Vatrogasci Metković

subota, 31.08.2013.

Jagma za hrvatskim neradnicima

Ovih dana, međutim, svjedočimo čudnom paradoksu: medijske napise koji poput gorućeg grma prijeteći upozoravaju neradnike da je krajnje vrijeme da se osvijeste, da se počnu više truditi i prihvaćati bilo kakav posao  pa i onaj s minimalnom plaćom ili i bez plaće  sve češće presijecaju posve nelogične vijesti o tome kako na inozemnim tržištima rada vlada prava jagma za hrvatskim neradnicima.

U samo mjesec dana, primjerice, čak 36 hrvatskih liječnika zaposlilo se u razvijenijim zemljama Europske unije,a do kraja godine će ih – strahuje se – sigurno otići i više stotina.

Ne traže vani, međutim, samo naše visokoobrazovane kadrove: dobar posao u Kanadi ovih se dana smiješi za prvih 150 VKV neradnika građevinske, stolarske, monterske, zavarivačke, soboslikarske i drugih struka, a za kojim se jagme i mnogi našijenci s diplomom.

To nije sve: skauti kanadskih poslodavaca obećavaju još na tisuće dobro plaćenih radnih mjesta u zemlji javorova, s čvrstim ugovorima na dvije godine. Pritom naveliko hvale i stručnost i radne navike Hrvata, kao da su im socijalističke vrane mozak popile.

Isto je i s Australijom, gdje vape za hrvatskim medicinskim sestrama, programerima, inženjerima, a nekim čudom uopće ne plaču za visokovrijednim hrvatskim poslodavcima...

Davor Krile, Slobodna Dalmacija - Cijeli članak

petak, 30.08.2013.

U spomen na stradale kolege

četvrtak, 29.08.2013.

Osluškivanje

Nema većeg dara koji čovjek može dobiti u komunikaciji s drugim čovjekom, nego činjenica da se međusobno čuju i osluškuju.Mnogi od nas misle da nam je komuniciranje bogom dano, te da je to stvar koja se podrazumijeva. Ali, s obzirom na iskustvo koje imam, to baš i nije tako.

Tako i ovih zadnjih dana mjeseca kolovoza, pomalo neurotičan, zbog toga što sam stekao dojam da ponestaje tog osjećaja slušanja i osluškivanja, već sam pomalo dignuo ruke od toga da će netko možda čuti ono o čemu pričam i izlažem u postovima na ovome blogu.
No sudba k'o UDBA, lagano mi se privukla iza leđa i dala nadu da to nije tako kako sam sebi zamislio, naravno na moje opće zadovoljstvo.
Neobično važno mi je bilo da postove koje objavljujem, prije svega pročitaju oni kojih se to najviše tiče, a to su građani Metkovića. Oni nisu motivirani grabežom, sebičnošću ili nekim pokvarenim namjerama, nego čisto time da prava srž istine izađe na svijetlo dana. Odjek, koji proizvode te objave, ljudi su definitivno prepoznali do te mjere, da to već osjećam i na vlastitoj koži, što je još jedan od razloga da nastavim pisati dok mogu. Uistinu, ne zahtjevam puno, nego samo da se shvati poanta pisanja i namjere koja iza toga stoji, a to je rad za opće dobro bez zadrške.
Proteklo razdoblje traumatičnih 16, bilo je tako iskrivljeno, da je kolektivni sustav vrijednosti nas Metkovčana bio doveden u pitanje. Sva pozitivna energija bila je doslovno satrvena, a ljudi su bili podijeljeni zbog nečega što u stvari treba biti rad za opće dobro.
Prema onome što vidim i osluškujem stvari definitivno idu na bolje. Sama činjenica, da se u toliko godina koje su za nama pojavi struktura koja osluškuje bilo naroda, koja smanjuje dugovanja našeg grada za cca 1,5 milijuna kuna, koja se bori za stabilnost proračuna, koja onemogućava fantomske udruge da bez pokrića prosipaju vaš novac, koja je u samo par mjeseci strukturno postavila stvari na svoje mjesto, govori u prilog činjenici da je nakon toliko godina Metkoviću vraćen njegov izvorni i stari duh, umoran, ali ipak svijež.

I zato, sa zadovoljstvom mogu ustvrditi, da je Metkoviću nakon traumatičnih 16 trebao psihijatar i Metković ga je dobio, trebao mu je i mladi jastreb u liku profesora povijesti i sociologije da se zabije u orla, da više ne gleda tuke kako divane, Metković je i to dobio. Uz to dobio je mladu i neiskvarenu strukturu ekonomista i ljudi raznih struka koji jednostavno ne mogu faliti i da hoće, jer samo to nam je i trebalo proteklih godina, poštenje i neiskvarenost.

I tako sam sa svojim mislima, gledam u nebo koje uz svoje prirodno plavetnilo dobiva primjese narančaste boje, što sa zorom, što sa smirajem dana, galebovi neumorno nadlijeću Neretvu i vrebaju svoj plijen, a Neretva koja tiho teče prema ušću odnosi mi poogled tamo gdje se more dodiruje sa nebom i na trenutak mi se čini da se ta nijansa narančasto – plave boje širi iznad granica našeg poimanja stvarnosti. Pomalo nestvarno, ali zašto ne :))) ?????

Ako čovjek ima snove i sanja, često se dogodi da to u životu dosanja. Jedan od najljepših osjećaja jest, kad se snovi pretvore u stvarnost! Zar ne ?! U to ime nazdravljam sa vama dragi posjetitelji bloga. Živjeli i Bog nam bio na pomoći !!!!!

utorak, 27.08.2013.

Vama na prosudbu

Djelatnici

Kad uđete na novootvorenu web stranicu Javne vatrogasne postrojbe Metković i otvorite rubriku djelatnici, jedna slika nedostaje, a na klik pokazuje njeno ime. Vjerojatno je čovjek otišao na godišnji odmor jer je stranica aktualna već nekih četiri mjeseca.

nedjelja, 25.08.2013.

Ako se ne baviš politikom, ona se bavi tobom

Ta stara izreka mi se obila o glavu cijeli život po ne znam koji put. Političari jednostavno nisu ljudi koji žele čuti kritike. Evo, već dva mjeseca su prošla od ustoličenja nove gradske garniture, a ja sam se već uspio zavadit sa svima, a da riječi nisam prozborio. I nisu brate oni jedini, tako mi je bilo sa svima, k'o rak samac i moruzgva, samo što u ovom slučaju jedno želi pobjeći od drugoga, a ne može.

Po ne zna koji put sam se upitao, što ljudima smeta ISTINA, i zašto im smeta kada ih upozoriš na očigledno kršenje zakona. Umjesto da ti kažu hvala što si bio dobar i upozorio ih, oni ti dignu pozdrav i neće očima da te vide. Pogađate, telefoni su im nedostupni.

A samo dva mjeseca prije moj telefon je zvonio k'o lud, inbox na facebook-u se punio ko Jablanica, diži brate sve, animiraj obitelj, prijatelje, sve koga znaš. I bi tako! Moja malenkost je preko ovog blog prostora navijala zdušno za svoje favorite, bodrila ih i davala podršku. Prije izbora brojač na ovom blogu je bio resetiran i uoči samog početka kampanje bio je na nekih 7000 pogleda, za nepuni mjesec dana pogledan je 15000 puta i na kraju završio na cca 22000, točnije 02.06.'13. Bit' ću možda bahat kad ovo kažem, ali uz eMetković i Matijevići blog, ovaj prostor je bio cijeli u njihovim bojama bez zadrške.

