatra da je staroegipatsko mjesto "Keftiu", na semitskom jeziku "Kaftor", ili "Kaptara" u arhivima mezopotamskog grada Mari, također naziv za grčku Kretu. U Odiseji, koja je napisana stoljećima nakon propasti ove civilizacije, Homer stanovnike Krete naziva Eteokrećanima ("pravi Krećani"); koji su najvjerojatnije potomci Minoanaca. Očuvanost čitavog lokalitete je uistinu zadivljujući, te smo kroz šalu komentirali kako Grci zbog turista redovito bojaju stupove Minosove palače koji su crvene boje.
Sam Knossos je svjedok urbanog društva, već sofisticiranog, moćnog, centraliziranog pod utjecajem istoka, koji ima karakterističnu asimetričnu, ali geometrijsku osnovu, zanimljivo zidno slikarstvo i bogatu keramiku.
Za kretsku arhitekturu najznačajnije su njihove palače, osobito u Knossosu koju je otkrio Arthur Evans. Palača kralja Minosa iz 1600 pr. Kr. je veličanstvena, dijelom podzemna, dijelom nadzemna gradevina. Kompleks zgrada u gradu Knossosu nema zidina jer je Kreta bila izolirana od neprijatelja samim morem. Oko velikog pravokutnog centralnog dvorišta grupiraju se brojne (oko 200) prostorije za reprezentaciju, stanovanje, magazini, radionice i stubišta. Palača je imala mnoštvo zgrada koje su građene u više razina povezivanih stepenicama. Rasporedom prostorija, nizom trijemova i stepenica unutrašnji se prostori otvaraju i medusobno povezuju. Zanimljiv je pravokutni raspored prostora u kojemu je kretanje dosta zamršeno, uvijek određeno pravim kutom. U nacrtu nema logičnog rasporeda ni harmoničnosti, te je ime palače - Labirint (od labrys = sjekira, jer je u njoj na zidovima naslikano mnoštvo sjekira) postalo sinonim za zamršenu zgradu u kojoj se čovjek ne može snaći ili se može lako izgubiti.
Stepenište i gornje prostorije su podignuti na kretskim stupovima i na kružnim arhitravima - vodoravnim kamenim gredama (obojanim u crvenu boju). Neobični su po tome što se sužavaju pri dnu, čime im se remeti stabilnost (što govori o neznanju graditelja), no to je ublaženo njihovim kapitelom (obojanim u crno) koji je izrazito širok (što govori o zrelosti graditelja). Vjeruje se da je graditelj palače (po mitu to je bio sam Dedal) želio stvoriti dojam kako su gornji dijelovi palače nošeni čarolijom. U palači su čak postojale i polu-prozirne pregrade od jako istanjenog kamena – obrada stakla još nije bila poznata.
Kako je u palači bila provedena kanalizacija, u dvoranama su imali kupatila i tekuću vodu. Postojale su i dvorane za borilačke vještine i sportske aktivnosti.
Megaron je najreprezentativnija prostorija vladareva doma, to je tip prostora iz ovog perioda, a iz njega se kasnije razvio grčki hram. Potpuno razvijeni tip megarona ima trijem (2 stupa), ulazi se kroz 3 ulaza u predvorje, a iz predvorja kroz vrata u četverokutni megaron usred kojeg je ognjište okruženo s 4 stuba koji nose konstrukciju krova. Pogled na kraljev i kraljičin megaron nam govori kako im je prioritet bio privatan i lagodan život. Njihove šarolike freske odaju jednu radošću ispunjenu dekorativnu umjetnost.
Legenda o Minotauru
Prije nego što je postao kralj, Minos je od boga Posejdona zatražio znak da će on, a ne njegov brat, doći na prijestolje. Posejdon se složio te je poslao bijelog bika, ali pod uvjetom da ga Minos njemu žrtvuje. Prekrasan je bik izašao iz mora, a Minosu je bio tako lijep da je radije žrtvovao drugoga bika, misleći da Posejdon neće primijetiti. Posejdon se razbjesnio te je učinio da se Minosova žena, Pasifaja, ludo zaljubi u bika, a bika je učinio divljim.
Pasifaja je otišla Dedalu da joj pomogne, a on je smislio kako će utažiti njezinu strast. Napravio je drvenu kravu, a Pasifaja je ušla u nju i skrila se, a bik ju je oplodio. Tako je Pasifaja začela i rodila polubika i polučovjeka - Minotaura. Pasifaja ga je odgajala u dok je bio dijete, ali kako je rastao, tako je postao bjesniji. Delfijska je proročica rekla Dedalu da sagradi labirint u kojem bi držao Minotaura. To je i učinio, a labirint je bio ispod Minosove palače u Knossosu.
