I Will Come For You...My Love....
Skrivam se u tami....oko mene crnilo.....hladnoća.....to je sada već stoljećima moj život, bez trunke svjetla....radosti.....
Što je to uopće??? Što znače riječi sreća....svjetlost....sunce....???
Ne pamtim više toplinu.....samo pusta hladnoća iz dana u dan sve više obuzima moje bezvrijedno srce....
Nemam više komu da ga poklonim.....sama sam...vječna lutalica u tami...prepuštena vlastitim mislima....vlastitim demonima....
On je tamo....u nekom sasvim drugačijem svijetu od mog....na licu mu blista osmijeh....lažni osmijeh...
Znam da misli na mene....znam da iščekuje svaki trenutak...kada ću doći k njemu.....kada ću svoje oštre zube zariti u njegov meki vrat....kada će dio njegova života poteći mojim venama....
Srebrni mjesec slabašno osvjetljava put kojim prolazim.....prati me moja vječna i jedna saveznica...sjena. Jezivi vjetar nosi moju kosu koja vijori za mnom kao plašt.....plašt smrti....Moje blijedo lice više ne pamti osmijeh....suze....moja je duša sada prazna...
Pitam se što je ovo što sada osjećam.....svakog puta kada pomislim na njega...na njegov miris...dodir....
Mislila sam da bića poput mene ne mogu....voljeti....mislila sam da više nikada neću iskusiti....ljubav....
Čekao me ispod starog hrasta...kao uvijek.
Usne su nam se bez riječi stopile u jedno......
Ponovno je mlaz njegove slatke, vrele krvi potekao niz moje usne...bradu.....Nikada nisam osjetila takvu vatru.....nikada...Bio je poseban...dragocjen....
Molio me da ga povedem sa sobom...u vječnu tamu....
Nisam mogla....ne još....
Nisam željela da izgubi i ono malo posebnosti što je u sebi čuvao....da postane proklet.....kao ja....
Zagledala sam se duboko u njegove sjajne oči.....oči koje su mi nekada ulijevale snagu....bio je nesretan....
Želio je samo jednu stvar....
Ne još....tiho sam mu šaptala....mrseći njegovu meku crnu kosu....ne još....
Nije bio spreman...nije bio spreman na sve što vječni život i tama nose.....nije bio spreman na samoću....nisam više bila ni ja....
Izlaskom moćnog...ubojitog sunca....morala sam ga ponovno napustiti.....morala sam se kukavički sakriti u svoju sjenu...
Stajao je i gledao za mnom...u ustima sam još uvijek osjećala sladak okus njegove krvi....Na mome blijedom obrazu zasjalo je nešto....nešto sitno i vlažno....bila je to suza....suza posvećena njemu....moje obećanje da ću se vratiti....vratiti se po njega..........
I Afraid To Dream.....Without You....
Oko mene magla.....svuda je mrak....Vidim te u daljini.....približavaš se....
Odjednom nestaješ! Sve si dalje....i dalje.....Ne mogu te dostići....
Padaš.....nema te više....napuštaš me zauvijek....
Klonem....kako ću bez tebe....neka potonem i ja u ovu maglu, neka me nema.....ne vrijedim bez tebe!
Nemoj me ostaviti, govore moje krvave suze.....ne odlazi!
Sada je kasno.....
Budim se...sva u suzama....duša mi plače....Gdje si???
Pitam se....
Ponovno sanjam....sve je tako stvarno...bol koja prožima moje tijelo...gorka je....stvarna....
Ovdje si.....približavaš mi se....osjetim tvoj miris....čujem otkucaje tvoga srca....dolaziš....
Bolan jauk....i ti nestaješ u gustoj magli.....Okrećem se oko sebe....dozivam te....
Ništa.....nema te.....
Ponovno se uplakana budim......
Ustajem i prilazim prozoru....hladan vjetar nosi krošnje u stranu....Mjesečina slabašno osvjetljava put...put kojim nekad prolazio si ti...
Osjećam da svakim danom sve si dalje....napuštaš me....
Svake večeri sanjam isti san....Jesam li ja kriva??? Zašto odlaziš???
Molim te, vrati se!!!
Ne mogu se više boriti sa snom.....sve sam slabija....duša mi je od krhka stakla....koje polako puca.....dok se ne razlomi u milijune komadića....od kojih svaki živi za tebe...i samo za tebe....
A ti...sve si dalje....i dalje.....nestaješ u magli.....progutat će te crni mrak.....beskrajna tama....
Vodi me sa sobom.....molim te.....
Ali više me ne čuješ.....nestaješ.....
Gasim svijeću.....zaklapam oči....umjesto sna....javljaju se samo suze....
Snovi su nekada bili mjesto na kojem smo bili zajedno....ti....ja....i mjesečina...
Sada....bojim se sanjati...bojim se izgubiti te....
Sve si dalje...i dalje....
Vrati se!! Posljednjim te dahom molim.....vrati se....ne želim živjeti bez tebe....
Svaka kaplja moje vrele krvi prolivena je za tebe....svaki komadić moje razbijene duše posvećen je tebi....nema me više.....nestajem u sivoj magli.....magli smrti....bez tebe....
Let Me Be With You.....Let Me Be Like You....Just Let Me Be Myself.....
Svakog puta isto.....
Tek što sunce uroni u obzor i mjesečina se otkrije iza sivog oblaka...osjećam da si tu.
Znam da dolaziš....dolaziš po mene.....Osjećam miris.....taj slatko-gorki miris koji me vuče prema tebi....
Ne mogu i ne želim mu se oduprijeti!