A danas???

Danas se mogu pohvaliti, da unatoč svim mojim konstatacijama koje su bile nepogrješivo točne po pitanju svih marifetluka stare garniture, ja opet postah nepodoban. Mnogo mojih prijatelja mi govore, što ti to treba, 'kani se toga, ..bla te politika, ali ne mogu. Jer da nije ovakvih kao što sam ja i sličnih ljudi ovakvih pogleda, Hrvatska danas ne bi bila dužna 46 milijardi Eura nego 460, a budučnost naše djece bi u stvari postala prošlo svršeno vrijeme.
Davno bi mi bili prodani, e moj narode !!!!

I da ne bi bilo dosadno ni meni ni vama dragi posjetitelji bloga, vatrogastvo je zakonom definirano kao stručna i humanitarna djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, a sredstva koja zarade vlastitom djelatnošću ne mogu biti korištena za plaće zaposlenika, nego isključivo za kupnju materijalno – tehničkih sredstava. To se odnosi i na Javne vatrogasne postrojbe i na Dobrovoljna vatrogasna društva.

Stoga, ako vidite nekoga da je posebno agilan u vršenju poslova iz domene trgovačkih društava u okviru vatrogastva, a potpuno zanemari ono što je važnije, a to je intervencijska sposobnost jedinice, dajem vam garantno pismo da tu nešto ide u krivom smjeru i da se radi o motivima koji nisu primjereni struci o kojoj govorim.

A političari k'o političari, ako im se upleteš u kadroviranje po političkoj podobnosti, odmah postaješ neprijatelj broj jedan, pa da su ti motivi iz samog Raja proizašli. Zbog tih i takvih ponašanja od strane naših izabranika, s godinama iskustva sam razvio tezu koja se pretvorila u pravilo, a to je: Ako te tapšu po ramenu, s tobom se smiju i razgovaraju, odma se za džep uhvati jer nešto nije u redu, 100 % ti nešto fali. Ako te mrze i ne vole, e onda je dobro, jer je to znak da si alku „pogodija“ točno u „sridu“.

I tako Vojvodo, koji je rezultat ovg zaleta ??? Tri punta, alkaru,tri punta :::))))))

Čik pogodi o kome se radi :)))))

petak, 23.08.2013.

Zanimljivost iz života ustanove

Zamislite dragi sugrađani ustanovu u kojoj je stalno zaposleno 15 zaposlenika. Od tih 15 zaposlenika 10 se bavi temeljnom djelatnošću ustanove, 1 je voditelj, a 4 otpada na servisne službe unutar ustanove. E, sada zamislite da je za takvu ustanovu potrebno imati 3 računovodstvena radnika (računovođe), jedna u gradu koji je osnivač ustanove, jedna osoba zaposlena kod drugog poslodavca, a u ovoj ustanovi na ugovor o djelu i jedna zaposlena u dotičnoj ustanovi. Potom zamislite da ta ustanova ima i tehničkog servisera, također na ugovor o djelu, a koji je zvanično u mirovini.Također u servisnoj službi koja nije temeljna djelatnost te iste ustanove, umjesto sistematizacijom predviđenih 2 zaposlenika, rade 3, a ne 2 zaposlenika koliko je predviđeno.Zamislite također situaciju da je u toj ustanovi prije par godina provedena sistematizacija u kojoj se otpušta tri zaposlenika pod formom poslovno uvjetovanog otkaza, a da se suprotno tome otpušta 2, a treći ostaje, a da pri tome nije napravljena nova sistematizacija. Poslije toga zamislite da je na mjesto sezonskog zaposlenika zaposlena osoba koja nema uvjete za rad na tome mjestu. Zamislite da se u toj ustanovi vozila koriste kako se kome prohtije i to na teret poreznih obveznika. Zamislite da pojedina vozila nemaju ispravan takograf i da se ne može utvrditi koliko je kilometara prošlo i radnih sati odradilo.I na kraju, zamislite, da grad, u kojem se ovo sve događa od države po planu dobiva sredstva za 17 ljudi koji se bave temeljnom djelatnošću ustanove, a ne servisnom kako je gore navedeno. Ukoliko uspijete sve ovo zamisliti, pozivam vas da razmislite, da li vama sve ovo treba, ako ove zanimljivosti imaju veze sa stvarnim životom, jer ja sebe cijelo vrijeme uvjeravam da to nije moguće u jednom uređenom gradu. ZATO RAZMIŠLJAJTE I DALJE !!!! ALL FOR BRIDGE !!!!

četvrtak, 22.08.2013.

Neki su rekli, da zakoni i propisi nekima služe kao popis za kršenje istih :)))

V.D. ravnatelja izabran je 10. 07. 2013. godine. A da vidimo što Zakon o ustanovama kaže ????







Znači, vrijeme je !!!! Ili je ipak stvar političke volje ?????

U samo dva dana dvije složene intervencije

Kako rekosmo nedavno na ovom malom internet kutku, mjesec kolovoz opravdava svoje mjesto jednog od najrizičnijih mjeseci kad je u pitanju požarna opasnost. Požar poljoprivrednog gospodarskog objekta u predjelu Luka(Opuzen), te sinošnja teška prometna nezgoda u ulici Kneza Branimira, potvrđuju tu crnu statistiku. No, vatrogasci metkovske Javne vatrogasne postrojbe, unatoč turbulencijama rukovodstvenog kadra, dokazuju da su u stanju odraditi i najsloženije vatrogasne intervencije, bez obzira tko ima dirigentsku palicu nad njima .

ponedjeljak, 19.08.2013.

Konačno brojke :)))))))

nedjelja, 18.08.2013.

MOST prepoznaju i šire :)))))))

Cijeli članak - 24 sata

Obavijest

Dragi kolege vatrogasci diljem Neretve i šire, šaljite nam vaše fotografije i članke o vašem djelovanju i životu da ih zajedno podijelimo na ovom blog prostoru. Osim članaka, drago bi nam bilo čuti i kritike sa vaše strane, kako bismo mogli pravovremeno korigirati uređivačku politiku na stranici ovog bloga. Srdačno vaši!!! Pozzzz ))))))))))))
Materijale šaljite na dole navedeni mail!!!

VATRU GASI - BRATA SPASI

ŠTO BI, I KOME, DONIJELI PRIJEVREMENI IZBORI?

Redovna kolumna u Večernjem listu - "kratki espresso"


Ljeto ide kraju, odmori završavaju pa nakon obljetničkih i festivalskih (ne)događaja uskoro započinje ozbiljna politička sezona. Obilježit će je, po svemu sudeći, priča o prijevremenim izborima. Ako bi do njih i došlo, kome bi išli u korist? Dva su razloga zbog kojih bi vladajući imali interesa raspisati prijevremene izbore.

Prvi je činjenica da su na manje od polovice mandata sve gospodarske i socijalne tendencije toliko loše da je izvjesno kako će za i godinu i za dvije, uz ovakvu konstelaciju, biti još gore, tako da elementarna logika kaže kako koalicija predvođena SDP-om ima veću vjerojatnost dobiti izbore za pola godine nego za godinu ili za dvije kada stanje bude još gore.

