Sebi
 Zanovjetajući jednom za svagda Riješio sam u glavi Da ne želim biti kukavica U ovim teškim vremenima. Tko su oni da me žale Da me pljuju, Da mi klipove Podmeću?! Ne želim ih više gledati Ne želim ih više slušati; Dovoljno sam pazio Kako da ih usrećim. U glavi mi je samo Tiha rominjajuća kiša, Koja polako ali sigurno Ispire sva moja sjećanja… Zauvijek svoj. |
srijeda, 24.10.2007.
Zaborav
|
Srebrna zimska noć tako bistra da se možeš okupati u njoj. U čovjeku budi neku iskonsku snagu, a za koju misli da je bila izgubljena. Tada si bistar dišeš punim plućima i znaš kamo gaziš Ali kada dođeš u toplinu svoga doma zaboraviš da si je uopće osjetio Sve se pretvara u tečnu svakodnevicu kao čaša toplog mlijeka što ti majka nudi I opet si na početku... |
utorak, 23.10.2007.
Zapjevajmo kao nekad
|
Zapjevajmo kao nekad
Kroz šumarke i kroz polja Pjesme naših dana, Upregnimo grla Zatresimo srca Snagom oceana. Nek se ore gore Neka val za valom bije Obalom Adriana, Udahnimo more Zalječimo dušu Otvorenih rana. Galebovi neka budu Maestosi,Virtuozi Doba novih dana; Isplovimo hrabro Nepoznatom vjetru Životu kanonada!  |
subota, 20.10.2007.
Iz vječnosti
 Crpim sokove znanja što mi se podastiru Gnječim svako sočno zrno Dok kraj mene protiču Čitave rijeke skupe tečnosti Iz vječnosti... I ne znam što sam propustio I što bi bilo da sam dopustio Da me i ta tečnost poji Da me i ta tečnost doji Da li bi povratio ili bih shvatio Da sreća ne postoji...?  |
srijeda, 17.10.2007.
Eurobogatima
   Donjeli ste svoje Zastave, Jezik svoj, I sreću, Koja nije moja sreća A ni jezik ni zastave; Donjeli ste svoje Pismo Žene i običaje, Koji nisu moji običaji A ni žene ni pismo; Donjeli ste svoj Novac, Oholost i bahatost Koji nisu moja priroda Kao ni vaš novac; Samo jedno niste donjeli (Valjda niste imali?) Samilost i poštenje. Copyright © |
Pušenje uzrokuje rak.
 Pošao sam u posjet prijatelju u bolnicu.Nosio sam mu šteku Marlbora jer me preklinjao da mu ih donesem.Imao je težak oblik raka na plučima i nije mu bilo spasa.Bez razmišljanja sam mu na telefon rekao da nema problema i da dolazim za 20 minuta.Našao sam ga u bolničkoj sobi na krevetu kako igra play station.Kad me vidio skočio je kao oparen.-Pa di si više,jebote!Ajde idemo na terasu.Uzme bolnički ogrtač ,pogleda u moju vrečicu ispod oka,okrene se na hodniku lijevo desno i da mi znak da je čisto.Taj me trenutak uhvati smjeh jer se ponašao kao neki srednjoškolac u nekoj nepodopštini. Izađemo na terasu ,ja otvorim šteku,pa kutiju i pružim mu cigaru koju on spremno dočeka upaljačem.Zadovoljno uvuče dva tri dima.Pošutismo. -Ooo h,kažu da je pušenje štetno za zdravlje!-procijedi kroz zube. -Eto ja nikad dosad nisam zapalio pa sad nadoknađivam. Još je imao smisla za humor u ovkvoj situciji.Ja se kiselo nasmijah. -Nego jesi vidio onu crnu sestru na porti? -Jesam ,avion! -Svemirski brod,obečala mi je ako ozdravim da ćemo se ženit!