GALAKTIČKI VAPAJ

Često navračam u taj kafić,zapravo bar-Jazz Bar.Imam svoje mjesto za šankom ,svog konobara,svoje piće.Volim tako razmišljati.Sjedam u visoku stolicu i uhvativši barmenov pogled naručim konjak.Bar je imao do savršenstva prigušeno svijetlo sa crveno narančastim odsjajem.Dobijem svoj konjak i podmetač.Omirišem čašu otpijem gutljaj i odahnem.
Dolazim tu svaki vikend,a ponekad i sredinom tjedna ovisno o raspoloženju.Mirno pijuckam i
upijam svaki zvuk bariton saxsofona pračenog tihim bubnjem i kontrabasom.Divota.
Za dugim prostranim šankom sjedi desetak ljudi, svak u svojim mislima i pričama.
Zapazih jedinu ženu za šankom.Obučena u crvenu haljinu sa dubokim izrezom ,crne kovrčave kose do pasa.Pije nešto iz visoke ljevkaste čaše i gleda ravno ispred sebe.Osjetila je moje zurenje,okrene se prema meni začuđeno te joj se usta pretvore u predivan smiješak ,a lice joj poprimi izraz umiljate životinje.Mahne mi da priđem,a ja isto tako mahnem njoj.Ona se kao naduri ali ipak odluči doći.
Dođe i sjedne do mene i odmah napadne.
-Kakav je to način?-ona će kao ljuto.
-Da dama prva prilazi!
-Ja sam vas prvi vidio!-odvratih polusmješkom na što ona prasne u smjeh
Ja prihvatih.
-Pa kako ste večeras? –upitah.
-Odlično!-a vi?
-Pa sve bolje i bolje!
Ona se opet nasmije,i opet me počasti perfektnim osmjehom
-Vi dolazite često? -Vidim da vas konobari znaju.
-Znači i vi ste mene promatrali,možda ste vi mene prvi vidjeli?
-Da, je li vidite kao ste zločesti!-,ovu zadnju riječ je tako blago izustila kao majka djetetu.
-Da stvarno,sramota!-ironično ću ja
-Nego što vas dovodi večeras?-upitah
-Imam gažu sa bendom!-ona će
-Ja pjevam.-pomalo usiljeno odgovori.
-O pa vi ste večerašnja zvijezda!
Ona se nasmješi
-Da zvijezda...
-Hoćete nešto popit –brzo ću ja
-Može! –martini sa dvije masline,
-Martini za damu i meni još jedan konjak!-uputim obližnjem konobaru.
-Pa baš mi je drago upoznati jednu pjevačicu.
-Otkad pjevate?-upitah
-Već dvanaest godina.-otpovrnu.
-Znači od rođenja!
Ona opet prasnu
-Pa vi ne prestajete sa humorom!
-Je li uvijek tako kod vas?
-Pa ne ,samo kad sam budan.
Ona odvali i zaljulja čovjeka blizu nje
-Oh oprostite...!
I opet prasnu
Ja nazdravim prema njoj i otpijem gutljaj
-Živjeli!-ona će
-Vi ćete me dotući sa vašim izjavama!
-Počela sam posrtati,a tek mi je prvo piće.
Ja se nasmijah.
-A što pjevate?-upitam je.
-Pa jazz ona će,ovo je jazzz bar.-smijući se
-Pa malo Davisa,Louisa,Ella and so on...
-Počinjem za pet minuta, a moram se našminkati!-pogledavši na sat.
-Ma ne morate ukvarit ćete prirodu!
Ona se malo zacrveni i priupita
-A čime se vi bavite!
-Pa,preprodavam hranu za tamagochije.
-Ma dajte ozbiljno!
-Šalim se-pišem za jedne lokalne novine.
-Aha ,piskaralo,znači moram paziti što govorim
-Možda sutra izađem u novinama kako puno pijem i padam po ljudima!- zezajući se
-Ma ne, vi ste prezanimljiva tema za moje novine.
Ona opet malko pocrveni.Odjednom prilično važna saopći:
«Slušajte gospodine,hoćete me pričekati poslije gaže»?
-Želim sa vama provesti barem jedan dio života!-hrabro će
-Zašto ne,ja sam tu,za šankom.-otpovrnem sa smješkom.
-Onda se vidimo na pauzi!-uzviknu i uputi mi još jedan nezaboravan smješak.

Ali nismo se vidjeli. Ja sam se lagano iskrao dok je pjevala Summer time.
Stvarno je dobro pjevala,a tek izgledala.Zašto sam izašao,nkad sebi neću objasniti

Možda sam se pobojao da više neću imati svoje mjesto za šankom, svoga konobara i svoje piće.