Predviđeni deficit za 2013. je probijen na polovici godine, ide se u rasprodaju (kukuriku novogovorom rečeno – monetizaciju) autocesta po svaku cijenu, prodat će se Croatia osiguranje i Hrvatska poštanska banka, ali proračunska rupa i dalje zijeva pa se postavlja pitanje – čime je krpiti sljedećih godina? Gospodarstvo nije pokrenuto, toliko žuđeni ulazak u Europsku uniju, koji se dogodio prije samo mjesec i pol, nije donio nikakav novi društveni ili gospodarski impuls i već je zaboravljen kao lažni čarobni štapić. Gomilaju se afere, od nepotizma jednakog onom prethodne vlasti do pokušaja podmićivanja vijećnika na kokošarskoj razini.

Društvo je u međuvremenu snažno ideološki antagonizirano, pri čemu je hladan tuš vladajućoj lijevo-liberalnoj ideologiji bilo uspješno prikupljanje potpisa za referendum o braku s kojim ni sama ne zna što bi učinila, potom odluka ustavnog suda kojom je srušen kontroverzni Kurikulum zdravstvenog odgoja, a vrhunac delegitimiranja vlasti je tzv. Lex Perković, koji je došao kao definitivna potvrda da Hrvatskom vladaju etički i pravno potpuno neosjetljivi krakovi i potomci elite bivšeg totalitarnog režima, što je rezultiralo međunarodnom blamažom.

U svom tom jadu, tanka nada za vladajuće su, uz nepostojanje druge relevantne oporbe, repovi koje vuče glavni suparnik HDZ, vezani prije svega uz suđenje stranci za koje se očekuje da će završiti koncem godine. HDZ je radi lopovluka i izgubio zadnje izbore, javnosti će suđenje i presuda biti dobro podsjećanje na to, stoga je za SDP idealan tajming i drugi dobar razlog za prijevremeni izlazak na birališta upravo vrijeme oko završetka suđenja glavnom protivniku.

Ako ne dođe do velikih lomova u smislu masovnih štrajkova, prosvjeda ili dramatičnog dodatnog pogoršanja socijalne situacije zbog čega bi sami odstupili, moguće je da će Kukurikavci procijeniti kako je bolje ostati još dvije sigurne godine na vlasti nego riskirati na prijevremenim izborima pa možda “sjašiti” ranije.

Tko ih može skinuti? HDZ se dobrim rezultatom na “europskim” i solidnim na lokalnim izborima vratio u igru kao jezgra oporbe, ali bez radikalnijih unutrašnjih rezova i još šire koalicijske politike ne može računati na uspjeh. Dvije vrste ljudi su HDZ ogadili dijelu njegovih nekadašnjih birača – lopovi i ljigavci. Prvim dijelom tog kadra danas se bavi pravosuđe.

Drugi balast im je možda još veći – stranka je godinama bila potpuno ispražnjena od bilo kakvog političkog i ideološkog sadržaja i djelovala je kao nakupina karijerista koji su mogli biti u bilo kojoj stranci i dizati ruku za bilo što.

Na valu onoga što se naziva “konzervativna revolucija” Karamarko teško može politički profitirati sve dok u vrhu stranke ima ljude koji su na Sanaderov mig svojevremeno u Saboru digli ruke za Zakon o suzbijanju diskriminacije kojem se Crkva oštro protivila i što će im u kampanji manje stranke koje pretendiraju na isto biračko tijelo sigurno nabijati na nos, prokazujući ih kao lažne demokršćane. Ako se HDZ u bliskoj budućnosti i uspije temeljito kadrovski pročisti, obnoviti i profilirati kao ozbiljna demokršćanska stranka, pitanje je kako će prevladati animozitet koji dio biračkog tijela koji dijeli te vrijednosti nakon svega iz prošlosti osjeća prema samom nazivu “HDZ”.

Moguće rješenje im je formiranje još šire koalicije koja bi nosila ime brendirano za te izbore, nešto što je npr. u Italiji Romano Prodi uspio napraviti sa širokom koalicijom stranaka ljevice i centra koja je 1996. izašla na izbore pod imenom L’Ulivo (Maslina) i odgovarajućim simbolom. Puno oporbenih birača koji nemaju želuca zaokružiti “HDZ” lakše bi nominalno progutalo neko drugo ime i simbol za širu koaliciju okupljenu oko HDZ-a..

Takav korak bi sigurno prihvatili njihovi koalicijski partneri no upitno je koliko u HDZ-u imaju svijesti i vizije i procjenjuju li da im je ukupni “simbolički kapital”, dakle sve konotacije naziva “HDZ”, od Tuđmana, Mesića, Manolića do Sanadera i Jadranke Kosor, više teret ili prednost.

Posebna je priča tzv. Treći put oko kojeg se povremeno u javnost puštaju probni baloni. No oni za sada izgledaju više kao podvarijanata “prvog puta” koja služi za prividno pokrivanje političkog polja e da bi se spriječila bilo kakva autentična treća opcija. Jer kako inače protumačiti zadnje “spinove” po kojima bi tobožnji treći, novi put sačinjavali IDS koji u matičnoj županiji vlada već više od dva desetljeća, HNS, manji partner u aktualnom vlasti s lavovskim dijelom plijena, SDP-ov disident Bandić koji je nepoderiv u Zagrebu, ali koji se u prošlom pokušaju kandidature na parlamentarnoj razini prosuo i ostao debelo ispod praga i na koncu medijski silno privilegirani, hiperaktivni i megaambiciozni okulist Gabrić, nekadašnji loš socijalistički omladinski funkcioner, a kasnije izvrstan liječnik i biznismen, koji se mazohistički nastoji vratiti u politiku. Ako bi treći put ostao na tome, onda se čini kako je bolje udahnuti duboko pa na izborima odabrati jedan od prva dva.

Nino Raspudić

Zanimljivosti s 'net-a

četvrtak, 15.08.2013.

VELIKA GOSPA

Danas je svetkovina Velike Gospe. Kod nas je to crkveni i državni blagdan. To znači da je Velika Gospa ostala zapamćeni znak ne samo na putu Crkve, nego i na putu hrvatskog naroda.

Uoči Velike Gospe kreću ljudi na hodočašća u Gospina svetišta. Ljudi izlaze iz svojih kuća i ulaze u Božje kuće. Na sebe uzimaju odricanje, žeđ, glad i muku hodanja, neugodnosti noćenja, težinu i napor, uzimaju na sebe žegu dana kako bi zadobili bogatstvo duha, kako bi se približili Mariji iz Nazareta, majci Isusa Krista, kako bi je slijedili u svetosti i povjerenju Bogu, ali i dobili zdravlje za obitelj, brak, dijete, ili za nekog bolesnika, ili pak utjehu za svoju rasplakanu dušu. Na Veliku Gospu bezbrojni ljudski stanovi ostaju prazni, a Marijini i Božji puni. To je neka vrsta preseljenja iz ljudskog u božansko, prijelaz našeg hrvatskog naroda, njegovih vjerničkih, kršćanskih predstavnika iz nemoći ljudskog života u svemoć Božjega. To je, zapravo, izlazak iz beznađa i ulazak u nadu. To je spajanje neba i zemlje.