-reće zadržavajući dah. -Rekao sam ,mala ne volim se vezivat! -Hahaha kah kah kah-on umalo iskašlje dušu.Ja ga lagano potapšem po leđima. -Jebote što sam se prehladio! -Moram kupit meda! I onda oboje prasnemo. On je jedva smirio kašalj ,dok mu je u ruci cigar skoro dogorio. -Slušaj!-s mukom će,-Imam plan! -Večeras bježim iz bolnice! -Ne seri,zajebavaš! -Ozbiljno,ti ćeš mi pomoći! -Daj Stipe ne seri,jesi normalan?! -Gdje bježiš!-upitah -Idemo u Amsterdam! -Molim?! -Već sam kupio karte za obojicu.Imaš putovnicu? -Imam ali.. -Nema ali,to je moja posljednja želja!-vragolasto će. Znao sam da nema svrhe uvjeravati ga.Ipak još jednom kažem: -Daj razmisli malo...!On se nasmije. -Večeras u 7 i 33 ispred bolnice,kupiš me sa autom! -Dobro, koliko dana?-kad sam se snašao. -5 dana,idemo pušit marihuanu na kile!Da ne umrem od raka pluća, a da nisam nijednu zapalio,ko šupak, nije u redu prema službenoj medicini!-kroz smjeh će. -Ok ,idemo,moram se spakirati,ti stvarno nisi normalan! -Ajde, ajde, spakiraj se i vidimo se večeras! Lupne me po leđima,strpa šteku pod ogrtač, namigne i pokaže na onu crnu sestru koja je upravo dolazila s namjerom da je presretne -Dobar dan, sestro Magda! -O dobar dan, ali vi ne smijete izlazit iz sobe? -Da znam, nego znate što, razmišljao sam o vašoj ponudi... Ona se nasmije. -Ako mi se malo stanje poboljša bih li mogao dobiti...pššš-ostatak dovrši na njeno uho. Ona razgorači oči. Pretpostavljao sam što joj je rekao. -Ma dajte molim vas!-ali ipak smijeh je savlada. -Vi stvarno niste normalni! -uvodeći ga u sobu. On mi mahnu sa vrata, i ja njemu. Kad sam došao doma na brzinu utrpah stvari za pet dana u veliku putnu torbu jer je bilo već šest poslije podne. Nije normalan,ponavljao sam u sebi ,ali dobro, da je rekao da idemo na Mont Everest išao bih s njime.A u Amsterdamu može biti ludo. Obrijem se okupam,još jednom pregledam sve stvari,uzmem svu lovu, skoro cijelu plaću. Pogasim sve utikače,zatvorim prozore ,vodu, i izađem.Hladan vjetar me zapuhne po licu. Do pola osam djelilo me pet minuta.Taman na vrijeme dođoh pred bolnicu.Okrenem se u rikverc tako da se guzicom parkiram ispred vrata.Ugasim auto i pričekam.Nakon pet minuta netko mi zakuca po prozoru. Bila je to ona crna sestra.Sva uplakana.Jedva je prepoznah jer nije bila ni nalik na onu zgodnu sestru od prije nekoliko sati. Znate,vaš prijatelj je preminuo!-kroz suze će. Ja se skmenih.-Rekao je da vam dam ovu vrečicu ,unutra imate poruku- reče jedva suzdržavajući plač. -Pa kako ali ...-sav zbunjen i uzdrman. Ona mi stavi ruku na rame i kaže: -Moja sućut -samilosno me pogleda,zatim ode ridajući. Ja ostadoh na parkingu, kao prazna kanta,zatim se sjetih vrečice. Unutra nađoh šteku cigara,upaljač,dvije avionske karte i neki presavijeni papir Otklopim papir i počnem čitati Stipin rukopis: "Slušaj stari, vračam ti ovu šteku cigara Ti si ipak stravstveni.Meni baš i ne idu. A Amsterdam je ionako bio bolji u šezdesetima. Sori na uznemiravanju.Uzmi lovu za karte,jebiga. Tvoj Stipe". Otad više nikad nisam zapalio.Ima tome već petnaest godina.  |
ponedjeljak, 15.10.2007.