Heraklion, glavni grad i luka otoka Krete
Da ne mislite da sam zaboravio na Heraklion u kojega smo uplovili prilikom dolaska na Kretu, on je bio naša sljedeća destinacija za obilazak. Grad od 173 tisuće stanovnika je kao što sam već spomenuo glavni i najveći grad Krete i vjerovali ili ne jedan od većih u Grčkoj. Zbog svoje blizine najpoznatijoj turističkoj lokaciji na Kreti, Knososu koji je ujedno bio centar Minojske civilizacije iz brončanog doba, za Heraklion se vjeruje da je prije 2000 godina bio luka kojom su se Minojci koristili. Današnji grad Heraklion osnovali su saracenski prognanici iz Andaluzije 824. n.e. pod vodsvom emira Al-Hakama I., koji su u potrazi za novom zemljom doplovili do Krete i zauzeli na prepad otok od Bizanta.
Svoju šetnju i obilazak centrom smo iskoristili da posjetimo poznatu Venecijanska utvrda u gradskoj luci. Zanimljivo da je Heraklion 1204. godine kupila Mletačka Republika kao dio jednog složenog političkog manevra, za vrijeme četvrtog križarskog rata, kada su križari uz mletačku pomoć vratili na bizantski carski tron Izaka II. Angela. Mlečani su grad još bolje utvrdili, izgradivši gigantski zid ( na pojedinim mjestima 40 metara debeljine) oko grada sa 7 bastiona i utvrdom u luci. Grad je prezvan u Candia, i postao je sjedište otočnog kneza. Kreta je za mlečana bila poznata kao Regno di Candia (Kraljevstvo Kandija) i bila je upravno središte brojnih egejskih otoka, kojima su upravljali mlečani. Zbog učvršćivanja svoje vlasti na otoku, Mlečani su od 1212. godine stali naseljavati venecijanske obitelji na otok. Ovaj ljudski inženjering doveo je do interesantne interakcije dviju kultura, do razdoblja poznatog kao Kretska renesansa, koji se naračito ogledao u književnosti i umjetnosti.
Plaža Matala i njezine pećine
Udaljena 75 kilometara od Herakliona, plaža Matala uz svoju ljepotu ima i značajno povjesno značenje. Plaža je poznata po umjetnim špiljama u zaljevu Matala koje su iskopane još u neolitu. Godine 220. pne. Matalu je osvojio susjedni grad Gortin, a u rimsko doba je postala glavnom goprtinskom lukom. U 1. i 2. stoljeću n.e. špilje su korištene kao grobnice. Jedna od špilja se zvala "Brutospeliana" zbog legende prema kojoj ju je običavao posjećivati rimski general Brut.
Grčko večer, dašak domaće kulture, tradicije i kuhinje
Ne znam točno kojim riječima opisati večer koji su naši organizatori simbolično nazvali ''Grčko večer''. Ukratko večer domaće hrane, pića, pjesme i plesa na Grčki način, koja je ujedno bila i naša oproštajna na Kreti
Za dvadesetak eura koje smo dali da bi mogli prisustvovati Grčkoj večeri dozvoljeno je da jedeš i piješ koliko god možeš podnijeti, a u ''neka doba'' domaćini ti čak prepuštaju i podij
Obavezna preporuka svima koji budu putovali u Grčku da ovaj spoj domaće hrane, kulture, tradicije ne zaobiđu (posebno ako se radi o većoj grupi/društvu).
Zbogom Kreto, bilo je divno
Nitko od nas se nije pokajao što smo za naše zajedničko putovanje odabrali upravo Grčku, a naročito ne zbog činjenice da smo svoje dane proveli otkrivajući ljepote i misterije otoka Krete. Iz naše baze u Hersonissos krenuli smo put Herakliona kako bi se ukrcali na brod za Atenu. Dolaskom u Atenu iskoristili smo priliku da obiđemo centar grada i posjetimo trg ispred grčkog Parlamenta koji je tako često poprište raznih prosvjeda po kojima je ova prelijepa zemlja na žalost u posljednje vrijeme postala sinonim.
Na kraju bez mnogo razmišljanja sa sigurnošću mogu reći da me je ovo putovanje u Grčku preusmjerilo prema nečemu što se danas zove ljubav prema putovanju, planiranju, hodanju, otkrivanju i težnji da u onoj mjeri u kojoj je to moguće (s obzirom na mnoge faktore života) obiđem svijet.
Yiamas
Post je objavljen 07.10.2013. u 21:38 sati.