Naš narod pamti brojne ratne događaje i pobjede baš za blagdan Velike Gospe. Te su bitke bile dobivene zbog tog blagdana, ili bolje zbog one čiji je to blagdan. Ne možemo sumnjati u argumentiranost toga uvjerenja. Pamtimo našu neposrednu hrvatsku prošlost, u kojoj je baš utjecanje toj ženi iz Nazareta donijelo pobjedu nad premoćnim oružjem naših protivnika. Krunice o vratu naših branitelja, naše djece, mladih ljudi, te osobito krunice u rukama i na usnama majki, žena, djece i hodočasnika nadvladale su užasno oružje agresora, smutile ga i onemogućile njegove ratne planove i strategiju, odvele ga u nerazumne poteze, tako da je nenaoružani puk naoružan samo duhovnom silom mogao pobijediti naoružanu armiju. Bili smo duhovno svemoćni, a materijalno nemoćni. Neprijatelj je pak, čini se, bio materijalno svemoćan, ali duhovno nemoćan. Tako smo uvidjeli da duh može pobijediti ne samo duhovno, nego i materijalno zlo. Stoga je pravo i pravedno da je Velika Gospa proglašena ne samo crkvenim, nego i državnim blagdanom.

Znak Isusova uskrsnuća jest prazan grob u Jeruzalemu. Znak Marijina uznesenja na nebo je također prazan grob u Efezu. Znamo gdje je Petrov grob i grobovi svetaca. No, oni nisu prazni. Istina, za mnoge svece, pustinjake, apostole i učenike Isusove ne znamo gdje im je grob. To ne znači da su uskrsli. Za Isusa i Mariju znamo gdje su im grobovi, ali su oni prazni. Isusa su vidjeli učenici, i ta ukazanja su potvrdila činjenicu praznoga groba. Zato se Isusova biografija nastavlja i poslije njegove smrti. I Marija se ukazuje tijekom povijesti Crkve. Tako njezina ukazanja u svijetu potvrđuju činjenicu njezina prazna groba u Efezu. Ona je već uskrsnula i nalazi se u svome proslavljenom tijelu kao i Isus, dok svi drugi vjernici čekaju uskrsnuće tijela. U povijesti Crkve ne ukazuju se Bog Otac, niti Duh Sveti. No, Isus se ukazao učenicima nakon uskrsnuća, svetom Pavlu nakon uzašašća i mnogim svecima u povijesti Crkve. Zanimljivo je, također, da se ne ukazuju apostoli i sveci, ali se ukazuje Marija. Te dvije zanimljivosti nas upućuju na uvjerljivije prianjanje uz vjeru Crkve da su Isus i Marija uskrsnuli, te su kao potpuni ljudi u nebu, Isus kao bogočovjek, a Marija kao potpun čovjek naše povijesti.

Marija ima osobito mjesto u srcu hrvatskoga puka i vjernika. U kontroverznim ukazanjima u Međugorju Marija se posvuda spominje, ali uz nju čitav svijet spominje hrvatsko ime i hrvatske riječi. Preko nje i po njoj naš narod postaje čuven. Mariji su se tijekom hrvatske povijesti podizale crkve i nju se nazivalo početkom boljega svijeta, vjernom odvjetnicom hrvatskog naroda, ili Kraljicom Hrvata. Marija se toliko približila hrvatskom puku i duši našeg čovjeka da je nekako smatramo svojom. Kraj nje učimo kritički prihvaćati Božju riječ, da bi se i o nama moglo reći: Blago vama što ste povjerovali. Od nje učimo za svaku Božju riječ reći: Neka mi bude po tvojoj riječi. Kraj nje učimo da je najveća čovjekova slava biti na službu Bogu, odnosno biti prijatelj s Bogom. Uz Mariju, skromnu i nepoznatu ženu iz Nazareta, naš puk, relativno mali narod usred velikih nacija, spoznaje da se velik i pobjednički ne postaje ljudskom, nego Božjom snagom. Štujući Mariju doživljavamo kako nam je Bog bliz. Kraj nje, koja je samo čovjek, ne bojimo se smrti i vjerujemo da nam je domovina na nebesima. Uz nju smo sigurni da će i svi naši bolesnici, pa i moralno bolesni, ozdraviti i doći tamo kamo čeznemo svi stići.

Velika Gospa je nekako posebno naš hrvatski blagdan. To je dan našeg ponosa i naše pobjede. Na taj dan je 1991. godine naš kardinal Franjo Kuharić proglasio čitavom hrvatskom narodu da ne mrzi i da se ne osvećuje, jer ćemo samo tako pobijediti. Na Veliku Gospu je tako izišao duhovni proglas pobjede nad zlom. Kraj Marije moguće je da se promijene neprijatelji, da se obrate svi koji mrze i čine agresiju, da svi u suživotu stvaramo duhovne i materijalne uvjete blagostanja i tako otvaramo vrata koja vode tamo gdje je Marija.

Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života"

Izvor : www.katolici.org

utorak, 13.08.2013.

Vrana vrani oči ne vadi

ponedjeljak, 12.08.2013.

Ljubo Jurčić: Loša Vlada nije opravdanje za privatizaciju

Autor: Zlatko Crnčec
Objavljeno: 11. kolovoza 2013. u 8:19

Političari se bore za vlast i kada na nju dođu kažu – mi smo loši upravitelji i zato treba sve prodati. To je nonsens koji je na žalost prihvatila javnost. Žele privatizirati Croatia osiguranje jer nisu sposobni njime upravljati. To nije njihova djedovina.
Ekonomski analitičar, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i nekadašnji ministar gospodarstva u Vladi SDP-a Ljubo Jurčić u razgovoru za naš list analizira aktualnu gospodarsku situaciju u svjetlu najavljenih privatizacija Croatia osiguranja i Hrvatske poštane banke, te monetizacije autocesta.
– Monetizacija nije pravi pojam. Taj izraz malo prikriva pravi problem, a problem je javni dug. Čak ni javni dug nije toliki problem nego se na neki način želi uzeti kredit za pokriće državnih obaveza bez obzira otkuda dolaze, od cesta ili neke druge javne potrošnje, gdje bi se dio tog kredita vraćao iz naplata cestarine, a ostatak bi se plaćao opet iz proračuna. Tako da se tim nazivom pokušala sakriti prava suština stvari. A on nije ni financijski ni politički opravdan. Ako bi monetizacija završila kreditom iz inozemstva kao neka vrsta koncesije onda bi kamata završila u inozemstvu, onda bi premija rizika na dugoročnu naplatu završila u inozemstvu, naplata za upravljanje bi završila u inozemstvu, baš kao i profit. To su sve dijelovi nacionalnog dohotka koji bi pripadali strancima.
Tako da monetizacija javnih cesta niti je dobar pojam niti je dobar način pokrivanja javnog duga. Hrvatski javni dug treba što više pokriti iz domaćih izvora, naprimjer mirovinski ili drugi institucionalni hrvatski fondovi. U tom slučaju sve ovo, i kamata i premija osiguranja i zarada i naplata za upravljanje ostala bi u Hrvatskoj kao dio hrvatskog nacionalnog proizvoda. Tako da bi finaciranje kroz ovaj oblik koji Vlada sada predlaže bilo bi lošije, ekonomski i politički neopravdano jer Hrvatska ide u tržište i kapitalizam. A dati neku imovinu na 30 ili 50 godina znači da dajete vlastiti kapital drugima tako da bi se hrvatski kapital na taj način smanjio. Ja jesam za refinanciranje tog javnog duga i pokriće, ali na domaćem tržištu kroz drugačiji aranžman.

