Vatrogasci Metković

ponedjeljak, 05.08.2013.

Krivo srastanje

Tišino , možeš li me čuti, ja sam samo tvoje roblje, koje putuje u stanicu bez imena i mogu vidjet što češ učiniti, ali ne mogu se pridružiti tvojoj prokletoj kopiladi, između krajnosti.Budnosti nikad dosta gospođice na visini, na krivinama zadnji vagoni luđacki tresu i mnogi prazne crijeva zaboravljajući stid, a oholost nekad suđena
da bude vrlinom splašnjava na ocigled i smrdi nadaleko
i nitko nema snage da odagna propadanje i nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine koja laprda među krajnostima kao rijetko
govno dok svi tvoji besprizorni usrećitelji i samozvani štovaoci onog što ne razumiju i svi tvoji plaćeni nitkovi doušnici i sjecikese,
i svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula hrabro spletkare zaštićeni lopovskim kodeksom koji štiti vjernike od zaraženih, a svaku duhovitost
uvijek i na vrijeme efikasno liječe u samom začetku. Pa kakvo ime da ti damo gospođice na visini? Krivo srastanje gospodine, krivo srastanje! Kao kad bogate prose za miraz, a talon nose ružni i opaki s nečuvenom moći, da tjeraju sto zažele. Mnogo ih je i strašno galame, obicno
razbiju sva ogledala na koja naiđu da ne ostane. Zasto tražiš karizmu punjena ptico,mogučnost prosvijećenosti,razdvaja te u beskraj od žudnje za misijom, miris zemlje, koncentricni krugovi gluposti i neznanja, kao prstenje.

Rekoh sebi, o moj bože koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske salve, koliko poredanih misli iza kojih ne stoji ništa osim mržnje, sujete, vlasti i koliko pokvarenosti treba
da se izlije pred naše noge i kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare. Rijeka nije bila rijeka u samom početku i nije nuzno da ne bude ponornica do kraja.
Što se događa kad mrtvi fazani lete iznad naših glava,
kad mrtvi fazani lete, a ni jedan ne pada, što se događa kad očajanje zahvati ljude, kad očajanje neumitno prelazi u kajanje. Gledajući iz daljine konture na sceni padaju mi
na pamet vodene boje, umazane ruke brzo se peru.
I na kraju se pitam, zasto primatima nikad ne isključuju elektriku, oni u principu ionako rijetko čitaju, a i to što čitaju krive stvari čitaju!
Pa zašto im onda ne isključuju elektriku??? Bolje pijan nego mrtav, govore vojnici, koja korist od vizije svirepe tišine?
Baci pogled na ulicu, nitko se ne smije kao ja :))))))) .
Gomila nesklada, digli su te visoko u zrak, riječi gospođo sijeku kao nož, za mene si srce uvijek bila stranac, riječi gospođo kvare tvoje snove, ne dam ti da uživaš!!!
Sutradan isti doušnici traze moju glavu, njihov prst je na okidaču, nišane svoju metu, zadnji korak pred odlazak. Vidim kako padaš, kao i ja, gomila ne oprasta, digli su te visoko u zrak.
Riječi gospođo sijeku kao nož, za mene si srce uvijek bila stranac, riječi gospođo kvare tvoje snove, ne dam ti da uživaš.

Materijal za izradu teksta: Pjesme Branimira J. Štulića

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.