....I don't care anymore...I really don't....
I još uvijek ne mogu vjerovati, ali bilo mi je super!!!! Ne znam kad sam se zadnji put tako zabavila vani....a to je tužno, da!
Čini se kako me osoba, za koju sam mislila da me nikad neće doživljavati, ipak doživljavala...hhh...
Ali, dosta o tome, da ne ureknem!
I otvoreno mogu reći da me nije bilo briga kako su se zabavili ostali jer ja sam uživala tad i tko zna kad ću opet!
Šta da radim kad s ovim društvom ne mogu izaći bez da očekujem da ću na kraju ostati sama...
.....Eto..barem imam ovaj blog, na kojem se mogu ispucati, baš me briga ako tko to i vidi....
......A vi, najdraži moji blogeri, ako imate što za reći u vezi ovog...slobodno....
......Voli vas puno vaša MartinA.......
We all sit down and we're empty in our heads and in our hearts
And we speak but no one understands, no one cares
'cause I hate you all and I wish I was gone, I want to disappear
So we try to make sense but we're hollow and unpure
We turn into lifeless shells and I don't care anymore
'cause I hate you all and I wish I was dead, why won't you fucking disappear?
'cause I hate you all and I wish I was gone, I want to disappear
And I wish I was dead, I want to be fucking dead, why won't you fucking disappear?
We all spoke the same words and the same thoughts kept coming back, I wanted to understand
But now I can't take it anymore
....True friends are hard to find, harder to leave and impossible to forget....
Kako ne bih zapustila ovaj moj blog i budući da ne znam što ću sama sa sobom, ponovno pišem jedan od mojih kilometarskih postova...
I dvoumim se o čemu bih pisala. Nekoliko tema mi se ovih dana mota po glavi, rečenice se slažu same od sebe.
Ali i dalje ništa kreativno mi ne dolazi u glavu, sada i službeno, imam blokadu!
Ništa posebno, ništa zanimljivo se ne događa...Uporno izbjegavam subotnje izlaske, čak dvije subote nisam bila vani, i nije mi žao, ali kako se čini, ove moram! Frend iz bivšeg Osmog Be slavi rođendan pa mi je dužnost pojaviti se.
Ako ništa drugo, u četvrtak opet idem u shopping u Osijek (živim za to), pa ću prošetati nove krpice. Usto, vidjet ću sve frendove koje nikako da sretnem u onim rijetkim trenucima kada izađem izvan ova svoja četiri zida.
Da stvar bude gora, Petrica, moje najdraže, mi je na moru...Pa ću iduću subotu morati preživjeti bez nje.
No, jučer je bio prilično zanimljiv dan...
Naime, nebo je bilo tamno i namrgođeno, kao da će se svakog trena iz sivih i sivo-crnih oblaka spustiti litre i litre kiše (kao prethodne noći). Trebale smo moja Samanta i ja na kavu, ali vrijeme nam je upropastilo planove pa smo otišle na jezero....
Neki bi rekli da je to bio glup, a neki bi opet rekli da je bio hrabar ili otkačen potez...očajnički možda...
Kako god! Ljudi su nas gledali kao da smo pale s Marsa, ali to nas nije spriječilo.
Nećete mi vjerovati kad vam kažem da je voda bila ODLIČNA!!! Dvaput smo preplivale, brčkale se... Jezero je bilo tako čisto i lijepo...prekrasno! Bilo je nekoliko ljudi u šetnji ili na piću, u dugačkoj odjeći!
Nitko se nije kupao osim nas i profesorice koja predaje biologiju tu kod nas u srednjoj.
Ona je poznata po tome da je malo...ne znam kako da se izrazim...luda, hmm, recimo! Predmet sprdnje svih učenika, bivših učenika (među kojima je bila i moja mama), budućih učenika...i šireg kruga ljudi.
Uglavnom....to bolje da niste vidjeli...Pliva leđno, žmiri stenje...i ispalo joj je nešto što mi definitivno nismo htjeli vidjet... Jednostavno rečeno bila je "topless"!
Uff...