Nema badava
Je li uopće moguće da se netko javi jer Vlada postavlja visoke zahtjeve pred budućeg koncesionara?
– Oni će dati sredstva uz kamatu. Nitko vam ništa neće dati badava. Oni će računati Hrvatskoj kamatu. Zašto bi oni davali kamatu do dva-tri posto ako se Hrvatska vani zadužuje uz šest ili sedam posto. Ako se posuđuje na 20 ili 30 godina premija rizika je visoka i ona će se sigurno ukalkulirati u kamatu. Ako idu upravljati cestom zaračunat će i naknadu za upravljanje cestom. A osim toga žele raditi s profitom jer nisu karitativna ustanova. Kada se to sve skupa zbroji država taj dug može refinancirati uz pet ili šest posto kamata, a kroz monetizaciju javnog duga trošak bi na taj način išao na od deset do 15 posto.
Tako da je to i financijski i ekonomski potpuno neisplativo. Ti financijeri nisu karitativne ustanove koje nam to poklanjaju. Dakle ako to država financira na svoj uobičajeni način koštat će je šest ili sedam posto, a na ovaj način ona će doći do velikog iznosa novca koji će je koštati preko deset posto. I uz to bi u kratkom roku knjigovodstveno smanjilo dug na javnom računu, ali bi hrvatsku državu u cijelosti zadužilo s većim kamatama nego da je koristila uobičajene instrumente. Dakle, lako se može naći investitor, to nisu neki veliki novci na svjetskom tržištu, ali to će biti puno skuplje.
Je li bila pogreška početkom 2000-ih početi raditi ceste zaduživanjem u inozemstvu? Je li se trebalo odmah ići na koncesiju?
– Nije to bilo moguće. I danas se većina hrvatskih cesta ne isplati, a pogotovo 2000. godine. Te 2000. je promet hrvatskim cestama bio premali da bi se to nekome isplatilo raditi. Da se radilo koncesijom cestarina bi trebala biti pet šet puta veća. A uz takvu cestarinu cestom se nitko ne bi vozio. Tako da bi se išlo graditi koncesijom bili bi potrebni uvjeti koji ni danas ne postoje, a pogotovo ne 2000.godine. Greška Hrvatske je bila u strukturi investicija. Ceste je trebalo graditi, ali ne s tako velikim intenzitetom i s tolikim sredstvima nego je ta sredstva trebalo rasporediti između cesta i ulaganja u proizvodnju finalnih proizvoda.
Naime, cesta se ne isplaćuje iz cestarine nego iz nacionalnog dohotka. A nacionalni dohodak se stvara kroz proizvodnju finalnih proizvoda koje smo mi potpuno zapostavili. Tako da smo mi užasno puno uložili u ceste, a to nema tko platiti jer smo previše uložili u tu neproduktivnu imovinu. Tako da nema dovoljno kapaciteta za finalne proizvode čijim se prijevozom i proizvodnjom može otplatiti cesta. To je sada ekonomski problem, nije financijski ni cestovni. To je problem strukture hrvatskog gospodarstva. Do toga je došlo zbog pogrešne strukture investicija.
Industrijska politika
Koja bi to bila uloga Vlade da se poveća proizvodnja tih finalnih proizvoda?
– Prije svega treba se odreći iluzije koju u Hrvatskoj forsira politika da postoji čarobno rješenje. Ne postoji čarobno rješenje u jednom potezu. Postoje politike koje moraju biti usklađene. Proizvodnja finalnih proizvoda određuje se industrijskom politikom. A industrijska politika je strukturna politika. Znači prvi dio industrijske politike definira postojeću strukturu hrvatskog gospodarstva. I onda se vidi da je ta struktura potpuno pogrešna. Drugo se definira i procjenjuje ekonomski sustav, struktura i politika. I tu se onda napravi analiza, što se i kako proizvodi, te kakav je fiskalni i dohodovni sustav. I treće, kakva je politika sada na djelu u Hrvatskoj. To je prvi dio industrijske politike. Drugi dio industrijske politike je gdje se definira kakva bi bila optimalna struktura hrvatskog gospodarstva. A to je što je najoptimalnije proizvoditi na hrvatskim poljima, kako najoptimalnije iskorititi hrvatsko more, mineralna i rudna bogatsva, izgrađene kapacitete, infrastrukturu.
I konačno, a što je najvažnije, ljudi i njihovo znanje. Znači, to je jedan stručni posao koji nema veze ni s trgovinom ni s financijama nego s tehnologijom. Primjerice, da se odredi – ova je zemlja dobra za krumpir, ova za rajčicu, a ova za pšenicu. To su takozvane tehničko-tehnološke mogućnosti. A treća je stvar u svemu tome kakvu politiku treba složiti – fiskalnu, monetarnu, dohodovnu, cjenovnu, tečajnu – da se u roku od pet do deset godina postavi ta struktura. Recimo, ja sam jako nezadovoljan zbog pristupa hrvatskoj brodogradnji. Imamo stoljetno iskustvo koje ima rijetko koja zemlja za proizvodnju broda. I mi smo se prema tome odnosili kao prema trgovini na bazaru. Mogli smo sačuvati brodogradnju. Naša metalna i elektro industrija su po iskustvima i kapacitetima bile na samom europskom vrhu. Ali smo to potpuno zapostavili. Naše livade su prazne, ali uvozimo mlijeko i ubijamo krave. A Austrija, Italija i Njemačka – sva su polja puna krava. Postavlja se pitanje zašto se kod nas to ne isplati raditi, a uvozimo mlijeko i trošimo ga dvostruko više nego što ga proizvodimo. A to je sve problem sustava. A s druge strane prirodna nam struktura omogućuje da to radimo. A pogrešan je sustav i ekonomska politika. Potreban je sustav, a Hrvatska misli da će nam sve riješiti tržište i Europa.
Paradoks osiguranja
Koji je vaš stav oko privatizacije Croatia osiguranja?
– Croatia osiguranje nije ni izvor ni rješenje problema. Oni rade pozitivno, imaju dugu tradiciju. Croatia osiguranje treba što duže zadržati u vlasništvu Hrvatske. Sada ne proizvodi nikakve gubitke i nema potrebe da se u ovom trenutku ide u bilo kakvu vrstu dokapitalizacije ili privatizacije. Tako da to sada nije apsolutno nikakav problem niti je rješenje problema, a dugoročno može voditi do smanjivanja nacionalnog kapitala što je politički vrlo opasno. Croatia osiguranju treba dati profesionalnu upravu i politički Nadzorni odbor. On ne mora biti toliko stručan, on mora kontrolirati ciljeve. A uprava se mora birati prema stručnosti. Najveći je paradoks da najviše ljudi sa znanjima iz osiguravateljskog biznisa dolazi iz Croatia osiguranja i da je ta tvrtka bila rasadnik kadrova za sva ova nova privatna osiguranja. Tako da jednoj takvoj tvrtki samo treba dati strategiju, dati joj politički cilj, i nadzorni odbor koji će taj politički cilj čuvati. I naravno stručnu upravu koja će ga ostvarivati.
Je li to moguće s obzirom na to da je politika svih ovih godina pogubno djelovala na tu tvrtku. Čak kruže i horor priče da preko politike neki privatni osiguravatelji svjesno uništavaju Croatia osiguranje.
– To je stvar izbora politike. Ako izaberete lošu politiku sve što napravite bit će loše. Znači, mi ovdje amnestiramo lošu politiku i to nam je razlog da onda rušimo kapitalne temelje ove države. To je politička nepismenost u Hrvatskoj da se takva priča prihvaća. I onda idemo privatizirati ono što se ne smije privatizirati samo zato da bi amnestirali lošu politiku. Ovdje nije problem u privatizaciji ili neprivatizaciji nego je problem loša politika. Političari se bore za vlast i kada na nju dođu kažu – mi smo loši upravitelji i zato treba sve prodati. To je nonsens koji je na žalost prihvatila hrvatska javnost. Svi znamo što se sve događalo zadnjih 20 godina, da tu baš nije bilo previše pameti. A bilo je i dosta onih stvari koje su čak i zakonom zabranjene. Ali to nije opravdanje da se ide u privatizaciju zato što je Vlada loša. Ako je Vlada loša, kao što je ova, iako su imali dobre namjere što nije dovoljno, hrvatski građani ne smiju biti njen talac. Nismo mi njihovo vlasništvo. Pokušali su, htjeli su, ne mogu i trebaju se maknuti. Oni žele privatizirati Croatia osiguranje zato što nisu sposobni njime upravljati. To nije njihova djedovina, to je djedovina sviju nas. Zašto oni prodaju moju djedovinu samo zato što ne znaju njome upravljati?

