
Srebrna zimska noć
tako bistra da se
možeš okupati u njoj.
U čovjeku budi neku
iskonsku snagu,
a za koju misli da je
bila izgubljena.
Tada si bistar
dišeš punim plućima
i znaš kamo gaziš
Ali kada dođeš
u toplinu svoga doma
zaboraviš da si je
uopće osjetio
Sve se pretvara
u tečnu svakodnevicu
kao čaša toplog mlijeka
što ti majka nudi
I opet si na početku...
Post je objavljen 24.10.2007. u 16:55 sati.