Jedna večer u baru
 Često navračam u taj kafić,zapravo bar-Jazz Bar.Imam svoje mjesto za šankom ,svog konobara,svoje piće.Volim tako razmišljati.Sjedam u visoku stolicu i uhvativši barmenov pogled naručim konjak.Bar je imao do savršenstva prigušeno svijetlo sa crveno narančastim odsjajem.Dobijem svoj konjak i podmetač.Omirišem čašu otpijem gutljaj i odahnem. Dolazim tu svaki vikend,a ponekad i sredinom tjedna ovisno o raspoloženju.Mirno pijuckam i upijam svaki zvuk bariton saxsofona pračenog tihim bubnjem i kontrabasom.Divota. Za dugim prostranim šankom sjedi desetak ljudi, svak u svojim mislima i pričama. Zapazih jedinu ženu za šankom.Obučena u crvenu haljinu sa dubokim izrezom ,crne kovrčave kose do pasa.Pije nešto iz visoke ljevkaste čaše i gleda ravno ispred sebe.Osjetila je moje zurenje,okrene se prema meni začuđeno te joj se usta pretvore u predivan smiješak ,a lice joj poprimi izraz umiljate životinje.Mahne mi da priđem,a ja isto tako mahnem njoj.Ona se kao naduri ali ipak odluči doći. Dođe i sjedne do mene i odmah napadne. -Kakav je to način?-ona će kao ljuto. -Da dama prva prilazi! -Ja sam vas prvi vidio!-odvratih polusmješkom na što ona prasne u smjeh Ja prihvatih. -Pa kako ste večeras? –upitah. -Odlično!-a vi? -Pa sve bolje i bolje! Ona se opet nasmije,i opet me počasti perfektnim osmjehom -Vi dolazite često? -Vidim da vas konobari znaju. -Znači i vi ste mene promatrali,možda ste vi mene prvi vidjeli? -Da, je li vidite kao ste zločesti!-,ovu zadnju riječ je tako blago izustila kao majka djetetu. -Da stvarno,sramota!-ironično ću ja -Nego što vas dovodi večeras?-upitah -Imam gažu sa bendom!-ona će -Ja pjevam.-pomalo usiljeno odgovori. -O pa vi ste večerašnja zvijezda! Ona se nasmješi -Da zvijezda... -Hoćete nešto popit –brzo ću ja -Može! –martini sa dvije masline, -Martini za damu i meni još jedan konjak!-uputim obližnjem konobaru. -Pa baš mi je drago upoznati jednu pjevačicu. -Otkad pjevate?-upitah -Već dvanaest godina.-otpovrnu. -Znači od rođenja! Ona opet prasnu -Pa vi ne prestajete sa humorom! -Je li uvijek tako kod vas? -Pa ne ,samo kad sam budan. Ona odvali i zaljulja čovjeka blizu nje -Oh oprostite...! I opet prasnu Ja nazdravim prema njoj i otpijem gutljaj -Živjeli!-ona će -Vi ćete me dotući sa vašim izjavama! -Počela sam posrtati,a tek mi je prvo piće. Ja se nasmijah. -A što pjevate?-upitam je. -Pa jazz ona će,ovo je jazzz bar.-smijući se -Pa malo Davisa,Louisa,Ella and so on... -Počinjem za pet minuta, a moram se našminkati!-pogledavši na sat. -Ma ne morate ukvarit ćete prirodu! Ona se malo zacrveni i priupita -A čime se vi bavite! -Pa,preprodavam hranu za tamagochije. -Ma dajte ozbiljno! -Šalim se-pišem za jedne lokalne novine. -Aha ,piskaralo,znači moram paziti što govorim -Možda sutra izađem u novinama kako puno pijem i padam po ljudima!- zezajući se -Ma ne, vi ste prezanimljiva tema za moje novine. Ona opet malko pocrveni.Odjednom prilično važna saopći: «Slušajte gospodine,hoćete me pričekati poslije gaže»? -Želim sa vama provesti barem jedan dio života!-hrabro će -Zašto ne,ja sam tu,za šankom.-otpovrnem sa smješkom. -Onda se vidimo na pauzi!-uzviknu i uputi mi još jedan nezaboravan smješak. Ali nismo se vidjeli. Ja sam se lagano iskrao dok je pjevala Summer time. Stvarno je dobro pjevala,a tek izgledala.Zašto sam izašao,nkad sebi neću objasniti Možda sam se pobojao da više neću imati svoje mjesto za šankom, svoga konobara i svoje piće. |