HPB nije problem
Je li točno da je i Vlada u kojoj ste vi bili razmatrala prodaju Croatia osiguranja?
– Bilo je nekih razgovora da se na taj način kompenzira Crkva, odnosno njeni zahtjevi za povrat imovine. Kako je to bilo nemoguće napraviti budući da u toj imovini već dugo godina postoje institucije i ljudi onda je na dnevnom redu bio prijedlog da se pokrenu neki razgovori kako Crkvi kompenzirati njene zahtjeve. I da se stavi točku na »i« u roku pet ili deset godina. Ali u igri nije bio većinski dio tvrtke već najviše 25 posto plus jedna dionica.
Što napraviti s Hrvatskom poštanskom bankom (HPB)?
– Hrvatskoj ne nedostaje novaca, njega ima dovoljno. Hrvatskom razvoju novac nije ograničenje. U protekle dvije tri godine koliko ja znam HPB ima po svim pokazateljima pozitivne rezultate. Znači ona kao takva može prirodno rasti. Ona nije nikakvo rješenje ni problem u hrvatskom bankarskom sustavu. A njenim ostankom sačuvala bi se vrijednost nacionalnog kapitala. Ona u ovom trenutku ne bi trebala biti predmet nikakve rasprave niti odluke već samo nadzora da nastavi raditi kao što radi u zadnje dvije godine. A ako država ima neki cilj može je dokapitalizirati. Ali budući da vidim kako se danas u Hrvatskoj vode financije oni je kapitalizirati ne mogu u sustavu današnje hrvatske financijske politike, a to uostalom nije ni potrebno. Znači da se ona ili proda ili dokapitalizira ne bi se stvorilo ni jedno radno mjesto u Hrvatskoj, ne bi se povećala proizvodnja, ne bi se povećao izvoz. Znači Vlada se mora koncentrirati na mjere i ulaganja kojima će povećati domaću proizvodnju. Njenom prodajom dugoročno bi ostali s manjom vrijednosti nacionalnog kapitala.
Mi smo došli na granicu da moramo gledati je li Hrvatska kapitalistička država. Ona će biti kapitalistička, ali ako ovako nastavimo ona neće biti Hrvatska. A to je onda politički problem. Nacionalna država mora imati teritorij, stanovništvo i nacionalni kapital. Mora dizati kvalitetu teritorija i stanovništva, i mora dizati vrijednost nacionalnog kapitala. Ako idete prodavati Croatia osiguranje ili HPB onda smanjujete vrijednost nacionalnom kapitalu. Onda rušite jedan stup države. A sad već tri stupa države nema. Tako da Hrvatska može na taj način biti kapitalistička, ali ne i hrvatska. Onda nema države. Tako da je to sada jedna općenito bespotrebna rasprava.

Intervju preuzet sa portala Novog Lista: Izvorni članak Novi List

petak, 09.08.2013.

Jedva čekamo trideseti kolovoza

Uz nesnosne vrućine, goni nas i lagana nestrpljivost da ove ljetnje igre završe, pa da se počme razgovarati o kruhu.



Isječak plakata: metković.hr

četvrtak, 08.08.2013.

U te se gospodine uzdam

Fotografija: dnevnik.hr

Prije nekoliko dana ravnatelj DUZS-a, Jadran Perinić izvjestio nas je o velikom smanjenju broja požara i intervencija u odnosu na prošlu godinu. Sutrašnja prognoza najavljuje veliko nevrijeme u sjevernoj i središnjoj Hrvatskoj. Nadamo se da neverin neće zahvatiti naše područje, ali rubna kišica ne bi bila zgorega za suhu travu i raslinje. Mjesec kolovoz je inače poznat kao najopasniji mjesec za vatrogasce, zato osim budnosti vatrogasaca i motritelja na okolnim postajama, sa ovoga mjesta pozivamo i građane na pojačanu budnost na mjestima gdje sami mogu procijeniti veliku požarnu opasnost. Za ovaj poziv „postoje opravdani razlozi“, pa nije zgorega obratiti pozornost na njega. Ovo se prije svega odnosi na područje Glibuše, Potkraja, Podrujnice,Vida,Slivna, Krvavca i Desana. To su rubna područja gdje se ljudi ne kreću u velikom broju, te predstavljaju žarišne točke gdje zlonamjerni pojedinci mogu ubrati 5 minuta slave, neovisno o motivima koji ih gone!!!!! .

srijeda, 07.08.2013.

Hrvatska lisnica u hrvatskom džepu :(((((((

Izvor: http://www.dnevno.hr/

ponedjeljak, 05.08.2013.

Krivo srastanje

Tišino , možeš li me čuti, ja sam samo tvoje roblje, koje putuje u stanicu bez imena i mogu vidjet što češ učiniti, ali ne mogu se pridružiti tvojoj prokletoj kopiladi, između krajnosti.Budnosti nikad dosta gospođice na visini, na krivinama zadnji vagoni luđacki tresu i mnogi prazne crijeva zaboravljajući stid, a oholost nekad suđena
da bude vrlinom splašnjava na ocigled i smrdi nadaleko
i nitko nema snage da odagna propadanje i nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine koja laprda među krajnostima kao rijetko
govno dok svi tvoji besprizorni usrećitelji i samozvani štovaoci onog što ne razumiju i svi tvoji plaćeni nitkovi doušnici i sjecikese,
i svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula hrabro spletkare zaštićeni lopovskim kodeksom koji štiti vjernike od zaraženih, a svaku duhovitost
uvijek i na vrijeme efikasno liječe u samom začetku. Pa kakvo ime da ti damo gospođice na visini? Krivo srastanje gospodine, krivo srastanje! Kao kad bogate prose za miraz, a talon nose ružni i opaki s nečuvenom moći, da tjeraju sto zažele. Mnogo ih je i strašno galame, obicno
razbiju sva ogledala na koja naiđu da ne ostane. Zasto tražiš karizmu punjena ptico,mogučnost prosvijećenosti,razdvaja te u beskraj od žudnje za misijom, miris zemlje, koncentricni krugovi gluposti i neznanja, kao prstenje.