Kad smo izašle iz vode bilo je užasno hladno puhao je hladan vjetar, a nas dvije cvokotale pod ručnicima.
Onda je počela i kiša, otišle smo pod krov, pričale s Petricom na mob, a pljusak je bio sve veći i veći.
No, kad smo krenule kući, prestalo je. Imale smo više sreće nego pameti, da...
Samanta je još htjela u Blues na kavu, ali meni je bilo previše neugodno pojaviti se u centru onakva, mokra, u suknji još, heh! na kraju smo naručile pizzu i jele kod škole.
Bolio me bubreg jučer cijeli dan, i prije nego što smo išle, ali mene to svejedno nije spriječilo. Boli me i danas, još gore...Ali recimo da sam navikla. Zaliječit ću ja to ovako neprimjetno jer ovoga puta nije strašno...A ako tata sazna dobit ću jezikove jer se "ne čuvam i kako to već ide", a onda ću nastradati i zbog tog jezera, hh!
Samo si pokušavam nekako skratiti vrijeme do odlaska na more, samo da se maknem odavde... Ne mogu vjerovati da je ovo ljeto potpuni promašaj!
Ponekad pomislim da sam ja za to kriva, da se ne znam više zabavljati... Ali opet... S kim da se zabavljam kad je većina mog društva postala nekako nezainteresirana za gotovo sve...
A ja sam dobila informaciju da sam ja čudna zato jer ne želim više izlaziti...
Pa kad bih imala i s kim, izlazila bih!
Doduše, sve dečke sam otpilila, kad su sami kreteni! Bolje i to nego da budem s takvim kretenima pa poslije žalim zbog toga... U ovom mjestu nema više zanimljivih dečki, zanimljivih osoba s kojima se možeš zabaviti i stvarno uživati u ljetu.
Tješi me barem to što se bliži odlazak u Osijek, puno novih poznanstava, novi život, novi početak!
I moja Petrica je uz mene uvijek, kao i ja uz nju!
Ipak sam došla do jedne od tema koje mi se motaju po mislima ovih dana...
a to je prijateljstvo, nešto o čemu se može raspravljati satima i nešto što je za mene sveto!!!
Držim se svoga stajališta da pravi prijatelji uvijek trebaju imati vremena jedni za druge, izlaziti zajedno zato što to žele, a ne zato što nemaju drugog izbora!
Za mene trenutno nema goreg osjećaja od osjećaja da te netko iskorištava kao staru krpu, bilo to namjerno ili ne, uzima te zdravo za gotovo....
Nisam sigurna je li gore kada te frendica moli da izađeš van, obećaje da ćete biti zajedno ili kada se druga frendica ni ne trudi nagovoriti te da izađeš jer planira biti s dečkom, a kada ju on (po dobrom starom običaju) otpili, bude s tobom!
U redu je biti s dečkom, naravno!! Ali smatram da uvijek treba imati vremena i za frendove!!!
S kojim god dečkom da sam ja bila u vezi, nikada nisam zapostavljala frendice. Upravo suprotno! Obožavala sam se družiti s njima, to mi je bilo i potrebno. S bivšim sam se i svađala oko toga! Jer mislim da nije baš zdravo neprestano razmišljati o dečku, pričati o njemu, nalaziti se s njim i samo s njim kao da je on zakon! Potrebno mi je da se nađem s frendicama, istračam dečka, prepričavam doživljaje, jednostavno se opustim... I svi jako dobro znamo da dečki odlaze, a prijatelji ostaju!
Nijedan dečko nije uspio mene slomiti, a ni neće! Ja nikome ne dopuštam da me iskorištava ili se ponaša prema meni onako kako sam prisiljena gledati da se ponašaju prema meni dragoj osobi! Pokušala sam joj reći, ona je toga navodno svjesna, ali ništa ne poduzima... I shvaćam da se ne smijem miješati, da trebam pustiti da sve ide svojim tokom, ma koliko to mene živciralo i rastuživalo. I biti tu za nju kada joj to bude potrebno, što i hoću! Bez obzira na to što ona mene uzima zdravo za gotovo, dok je sa mnom (kada ju on otpili) ga stalno zove, tipka poruke...