Bos u smrt
|
Neki je dan neki čovjek skočio sa trideset metara visine,ali na stijene blizu mora. Ne želim znati kako je izgledao kad je dopremljen u bolnicu,za nevjerovati još živ.Ali nije dugo poživio.Tragičan dan,i tragičan završetak života tog jadnika. Međutim jedan mi je detalj ostao urezan u sjećanju.Prije nego što je skočio ostavio je cipele na rubu provalije uredno složene jedna uz drugu.Izgledale su kao neki čudni kućni ljubimci koje čekaju vlasnika da se vrati kući. Pitam se zašto je taj čovjek ostavio te cipele prije nego se zaletio sa trideset metara visine nepovratno u smrt. Možda je mislio da je smrt nešto lijepo i uredno gdje se ne priliči doći u cipelama jer dolazeći iz takvog života u kojem je on živio možeš zaprljati smrt. Ne znam tko je bio i što je sve proživio taj čovjek ali sigurno je cijenio smrt više nego život.  |
Jesenja priča
 Zabilježit ću jedan trenutak iz srednjoškolske mladosti.Bila je prohladna jesenja večer,a ulice su još bile mokre od popodnevne kiše.U zraku se već dobrano osjećao dah zime.Ulica je bila posuta blještavim tracima uličnih lampi koje su toj većeri davale nekakav poseban ugođaj. .Tek sam krenuo u srednju .Novi ljudi,nova škola,sve novo.I naravno prva simpatija.U tom trenutku mislio sam to je to,samo još malo odigranih prizora iz filmova i mi smo zajedno,i živmo sretno do kraja života. Čak smo i dobacivali poglede preko sata i kao slučajno između satova pitali neke bilježnice i slično.Sanjao sam je ,valjda je i ona mene, mislio sam.I tako dani prolaze ,ja uživam ići u školu ,i ne volim ići iz škole kući. Krasan život. Jednom prijatelj i ja hodamo po gradu,prskamo se usputnim lokvicama i pričamo o tome kako sam se ja zaljubio i kako sam sretan,a prijatelj ne doživljava ni trećinu moga doživljaja ,ali ni ne može. I dok smo se tako šalili na moj račun kao grom iz najvedrijeg neba naleti ona.Sa dečkom.Meni se noge odsjekoše ali mi osmijeh od prethodne šale postane još veći ne bi li sakrio unutrašnje stanje. -Ej bok,gdje si !- kimnem i njemu,dečku malo starijem od mene.Ona još srdačnije odvrati,ali ipak malo kao da se srami ili sam ja tad htio tako misliti. -Bog,gdje ćeš?-upita me. -U kino,malo,već kasnimo! –požurivao sam situaciju. -Sutra nemamo prvi sat je li ? -Da,ovaj ne, nemamo!-i pogledam tog dečka kao da je neki ogroman tumor izrastao na ulici. -Onda se vidimo!-odvrati ona gledajući me u čudu. -Vidimo se!-rekao sam,sad već totalno pregažen iznutra,kao da su mi organi postali kaša. -Bog!-rekla je okrenuvši se nepovratno. Okrenem se , i kao da se okrećem od života. Prijatelj nije primjetio ništa.A ja mu nisam rekao da je to ona.Film je bio katastrofa. Neki oskarovac. |
Pjesnički mrtav
 By mannaiakasha Ti zajebani pjesmotvore Što želiš svoje stihodemagogije Prenjeti u antologije Zar te nije strah Od sudbine Kad te nije sram od rodbine Upregni svoje fuge Napni dveri svoje Mase da sastaviš Dva trisloga Na sramotu ljudske rase U čitanke bi mali ućo Da te djeca uće,štuju Pa se silom trudiš Da ti tvoji nešto isposluju Uvrjediš se vrlo lako Kada netko biljeg stavi Ne oprostiš mu zlotvoru Što vrijeđa tvoj stih mali Samo da se malo trzneš I pogledaš oko sebe Pjesnički si sine mrtav Ničeg nema iza tebe  |
četvrtak, 11.10.2007.