Rekoh sebi, o moj bože koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske salve, koliko poredanih misli iza kojih ne stoji ništa osim mržnje, sujete, vlasti i koliko pokvarenosti treba
da se izlije pred naše noge i kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare. Rijeka nije bila rijeka u samom početku i nije nuzno da ne bude ponornica do kraja.
Što se događa kad mrtvi fazani lete iznad naših glava,
kad mrtvi fazani lete, a ni jedan ne pada, što se događa kad očajanje zahvati ljude, kad očajanje neumitno prelazi u kajanje. Gledajući iz daljine konture na sceni padaju mi
na pamet vodene boje, umazane ruke brzo se peru.
I na kraju se pitam, zasto primatima nikad ne isključuju elektriku, oni u principu ionako rijetko čitaju, a i to što čitaju krive stvari čitaju!
Pa zašto im onda ne isključuju elektriku??? Bolje pijan nego mrtav, govore vojnici, koja korist od vizije svirepe tišine?
Baci pogled na ulicu, nitko se ne smije kao ja :))))))) .
Gomila nesklada, digli su te visoko u zrak, riječi gospođo sijeku kao nož, za mene si srce uvijek bila stranac, riječi gospođo kvare tvoje snove, ne dam ti da uživaš!!!
Sutradan isti doušnici traze moju glavu, njihov prst je na okidaču, nišane svoju metu, zadnji korak pred odlazak. Vidim kako padaš, kao i ja, gomila ne oprasta, digli su te visoko u zrak.
Riječi gospođo sijeku kao nož, za mene si srce uvijek bila stranac, riječi gospođo kvare tvoje snove, ne dam ti da uživaš.

Materijal za izradu teksta: Pjesme Branimira J. Štulića

Čestitamo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti

subota, 03.08.2013.

Autor: HINA
Objavljeno: 3. kolovoza 2013. u 10:05

Ravnatelj DUZS-a kao jedan od razloga za manji broj požara ove godine vidi ponajprije u vremenskim prilikama, koje se bitno razlikuju u odnosu prema prošloj godini

ZAGREB - Požara je ove godine u prvih sedam mjeseci u Hrvatskoj 84 posto manje u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, a i 96 posto je manje izgorenih površina, istaknuo je u razgovoru za Hinu ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS) Jadran Perinić.

U usporedbi s prošlom, 2012. godinom, kada je u Hrvatskoj (do 31. srpnja) planulo 5567 požara, ove ih je godine u istom razdoblju buknulo 855, najviše u Šibensko-kninskoj županiji (njih 355), rekao je Perinić i napomenuo kako je riječ o smanjenju od 84 posto.

Kad je riječ o izlasku zračnih snaga na teren, i tu je u usporedbi s 2012. vidljivo znatno smanjenje, čak za četiri puta kad se uzme u obzir da su zračne snage (kanaderi, air-traktori, helikopteri) prošle godine gasile 177 požara, a ove godine 43, dodao je ravnatelj DUZS-a.

Podsjetio je da je iz državnog proračuna Republike Hrvatske za obje godine (2012. i 2013.) izdvojena ista svota, nešto više od 28 milijuna kuna.

Ravnatelj DUZS-a kao jedan od razloga za manji broj požara ove godine vidi ponajprije u vremenskim prilikama, koje se bitno razlikuju u odnosu prema prošloj godini.

Povećanje broja vatrogasnih društava u proteklim godinama i njihovo dodatno opremanje i osposobljavanje vidi kao osnovu za smanjenje broja dislokacija iz kontinentalnog dijela na obalni dio Republike Hrvatske i u ljudstvu i u tehnici.

Dosta se ulaže u osposobljavanje lokalne zajednice, koja će moći s vremenom i sama odgovoriti na moguće ugroze.

Istaknuo je kako su manji problem kad je riječ o opremljenosti bila vatrogasna društva po otocima i tu se moralo pristupiti određenom rješenju, a budući da se mnogo novca trošilo na dosadašnje premještanje ljudstva s kontinenta na obalu, ove se godine primijenilo jeftinije rješenje.

Tako je odlučeno povećati broj sezonskih vatrogasaca uz obalu s prošlogodišnjih 1000 na 1110 ove godine, tako da učinkovitost operativnog sustava zaštite od požara nije smanjena, objasnio je Perinić.

Napomenuo je kako su i ove godine, kao i prošle, dobrovoljnim i profesionalnim vatrogasnim društvima uz obalu na raspolaganju oko 300 vojnika i časnika Hrvatske vojske, koji su za to prošli i potrebnu obuku.

Perinić je upozorio javnost da je oprez od požara uvijek potreban.

U Hrvatskoj djeluje 65 javnih vatrogasnih postrojba s 2400 vatrogasaca te 1838 dobrovoljnih vatrogasnih društava s više od 39 tisuća vatrogasaca volontera.

Opremu i njihovo financiranje osigurava lokalna zajednica, ali ih pomaže i država na temelju Vladina programa aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara čiji je nositelj DUZS.

Po podatcima MUP-ova voditelja inspekcije zaštite od požara Davora Kadojića Balaška, prošla je godina s 8000 otvorenih požara i zapaljenom površinom od 80.000 hektara bila jedna od najtežih u posljednjih 30 godina, odmah nakon 2000., koja je na prvome mjestu.

Za razliku od obale, gdje je požara najviše ljeti, požari u kontinentalnom dijelu najčešće se pojavljuju u sezoni spaljivanja korova.

Zato treba paziti da se korov spaljuju samo danju i za mirna vremena te da se zgarište pažljivo pregleda i ugasi žar. Treba paziti i da se ništa ne spaljuje uz strujne vodove, kuće, industrijske pogone ili prometnice na kojima oblaci dima mogu izazvati nesreću.

Za izazivanje požara kazne su od 15.000 do 150.000 kuna ili 60 dana zatvora, a za požar iz nehaja od 2000 do 15.000 kuna.

Ivica je kralj :))))))))

Mali Ivica pita tatu što je politika. Otac mu objašnjava na primjeru obitelji: "Evo na primjer ja donosim novac u kuću, znači ja sam kapitalizam. Tvoja mama ga očekuje i troši, ona je vlada. Zajedno se brinemo za tebe, ti si narod. Naša kućna pomoćnica predstavlja radničku klasu, a tvoj brat koji je još uvijek u pelenama predstavlja našu budućnost." Ivica odlazi na spavanje ali ga usred noći probudi bratov plač. Odlazi po majku, ali ona spava. Odlazi po kućnu pomoćnicu u čijem krevetu pronalazi oca, lagano kuca na vrata ali oboje spavaju. Vraća se u svoju sobu i drugo jutro kaže ocu: "Ćale shvatio sam što je politika. Kapitalizam iskorištava radničku klasu dok vlada spava. Narod nitko ništa ne pita, a budućnost je definitivno usrana."

petak, 02.08.2013.