Dok se tamne sjene izvijaju na staklu moga prozora, čuju se samo polagani otkucaji moga kukavnog srca što odzvanjaju u tišini....
Znam da si ondje....vani.....skriven u sjeni, lagano obasjan sablasnom mjesečinom....dok ti vjetar, što probada dušu, nosi vlasi....
Osjećam.....kao da kapi moje krvi, moga života....već teku tvojim žilama.
Ovo nisam ja....Ovdje ne pripadam.....Izbavi me iz ovoga neprestanog ropstva....
Dopusti mi da budem s tobom.....dopusti da budem kao ti....
Znam da to želiš....
Uvedi me u vječnost....u prokletstvo???
Ništa mi više nije važno! Samo želim biti s tobom! Želim biti JA.... Prava ja....
Živim za trenutak kada ćeš stati ispred mene.....pružit ćeš mi ruku....ja ću je prihvatiti.....
Uzet ćeš mi ovaj nemiran život.....uzet ćeš ga....i ponovno mi ga udahnuti....dok moje misli, moje žudnje, moja tuga i bol....budu tekle tvojim žilama.....
Neka boli.....neka boli....vrijedno je toga! Znam da je vrijedno.....predragocjeno...
Čekam te.....Dopusti da budem s tobom.....samo to moje uvelo srce želi.....samo to od tebe traži...
Zatvaram oči....zamišljam zvuk tvojih laganih koraka dok mi se približavaš.....tvoj dah na svome vratu....
Čekam te....ne želim se više nikada bojati...ne želim osjećati strah što izjeda....
Vidim kako izlaziš iz sjene. Okrećeš se.... Gledam tvoju tajanstvenu priliku kako odlazi....sablasno i neprimjetno....
Sitna suza sada klizi mojim obrazom....u mislima sam s tobom. U dubini ove hladne duše sam s tobom....s tvojom sudbinom....
Još uvijek te čekam....Znam, doći ćeš ....kada budeš spreman....tada nam nitko neće stati na kraj....
Uvest ćeš me u vječnost....u prokletstvo....tada ću napokon biti ja.....napokon ću biti svoja.....
U taMi vjEčnOsti........
.....Sve je počelo još jedne gorke noći kada više nije mogla trpjeti bol što joj je pritiskala dušu.... Tada je prvi put posegnula za žiletom.... Nažalost, ne i posljednji....
Nisu je shvaćali..... nikome se nije mogla obratiti...... Smatrali su je čudakinjom.....
Nije ni čudo što je toliko mrzila samu sebe.
Već je teško sakrivala ožiljke, svoje očajnićke izraze unutarnje boli.... Nikome nije mogla o tome govoriti.... Svakog puta kada bi zarezala u svoju bijelu kožu i kada bi iz nje potekla topla crvena tekućina, osjećala je kao da dio njezine boli, dio njezine izmučene duše odlazi s njom.....
Imala je i ona jedan maleni razlog za život. Onu sitnicu koja ju je još uvijek držala među živima, koja ju je tjerala da digne glavu gore i pokuša izgurati novi dan koji je bio pred njom. Bio je to On.... Kada bi joj uputio i najmanji pogled, osjetila bi toplinu oko srca.....onaj maleni trenutak sreće koji joj se u životu tako rijetko događao.
Nije bio ni svjestan da u rukama drži jedan mladi, ispaćeni život kojemu je on bio sve na svijetu.
Nije bio ni svjestan da je dokrajčio taj mladi život koji bi sve dao za njega.......uništio ga do kraja.......
Toga kišnog i mračnog dana, kada su crni oblaci neumorno visjeli nad gradom, ugledala ga je s njom..... sa svojom jedinom prijateljicom..... Jedinom osobom koja ju je pozdravila svakog jutra, jedinom osobom koja je s njom razgovarala......
Strašna bol parala joj je srce dok je gledala kako se on utapa u njezinim usnama......
Bila je spremna. Bila je spremna......privesti ovo mučenje, što ga nazivaju životom, kraju.....
Dok je oštrica lagano klizila prema njezinim pulsirajućim žilama.....mislila je samo na njega.... mislila je samo kako će jednom napokon biti s njim.....mislila je kako će ga vratiti..... Krupne suze pune gorčine umivale su njezino blijedo lice.
Posljednjim svojim dahom izgovorila je njegovo ime..... Dok je crvena, vrela krv kapala na pod polako se gasio plamen u njezinim očima.....polako se gasio taj mladi život koji nije uspio pronaći svoje mjesto na ovom okrutnom svijetu....
Bila je mlada, bila je neshvaćena, bila je zaljubljena.
Za kišnih noći, u krošnji stare breze iznad njezinog posljednjeg počivališta, gdje je izmučena duša trebala napokon pronaći svoj mir, može se čuti tiho jecanje i zapomaganje.....zarobljena..... zarobljena u tami vječnosti..... zauvijek....
Jedne kišne i iznimno mračne noći pronašli su njegovo beživotno tijelo s izrazom užasa na licu. Njegove duboke plave oči sada su bile prazne....mirne.... Na crvene usne, koje je nekada ljubila ona, njezina prijateljica, utisnut je crni poljubac.......poljubac smrti.
Sada ćemo biti zajedno.....zauvijek! na bijelom komadu papira bilo je ispisano krvlju....
Ako te zanima gdje je ona i što se s njezinom izmučenom dušom dogodilo dalje, slijedi trag svježe prolivene mladenačke krvi, pune boli......ondje je ona.
Zarobljena....u tami vječnosti......ZAUVIJEK.....
Lestat...... 