Savske kronike
 Klupa ispred drugog paviljona Tko se sjeća klupe Ispred drugog Savskog paviljona Malo tko (Ako po sjećanju...) Ali to Nije to Bilo nas je raznih Profila i zračenja Ljudi od riječi i Ljudi bez značenja Bio je to svijet Ispod svijeta Izvan vremenske Paradigme Bio je to Svijet Enigme Bila je to Košnica okusa Bočica mirisa Njezina vrijednost Ne poznaje naraciju To je bila soba Za teleportaciju Klupa ispred drugog paviljona  |
Studentska soba
 Sobe u domu Znate one male Sobe u domu Sa duplom posteljinom Dvije stare deke Dva stola Dvije stolice I dvije lampe U bunkeru stare Boce od prošlih Stanara To je sad tvoja Spavaonica Učionica Menza I ljubavno gnijezdo Kad nema cimera I zelena ploča Za zabadanje slika I koječega  Slike nje Ili njega... |
Zašto navijam za kojota
 Zašto navijam za kojota Protiv ptice trkačice Jer pokaziva gačice Kurvinske nožice Navijam za kojota Jer se trudi... Navijam za kojota Jer me budi... Navijam za kojota Zašto navijam za kojota  Jer mi se navija Navijam za kojota Jer mi se zavija Navijam za kojota Jer ima viziju Jer ne gleda Život kao televiziju Savitljivost kičme kao Regresivna evolucija U meni zbiva se Svježa polucija Ljudske psihe Ljudske volje Ne može bolje Navijam za čitave generacije Kao žrtve loše birokracije Žrtve mozgovne melioracije u procesu mentalne stagnacije žrtve birokracije žrtve klonacije popapane nacije... |
Stoljetna borba
 Stoljetna je to borba Prsa u koplje Između poeta I mediokriteta Teška artiljerija Duše nasuprot Lakog pješaštva Tijela Odaju nas djela... Koliko samo poetskih Prsa Pouskogruđeno Koliko samo hladnih Srsa Dosuđeno Koliko samo nevinih Želja Prokurvano Koliko samo života Zatrovano Teška artiljerija Duše Nasuprot Lakog pješaštva tijela...  |
Za izgubljena prijateljstva
 Za izgubljena prijateljstva Što da napišem a da ne zaplačem Mogu samo reći da su bila bajna Teško je kada prijatelj postane poznanik Teška su sva lijepa sjećanja... Sva moja sila prijatelja ponekad me posjete u noćima Tad srce mi zažari Ta Božja milostinja Otvore se opet iznova Ta teška vrata vremena - Sjaj u očima... |
Kutija čuda
 Otvaram tu malu pletenu kutiju smeđe pletenu Prodirem u tamu do blaga koje čuva u kutiju čuda Nalazim sve što sam uvijek htio i još više toga Prebirem,okrećem nešto uzimam,ostavljam nešto bacam Tad zatvaram kutiju i zatvaram uspomenu zatvaram svoju dušu. |
Dok sam još tu
 Želim biti kralj beskrajnoga Dok sam još topao Dok sam još tu... Želim kisnuti do gole kože Želim valjati se po travi Dok sam još topao Dok sam još tu... Želim potrčati niz strminu Urliknuti iz sveg glasa Želim dodirnuti pticu ! Dok sam još topao Dok sam još tu... Želim još svakoga nasmijati Razveseliti,posjetiti sve one Koje davno nisam;zaboravljene Oživjeti u sjećanjima, Dok sam još topao Dok sam još tu... |
Vijesti iz zemlje
|
Danas je bilo burno
što ne znači da će sutra biti dosadno  Podsjećaju nas na loše zakone koje su oni donjeli,a mi platili ispričavaju se jer je to vrlo odgovoran posao kažu,pa su greške neminovne Najbolje stojimo u športu to je kičma naše zemlje športaši zadnja linija obrane loše politike Više športa-manje kruha manje kruha-više športa Vrijeme,sutra kišovito sa grmljavinom u cijeloj zemlji Vjetar-znamo odakle puše. |
Prezent
 Sve je zaleđeno kristalno pravilno nema kretnji nema smetnji nema zraka Sve funkcionira savršeno nepomično Čekamo Godota... Od pokreta dozvoljeni: lažni osmjesi i podapinjanje bližnjegaDozvoljene teme: o drugome i trećemu Zabranjene: o sebi- strogo Ljubav-terminus tehnicus |
nedjelja, 07.10.2007.