Teške teme za 35 u hladu

Satira je književni oblik u kojem se kritički ismijava pojedinac, grupa, država ili vlast. Često je korištena kao sredstvo političke borbe. Satira je vrsta komedije koja kritizira neke pojave ili karaktere, a bez želje da se osuđuju. Ovako zbori čovjek koji je definirao satiru na wikipediji.

Ponekad, na ovom blogu objavim satirički tekst u smislu političke zafrkancije, pa ako hoćete i provokacije sa ciljem da probudim one koji su se malo uspavali, ali nikako sa svrhom osude ili vrijeđanja. Jutros me zvao frend i govori da njega zovu, kako nije primjereno da se tako izražavam i kako on kaže, da ocrnjujem ljude. Ja ga upitah, da li si igdje vidio nečije ime spomenuto u tekstu. On mi reče da nije. Pa nije mi jasno kako su se prepoznali onda. U čemu je problem?

No u čemu je stvarni problem i zbog čega satira uopće. U našim političkim krugovima se godinama događa jedan problem, a on nosi ime komunikacija sa biračkom bazom. Onoga trenutka, kad biračka baza biranih ostane po strani svih političkih zbivanja u njihovoj okolini, tada nastaju špekulacije. S vremenom se javlja i sumnja u ispravnost odluke koju smo donijeli na biralištima. S pravom, jer odluke koje izabrani donose tiču se sviju nas i direktno se odražavaju na naše živote.

Ovdje ću navesti primjer koji mi je poznat i koji sam već navodio na ovom blog prostoru. Većina nas koji smo glasovali za promjene to i očekujemo. Ukoliko dođe do kozmetičkih promjena, a da problem nije riješen, nastaje razočarenje, rezignacija i malo-pomalo zapadanje u stanje apatije. Apatija je dosta opasno stanje koja onemogućuje zajednici da djeluje i da bere plodove svoga rada.

U tome trenutku čovjek ima dvije mogučnosti, a to je dakle apatija, u smislu, ma nije me briga, što ja tu mogu promijeniti, ili okretanje cijele stvari na satiričku zafrkanciju s ciljem da se oni koji spavaju probude, naravno sa krajnje dobrim namjerama kroz slikoviti način izražavanja.

Konačno da zaključim ovaj mali osvrt na ovu temu. Jučer poslije podne sam razgovarao sa jednim dobrim poznanikom koji je dosta dobro upućen u trenutačnu situaciju u našem gradu. U nekih pet minuta mi je rekao sve frontove koji su otvoreni i kako se radi punom parom za boljitak grada, i da ljudi doslovno bez kune, volonterski rade cijele manifestacije i događanja u našem gradu ovog ljeta.Taj kratki razgovor je u mojim očima gotovo u cijelosti poništio tekst koji je u vidu političke satire bio objavljen.

Zato, ako se netko našao povrijeđen takvim izražavanjem odmah ide isprika sa moje strane, što naravno ne znači da je satira umrla u mojoj duši, jer su mi ironija i sarkazam ponekad sastavni dio izražavanja. Javne osobe koje se prepoznaju u toj satiri ne trebaju se ljutiti na istu, jer je ona samo mali podsjetnik da nas ima i sa ove strane političke sfere promišljanja. Još jedna velika stvar koju satira čini je to da se ljudi prepoznaju, a kada se prepoznaju, to znači da slušaju, a ako slušaju da nisu ogrezli u političkoj bahatosti, što je za svaku pohvalu i konačno daje smisao tekstu objavljenom u satiričkom obliku.

Stoga, neka i malo bijesa, neka nastupi i ljutnja, ali najgore što nam se može dogoditi je hrvatska šutnja. LP ::::))))

četvrtak, 01.08.2013.

Fjaka, sunce, tlaka,,,,

Razvitak, Metkovka, Progres, PIKNeretva,Opuzenka,itd.,itd., zvuči li vam poznato. SUŠA, kao pojam, postupanje, vika,dreka,MUK. Ništa, baš ništa se više ne događa. Ta imena više ne znače ništa, a prije dva mjeseca su nešto značila. Zašto su ti gospodarski mrtvaci uznemiravani u svojim grobovima, zar ne zaslužuju miran san na nebeskim njivama? Na sreću, kratko je trajalo, a jedino su mogli poslužiti u jednu svrhu, političarima za prodaju magle.Kome?! Guskama, naravno.

Danas gledam sliku ispred sebe. Markirana odjeća, stajling na nivou, poznata jabuka na sivoj podlozi, malo nagrižena, ali nebitno lijepo izgleda. Iza leđa pomno čuvane sunčane naočale, odlučan pogled,u sredini neki trgovački putnik sa „pederušom“ preko ramena, ali kažu da je slavan. Do njega moderni nositelj duhovne misli i teoloških manira.Slika, točnije fotografija, koja puno govori, a ništa ne znači. Paradoks????Možda!!!!

Eh, da, sjetih se klastera, a vi??? Nekako mi u toj bajki, najljepše zvučao taj dio priče. No, opet muk.Komasacija?Nivo razine mora, da li je moguće, nije,je??? Rješeni imovinsko-pravni odnosi, puno pitanja, odgovora ni u tragovima.

Da li se sjećate brigadira, ja jesam. Što s njima? Ništa. Nije više aktualno , „ne talasaj“. Sve u svemu lijepa priča i to je to.Barem to.I to je nešto.Ni priču nije lako složiti, vjerujem da se slažete sa mnom.

Konačno, kultura.Ejjj, kultura. Pa to je ono zbog čega mi živimo, od čega se hranimo, od čega ovisi naša prepoznatljivost. Gospodarstvo, klasteri, Poslovna zona Dubravica, opet ćorak. A studenti??? Pa bila džaba karta, i to je nešto.Informatizacija ide, al' 'ko će raditi na „digitronima“???? Oni koji su do jučer pisali na pergamentima???

A tek kad projekcije krenu i skupe ono malo filmofila koji se muvaju oko zgrade starog kina, vidjećete tada čuda velikoga.Koja će tu gužva tek da nastane. Prvi ću stajati u redu naravno, samo ne znam što ću gledati kada sam sa torenata već pogledao 2013-tu godinu.Ali, avaj, veliko platno je veliko, ne treba „kanoćal“.

Ćaćaaaa. - Šta je budalo, šta se dereš? – Daj za španjulete. – Di ćeš majmune sada? – Idem bacat dinje. – Ufff, jesi naša posa, na ovom zvizdanu! – Nađi mi ga ti. – 'ko ga je meni tražija majmune, nađi sam. – A.di blažene ti divice? – Pa jes' čuo prije dva miseca, biće, strpi se, polako,polako. – Je, eno sve se praši po gradu od posla, ne mo'š se okrenit. – A, ništa onda, kako Milanović kaže „mozgom“ za kruhom, ka' da mozak troši najviše kalorija. – Idi u k...c i ti i on i oni, vi nikad nećete morat ić' vanka. – A štooo??? – Mozak troši toliko kalorija ukoliko radi, vi se ne morate spremati nigdi.

W.W.

<	kolovoz, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Linkovi

Javna vatrogasna postrojba Metković

Neretva i Matijevići

Metković lagano

Hrvatska vatrogasna zajednica

Vatrogasni portal

Udruga profesionalnih vatrogasaca Hrvatske

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika

Adresa e-pošte: wwolfblog@gmail.com