
Crpim sokove znanja
što mi se podastiru
Gnječim svako
sočno zrno
Dok kraj mene
protiču
Čitave rijeke
skupe tečnosti
Iz vječnosti...
I ne znam što sam propustio
I što bi bilo da sam dopustio
Da me i ta tečnost poji
Da me i ta tečnost doji
Da li bi povratio
ili bih shvatio
Da sreća
ne postoji...?

Post je objavljen 20.10.2007. u 20:02 sati.