Hodajući kapital
|
Ako nekoga ubiju To je samo broj To je samo još malo posla za mrtvozornika Kuna više u džep pogrebnika I malo više kuna u džep farmaceuta Nešto dobiju i novinari Od veće naklade -Ako nekoga ubiju A televizija ionako konstantno Dobija bili mi živi ili mrtvi Nešto zarade i raznosači novina Derući se -Ako nekoga ubiju Tada je idealna je prilika Za političku kampanju I još je bolje pred izbore -Ako nekoga ubiju Više se poreza odvaja Za sigurnost zemlje Da još nekoga ne ubiju -Ako nekoga ubiju Pravosuđe izrađuje čitave Projekte, zakazuje rokove Uglavnom ljudi nisu ni Svjesni koliki su kapital -Ako nekoga ubiju.  |
Ako već
|
Tražiti oprost Zar to nije isto što i Htjeti opet griješiti Tražiti milost Zar to nije sebe Kao krvnika prepoznati Tražiti razumijevanje Zar to nije isto Što i drugog ne razumjeti Jer što će ti oprost Ako više nećeš griješiti I zašto trašiš milost Ako si je znao dati Zašto da te razumiju Ako ih već sam razumiješ |
petak, 05.10.2007.
Paukova mreža
 Kao niti mreže pauka Prepletene tako stoje Misli naših poruka Cijele naše volje Brižljivo su stravom tkane Da koprcaš,da se topiš U pletivu bijele tame Da oslabiš, i okopniš. U sredini polja jaše pauk Drži čvrsto svoju pređu Nagrizao cijeli nauk Navukao novu vjeđu. |
Ako uopće vidimo
|
Što to gledamo? Kada gledamo? I što to vidimo? Ako uopće gledamo? I gdje to gledamo? Ako gledamo? I kako to tumačimo? Ako uopće išta vidimo? A zašto ne vidimo? Ako gledamo,to što gledamo? I zašto toliko gledamo? Ako uopće ništa ne vidimo? Ne vidimo jer gledamo Toliko dugo da ne vidimo, To što gledamo. A toliko dugo gledamo Jer ne gledamo koliko dugo ne vidimo da gledamo. Ako uopće išta vidimo? |
Goli otok
|
Pružam jedan masivni Pljesak Za mrtve ideale Mrtvih ljudi Odmjeravam svaki zamah Pljesak svima onima Što su tupili Onima što su duše probijali A tek tijela Sada njihova pravila Leže po ladicama Osramoćena A duše sa rupom Nosi lagan vjetrić Preko polja Niz doline Preko rijeka U visine Dok prljava papiruština Čeka neke Bolje dane Neke bolje ladice Neke druge bradice |
Znat ćeš
|
Uzalud je zapisivati Ako nećeš djelovati Prijatelju I nema smisla ništa ponavljati Ako se nećeš zabavljati Prijatelju I pisati dugačka pisma I to isto nema smisla I trčati za srećom i blagostanjem Kao za neodgodivim sranjem I lijepe žene gostiti Jer na kraju ćeš postiti I za tuđom oku ugađati Stalno ćeš se svađati A kad pročitaš sve što je pisano Znat ćeš, Besmislena je i sama smisao. |
srijeda, 03.10.2007.