Moram priznati da to prilično boli...Boli kada si sam u gomili, kada ti se u društvo pretvorilo...u to što se pretvorilo!
Onda sam ja čudna! zanima me kako ne biti čudan kad stalno imaš dojam da si nečija dežurna budala, ali ok!
Barem imam svoju Petru koja mi je utjeha i podrška u ovim danima i koja me jedina razumije, jer prolazi kroz sve to skupa sa mnom! Stvarno ne znam što bih bez nje sad...i jako mi fali!!!
Eto, čitali vi ovo ili ne, trebalo mi je da se ispušem barem malo, barem ukratko jer o tome bi se dalo reći još toliko toga......
Javim vam se još jednom ili dvaput prije mora, a vi mi uživajte!
........VoLji Vas MartinA.....
................KisSice...............
Evo jedna rečenica koja mi se čini tako prikladna i tako istinita, hh!
A good friend will come bail you out of jail, but true friend will be sitting next to you saying: "Daaamn we fucked up!"
......All you have to fear of is Fear itself.......
I'm back!
Razmišljala sam čak i da zatvorim blog, ali ipak....ostaje tu samo zbog nekih ljudi koji su mi zaista prirasli srcu.
Zasad.
Stalno ja s nekim novostima...
Pa evo još jedne!
Sada sam prvi razred jezične gimnazije, Osijek!!!! Ne mogu vam niti opisati koliko sam sretna jer o tome sanjam od petog razreda! I učit ću talijanski umjesto šugavog njemačkog, a na 3. i 4. god njemački umjesto kemije!! Yeaahh! Nadajmo se samo da se moji snovi neće rasplinuti kao mjehurić kada krene škola...
Kao što vjerojatno znate, u utorak su bili upisi. Melani je ipak odlučila upisati jezičnu pa smo išle zajedno na upis.
Prvi dan su vozili moji starci. Ma bilo mi je zakon!! Prvo dok smo mi našli školu...Ispunile smo prijavnice...
Imam 63 boda, ona 59.
Zatim smo išli u ženski dom, za koji sam, prethodnog dana, cijelo popodne "pisala" zamolbu, heh!
No, ta profesorica, šta li je već, nam je savjetovala da ipak odemo u još jedan dom jer oni malo učenika primaju...a prednost ima medicinska.
Tako se mi zaputismo do Drave u ugostiteljski dom.
Ušli smo tamo...I odmah iz prostorije izleti neka opićena (malo starija) ženska, odnosno profesorica, sa smiješnom frizurom i kaže da se ne uplašimo frizure, da se šišala, farbala... Stalno je ponavljala:
"Ubit ću se!"
Umirali smo od smijeha, ja jednostavno nisam mogla vjerovati da je toliko luda!
Dala nam je prijavnice (toliko sam tih prijavnica i raznih papira ispunila, i u utorak i danas, da ću imati noćne more od njih!)
Kad smo završile s onim dosadnim dijelom, na drugoj strani su bile neke slobodne aktivnosti.
U prvoj smo grupi zaokružile ples. (to je u redu)
U drugoj grupi bilo je nabrojano svega i svačega...ja zaokružim dizajn... (dizajn????? Onak, ja nemam pojma o dizajnu, ma kakve vrste)
A treća grupa bili su sportovi...
Možete pogodit šta smo obje, "pametne", zaokružile...???
NOGOMET!!!
Da, nogomet....Istina je da mi je tata trener tu u NK Papuk (trenira klince) i da je burazer očito u velikoj mjeri naslijedio njegov talent...
A zašto onda meni nije ostavio barem malo????
Ja ne mogu ni loptu pogodit....to je tužno, jako tužno! Shmrc!
Ali Melani je još gora od mene! hh
Trenirala sam rukomet nekoliko godina, i kao mi je išlo, ali nikad nisam požalila što sam odustala. Jednostavno sam prelijena za takvo šta, a rukomet sada više uopće ne podnosim!
Odbojku smo igrali na tjelesnom stalno...dosadnoooo...ehh!
