Ta vječna igra

koju igraju

tijelo
i
tkanina

žena
i
haljina

nikad dovršena

beskrajna


kao igra mladih pasa

naivna

lepršava

sa miljunima olfaktorija

na gotovs


sparing

pred buduću borbu

za život

ili smrt

Još jedan petak još
jedno nedostajanje
samom sebi,
još jedno poslijepodne
uz kavu i knjigu
zar nisu svi tekstovi
stranice jedne te iste?;
listova neuvezanih
na vjetru, razneseni
kao otočki dijalekti.

Čovjek je destiliro i
destiliro
i onda dobio
tekuću bol
mentalni krah
što mu je i trebalo
(to je i dobio)
u sivim noćima
danima za danima
eonima
danas posvuda
upriličeno je
slavlje
klopka za duh
varalica naroda
svakako zanimljiv
pogled na trošnu
staru stvarnost
neviđena pomama
kao djeca za bombonima
šećer kao potencijalno zlo
sve i svatko
kao potencijalno zlo
ljudi zanemaruju
onaj moment u
životu kad su
jadni, šmrkljavi i nikakvi
jer su nepopravljivi optimisti
osim nekih
koji imaju
dar iskonskog pesimizma
takve zaobilazim u širokom luku
luk nekad pukne

Šaljem poruke
sam sebi
i svaki put
doživim bar malo
iznenađenje
jer nikad se ne zna

Fascinantan struk
fascinantan bok
blagodati prirode
ipak sve je to omot
oko smrdljivih crijeva
kontaminiranih izlučevina
sterilne mokraće
i esencijalne krvi

Mnogi
da ne rečem najrazvikaniji
pišu prozu u poeziji
što je za osudit
urlaju zbirke od
suvišnih riječi
i naklapanja
ega
zapomažu večeri
stiha za jednostavnošću
i čistotom duha
vape katedre za
umom umjetnika
patnika bez plaće

Svi ćemo mi
Kad se otac i majka razbole
Ako ih još imamo
Svi ćemo mi

Svi ćemo mi
Kad odu žene
I djeca
Prijatelji i staratelji
Svi ćemo mi

Svi ćemo mi
Kad bude prekasno za popravak
I kad nema više nazad
Svi ćemo mi

Svi ćemo mi
U jadu i čemeru
I neviđenoj samoći
Svi ćemo mi


Svi ćemo mi
Kad zazvoni kraj
I cvijeće miriše na bol
Svi ćemo mi

Susreli su nam se pogledi
kolika je vjerojatnost
za takvo što
ili bolje
kolika je vjerojatnost
da se to ne dogodi
okruženi morem energije
nemoguće je biti sam
samo ignorantan.

Suzio sam korak
prešao u mirniji trak
Sad puno lakše manevriram
Putem - čuda !

Zovu me
prezimenom
jer boje se
ili preziru, proziru;
nadimkom samo oni stari
i priučeni prijatelji

A imenom tko voli
tko voli...

Ne treba mi ništa
imam sve
Jesam li dao sve...?

Na vagi između
samokritike i autodestrukcije
sijevaju munje
bijesne oluje
gine pusta pješadija
po metru kvadratnom

Muči me pojam- Uljuđen !
nešto kao
uljuljan
umiren (umirem)
umrtvljen
ali puno gore...