Ujedinili se svati
 Ujedinili se svati Da prkose, Tjeraju po tristo hvati Da odnose! Upregli šake svoje Da oduzmu,  Sve što uvijek Treba baksuzu.  Ne haju zvijeri Gadne što tamane, Čitave kulture Zamamne. Jezik im je Pusta smjesa, Pjesma krčag Smeđeg mesa Pa poskoče malo Tako, stvarno, zbiljski dočaraju nam njihov jezik svinjski. Iz nekih drugih sfera dolaze da po nama drsko plaze, Goni se mamlaze! |
Gumeni bomboni
|
Zapravo tko sam? Dok hodam stazama Života? Nisam ono što su rekli To sad znam Dobro su me Sasjekli Da se ne upoznam. I tako se sječemo Eonima Školom,vjerom Gumenim bombonima Neprestano,zatrovano... Kao slike što, Nam nisu dobro ispale, Bacamo snove kad se pojave Čudne li jave-Strave! |
Prazan klas
|
Sve više sve dublje Sve žešče i grublje Čovjek propada Propada u bezdan Propada i ne zna Odaje ga njegov hod I glas ,zanemarimo stas Izdaje ga let sa pticama  Jer čovjek se pozna Po sitnicama. Propada jer je glasan U pokudi I tih u pohvali Propada jer ne zna Za Hvala Jer je bezbožna budala Propada jer po Zemlji gmiže Jer prazan klas glavu diže. |
Fotokopija
 Da mi je fotokopirati Sreću U tisuće primjeraka Obostrano Da ne pofali Nema veze Ako se koja sreća Dvaput kopira Izdržat ću Napravio bih joj Tvrdi uvez Najskuplji Kao diplomski Da mi je kopirati Sreću ne bih brinuo Na kojoj sam strani Ili gdje sam stao Da mi je fotokopirati sreću U tisuće primjeraka Obostrano ... |
Dobro odijelo
|
Koji konfekcijski broj Da odaberem Da bude po mjeri Kao što ja nisam Ni ženama Ni mužima Koje odijelo uopće Da odaberem Da me ukalupi Kao što ja nisam Ni željama Ni foteljama Pa dobro Koju boju da odaberem Da me istakne Kao što ja nisam Ni manirima Ni porfirima Koju debljinu odijela Da odaberem Da budem zaštičen Kao što ja nisam Ni varkama Ni markama Teško je danas naći dobro odijelo. |
Male zemljane posude
|
Male zemljane posude Što ih vrijedne ruke Stvore Stoje tako same Stoje tako prazne Opiru se godinama Služile su narodima Napijale žedna usta Ratnoga vihora Vlažile usne bolesnoga Djeteta i zabrinute majke Sklapale čvrsta i meka prijateljstva I sad u zemlji Pune zemlje Tupo stoje Posrnule I bez ručki I bez dna Sa rupom Naopako Svakojako Male zemljane posude |
utorak, 02.10.2007.
Iskra
 Kroz kišu automobila, Zapuhnut gomilama lima Silovan nanosima dima, Žutom i crvenom svjetlošću. Vidjeh jedno malo lišce, Zarobljeno iza stakla Uhvačeno u koloni pakla, Sivih i crnih grdobina. Sve se zbilo u sekundi, Na tren zaiskrila je ljepota U tom metalu bez života, Zatočena duša svijeta. |
xxx
|
Progovaram nakon dugog zavjeta šutnje Prvo pred tobom da mi čuješ glase Da opjevam tvoje zlatne klase Da zadivim te bez pomutnje Oponašam majmunsko siroće Da izmamim Osmjeh koji sneni, Iz tvoje beskrajne samoće Što tvoj pogled posvud dijeli. Zaprošena ti si stranko Već odavna u misli mojoj Da li bi se malko Prepustila želji svojoj. Pa da skupa poletimo U visine zagrljeni Da se nikad ne vratimo Tebi Meni |
Oprosti mi
|
Živim u procjepu Između stvarnosti Tvoje i moje Oprosti ako sam Dosadan u svojim Maštanjima, znam Ti si tako jako Sklona praštanjima. Živim u procjepu Između ničega. Jer ne želim biti Dio nečega,često Tako zaboravljam Što sve sebi Dozvoljavam, Opslužujem u prostoru Vremena,za kojeg nikad Nemam vremena Sve bih htio Na rukama da Donese mi Pobjeda Tišina me Izjeda |
ponedjeljak, 01.10.2007.
