Satira je književni oblik u kojem se kritički ismijava pojedinac, grupa, država ili vlast. Često je korištena kao sredstvo političke borbe. Satira je vrsta komedije koja kritizira neke pojave ili karaktere, a bez želje da se osuđuju. Ovako zbori čovjek koji je definirao satiru na wikipediji.
Ponekad, na ovom blogu objavim satirički tekst u smislu političke zafrkancije, pa ako hoćete i provokacije sa ciljem da probudim one koji su se malo uspavali, ali nikako sa svrhom osude ili vrijeđanja. Jutros me zvao frend i govori da njega zovu, kako nije primjereno da se tako izražavam i kako on kaže, da ocrnjujem ljude. Ja ga upitah, da li si igdje vidio nečije ime spomenuto u tekstu. On mi reče da nije. Pa nije mi jasno kako su se prepoznali onda. U čemu je problem?
No u čemu je stvarni problem i zbog čega satira uopće. U našim političkim krugovima se godinama događa jedan problem, a on nosi ime komunikacija sa biračkom bazom. Onoga trenutka, kad biračka baza biranih ostane po strani svih političkih zbivanja u njihovoj okolini, tada nastaju špekulacije. S vremenom se javlja i sumnja u ispravnost odluke koju smo donijeli na biralištima. S pravom, jer odluke koje izabrani donose tiču se sviju nas i direktno se odražavaju na naše živote.
Ovdje ću navesti primjer koji mi je poznat i koji sam već navodio na ovom blog prostoru. Većina nas koji smo glasovali za promjene to i očekujemo. Ukoliko dođe do kozmetičkih promjena, a da problem nije riješen, nastaje razočarenje, rezignacija i malo-pomalo zapadanje u stanje apatije. Apatija je dosta opasno stanje koja onemogućuje zajednici da djeluje i da bere plodove svoga rada.
U tome trenutku čovjek ima dvije mogučnosti, a to je dakle apatija, u smislu, ma nije me briga, što ja tu mogu promijeniti, ili okretanje cijele stvari na satiričku zafrkanciju s ciljem da se oni koji spavaju probude, naravno sa krajnje dobrim namjerama kroz slikoviti način izražavanja.
Konačno da zaključim ovaj mali osvrt na ovu temu. Jučer poslije podne sam razgovarao sa jednim dobrim poznanikom koji je dosta dobro upućen u trenutačnu situaciju u našem gradu. U nekih pet minuta mi je rekao sve frontove koji su otvoreni i kako se radi punom parom za boljitak grada, i da ljudi doslovno bez kune, volonterski rade cijele manifestacije i događanja u našem gradu ovog ljeta.Taj kratki razgovor je u mojim očima gotovo u cijelosti poništio tekst koji je u vidu političke satire bio objavljen.
Zato, ako se netko našao povrijeđen takvim izražavanjem odmah ide isprika sa moje strane, što naravno ne znači da je satira umrla u mojoj duši, jer su mi ironija i sarkazam ponekad sastavni dio izražavanja. Javne osobe koje se prepoznaju u toj satiri ne trebaju se ljutiti na istu, jer je ona samo mali podsjetnik da nas ima i sa ove strane političke sfere promišljanja. Još jedna velika stvar koju satira čini je to da se ljudi prepoznaju, a kada se prepoznaju, to znači da slušaju, a ako slušaju da nisu ogrezli u političkoj bahatosti, što je za svaku pohvalu i konačno daje smisao tekstu objavljenom u satiričkom obliku.
Stoga, neka i malo bijesa, neka nastupi i ljutnja, ali najgore što nam se može dogoditi je hrvatska šutnja. LP ::::))))
Post je objavljen 02.08.2013. u 15:34 sati.