Ne znam šta je još bilo za izabrati, ali ugl, sve dosadno.
Kako mi je bilo neugodno kad je prof. vidjela šta smo napisale... Smijala se i rekla:
"To je revolucionarno!!!"
I još neke, samo njoj svojstvene fore!
Nadam se da mi taj nogomet nećemo morati igrati...hh!
Ženski dom je nov i lijepo sređen, sve to stoji! Ali osjećala sam se...kao da sam u bolnici...A onda još kad sam vidjela sve same cure...to me, iskreno, izbediralo malo. Najbolje je taj dom opisati u jednoj riječi: samostan!!!
A ja i samostan....heh...ne bi išlo!
Dok u ugostiteljskom....Neki se dečko taman lijepo sagnuo ispred mene i pisao nešta nekom drugom dečku, hhh!
A ne možeš da ne pogledaš onda....hihi!
Tamo sam se osjećala baš ugodno, vlada neka toplina!
Mislim, ne zbog dečka, nego zbog prof. i općenito.
Upale smo u oba doma, ali odlučile smo za...pogađate??? Ugostiteljski!
Iako bi moja mama više voljela da sam u ženskom jer joj je taj ljepši...a ovdje će nas bit ŠESTERO u sobi, OMG!!!! Al' dobro, navikne se čovjek na svašta...heh!
Bit će barem zabavno!
Danas kad smo došle, ona otkačena prof. nam je pričala kako će nas upoznati s nekim učenicima i oni će nam odma reći tko je kakav, tko je glup, tko je kreten, tko je blesav......
I to sve onako mrtva-ozbiljna, a mi umiremo od smijeha!!!
Jedva čekam!!!!!!!!!!!!!!!!
U utorak su mi tatek i burazer otišli u Slovačku na neke turnire... To im je druga godina. Tata vodi svoju ekipu na taj kup u Slovačkoj gdje se prijavljuju klubovi iz raznih zemalja, i klinci lijepo igraju nogomet, odsjeli u hotelu, kupaju se u bazenu...Uživaju!
Mogla sam i ja ići s njima (al' ne igrat, naravno), ali ipak nisam...mooožda dogodine, heh!
Sad sam ja lijepo do ponedjeljka cijelo popodne sama kod kuće jer mi mama radi drugu.
Inače bih bila oduševljena, ali....Iskreno, otkad gledam razne gluposti na Reality TV-u , bojim se ostat sama po mraku!!!! Još da me neka sablast tu napadne...pa umrla bih!
Sad sam se skutrila tu u kut kutne, hh, laptop u krilo i čekam da mi Plavuša dođe kući...ili da mi počne Girls of the Playboy mansion na E!-u.
Ma nisam vam ja normalna baš! Al' da ste vidjeli ono što ja svaku večer gledam (i danas ću), bojali biste se i vi!!!
Tako mi je dosadno na ovim praznicima pa samo unajmljujem filmove i gledam...Dobit ću ja jezikove kad tatek vidi račun!!!
Čak sam započela i s pisanjem nove knjige, heh! A šta ću od dosade!?
Sad sam protrnula jer gore udaraju vrata moje sobe (sama od sebe)!!! Dobro, ostavila sam sve otvoreno da se zrači, ali lupalo je i dok nije bilo otvoreno....
Joj, umrijet ću od straha!! Nemojte mislit sad da nisam normalna....hh!
Mama se treba za pola sata vratit s posla, ne mogu dočekat!!!! Mamac, požuri...!!
S tim da je danas nisam skoro ni vidjela jer smo se kasno vratili iz Osijeka...fali mi...
Ja tu kao neko siroče, sama cijeli dan....hehe!
Eno, pljusak!!
Jojj, dobro, dosta bi bilo, neću vas zamarat više svojim besmislenim naklapanjem, ako itko i čita. Al' ok!
Imam samo jedno pitanje za vas koji čitate,
Vjerujete li u duhove???
Idem sad.......
..........Užiwajjte.....
.....Bloody KiSs.....
...........Volji Vas MartinA.........
Have a wicked weekend!
Lestat...... 
