Marketing
U taMi vjEčnOsti........
.....Sve je počelo još jedne gorke noći kada više nije mogla trpjeti bol što joj je pritiskala dušu.... Tada je prvi put posegnula za žiletom.... Nažalost, ne i posljednji....
Nisu je shvaćali..... nikome se nije mogla obratiti...... Smatrali su je čudakinjom.....
Nije ni čudo što je toliko mrzila samu sebe.
Već je teško sakrivala ožiljke, svoje očajnićke izraze unutarnje boli.... Nikome nije mogla o tome govoriti.... Svakog puta kada bi zarezala u svoju bijelu kožu i kada bi iz nje potekla topla crvena tekućina, osjećala je kao da dio njezine boli, dio njezine izmučene duše odlazi s njom.....
Imala je i ona jedan maleni razlog za život. Onu sitnicu koja ju je još uvijek držala među živima, koja ju je tjerala da digne glavu gore i pokuša izgurati novi dan koji je bio pred njom. Bio je to On.... Kada bi joj uputio i najmanji pogled, osjetila bi toplinu oko srca.....onaj maleni trenutak sreće koji joj se u životu tako rijetko događao.
Nije bio ni svjestan da u rukama drži jedan mladi, ispaćeni život kojemu je on bio sve na svijetu.
Nije bio ni svjestan da je dokrajčio taj mladi život koji bi sve dao za njega.......uništio ga do kraja.......
Toga kišnog i mračnog dana, kada su crni oblaci neumorno visjeli nad gradom, ugledala ga je s njom..... sa svojom jedinom prijateljicom..... Jedinom osobom koja ju je pozdravila svakog jutra, jedinom osobom koja je s njom razgovarala......
Strašna bol parala joj je srce dok je gledala kako se on utapa u njezinim usnama......
Bila je spremna. Bila je spremna......privesti ovo mučenje, što ga nazivaju životom, kraju.....
Dok je oštrica lagano klizila prema njezinim pulsirajućim žilama.....mislila je samo na njega.... mislila je samo kako će jednom napokon biti s njim.....mislila je kako će ga vratiti..... Krupne suze pune gorčine umivale su njezino blijedo lice.
Posljednjim svojim dahom izgovorila je njegovo ime..... Dok je crvena, vrela krv kapala na pod polako se gasio plamen u njezinim očima.....polako se gasio taj mladi život koji nije uspio pronaći svoje mjesto na ovom okrutnom svijetu....
Bila je mlada, bila je neshvaćena, bila je zaljubljena.
Za kišnih noći, u krošnji stare breze iznad njezinog posljednjeg počivališta, gdje je izmučena duša trebala napokon pronaći svoj mir, može se čuti tiho jecanje i zapomaganje.....zarobljena..... zarobljena u tami vječnosti..... zauvijek....
Jedne kišne i iznimno mračne noći pronašli su njegovo beživotno tijelo s izrazom užasa na licu. Njegove duboke plave oči sada su bile prazne....mirne.... Na crvene usne, koje je nekada ljubila ona, njezina prijateljica, utisnut je crni poljubac.......poljubac smrti.
Sada ćemo biti zajedno.....zauvijek! na bijelom komadu papira bilo je ispisano krvlju....
Ako te zanima gdje je ona i što se s njezinom izmučenom dušom dogodilo dalje, slijedi trag svježe prolivene mladenačke krvi, pune boli......ondje je ona.
Zarobljena....u tami vječnosti......ZAUVIJEK.....
Post je objavljen 04.04.2008. u 18:10 sati.