Jezični katering
 Proveo sam mnoge sate Radeći kao mlin Da vidim što je in Trošio sam divne dane kao skaut Da doznam što je aut Zapitkivao sam ,tražio smisla za mobing Trag me odveo na buling Iskajući golu priču Kužeči taj nerv Našao sam i mast hev. Kroz silnu masu mesa tu se sve vrti Oko nekih selebrti Konačno shvatih u vrijeme Aftr đoba To kolektivno stanje snoba Oni postaju inventar Za obližnji bjuti centar Svaki svoj cent Troše na spešl ivent Vječno su u velnesu Zato daju njihovu adresu Sve me ovo silno mori Draga nacijo na rukopisu sori |
Baba
 Što mi uopće znamo Što proživi tamo neka baba Ona koju ni ne pogledamo Dok prolazi vječno sama Nekada je majka bila Ta stara ružna teta Djecu svoju odhranila -Sami centar svijeta. A pogledaj je samo danas -Gdje su sva ta djeca! Još se brine baka za nas Dok kičma joj čudno jeca. |
Jesi li ikada kušao sol
|
Jesi li ikada kušao sol Tajni njezin spektar Taj živi kristal gol Njegov opor nektar U kristalu milenijske brojke Čine radničku paletu Čine muku svijetu Čine bol Jesi li ikada kušao sol Na vrh jezika da znaš Da se topi ovlaš Kao život tvoj Jesi li uistinu kušao sol? |
Dan žalosti
|
Proglašavam dan žalosti Za sve one što su živjeli Za sve one što su umrli Nismo uspjeli. Nismo uspjeli savladati Drugima ne vladati Proglašavam dan žalosti Za sve naše snove Za sve naše jave Zakazali smo. Zakazali smo sastanak Za rastanak Proglašavam dva dana žalosti Za sve nas što smo patili Za sve nas što smo pjevali Zaslužili smo. Zaslužili smo gledati Što nam sve tamo neće trebati Iza toga proglašavam Dan zahvalnosti Za sve one što će živjeti I za one što će ih nadživjeti Iz zahvalnosti. Što su se riješili Onih što su griješili. |
Zvonim na uzbunu
|
Zvonim na uzbunu U gradu koji više nema zvona Koji više nema ni bata Ni mlata Zvonim na uzbunu U zemlji koja više nama sluha U zemlji koja nema Ni vida, ni njuha Zvonim na uzbunu U trenutku koji više nema nade Koji ima kraj Balade Zvonim na uzbunu U vremenu kojeg nismo svjesni Jer smo pljesnjivi I jer smo bijesni. Zvonim na uzbunu |
Zrcalo
|
Koliko vam treba tuđe krvi Pa da se napijete Stoko Više Ili manje obrazovana Je li vam dosta pet litara Koliko vam treba tuđih suza Da ih prolijete Da ih prospete Po sebi kao melem Koliko vam tuđeg mesa treba Da ga prožderete Da se okrjepite Od svakodnevnog natjecanja Od međusobnog pretjecanja Izgara vas tuđa sreća Kao vatra Stoko Više Ili manje obrazovana |
Znaš je
 Znaš je oče Kako kobna može biti Znaš je majko Kako zlobna može biti Znaš je brate Kako ružna može biti Znaš je bako Kako tužna može biti Znaš je i ti dida Kako jadna može biti Znaš je i ti ženo Kako hladna može biti I ja je dobro poznam Kako skupa može biti I svi je dobro znamo Kako glupa može biti Jedna jedina Obična Riječ |
U snovima
|
Čitam jučer u tišini Knjigu gdje se buči Gdje rulja galami I gdje se muči Slušam sinoć u blizini Priču gdje se kolje Gdje ljudi pucaju Da im bude bolje Gledam jučer u daljini Prizor gdje se krade Gdje se lopov smješi Jer nekažnjeno griješi Sanjam jutros u idili Da sam negdje tamo Gdje se ljudi vole Bez da im dozvole. |
Gazim užareno meso Zemlje
 Hodam po pijesku Bosih stopala Gazim užareno meso Zemlje... Rado bih propao u pijesak Duboko duboko u utrobu majke Što me rodi Iz plamena. Tren po tren hodam Grabim, ostavljam Tragove I kao da sam tuda već prolazio?! Gazim užareno meso Zemlje... |
