I've Opened My Soul For You.....
Eto, odlučila sam i ja napisati jedan…hmm…“normalan“ post.
Prvenstveno zbog toga što sam shvatila da vam uopće nisam dala priliku da me upoznate….
Pa se čudite npr zbog glazbe koju slušam….
Možda je čudno, možda vampiri i hip-hop zaista ne idu zajedno….Zašto ne??
Mislim…jer oduvijek slušam tu glazbu i zaista mi se uvukla pod kožu, a isto tako oduvijek me fasciniraju vampiri, vještice i slično.
To sam sigurno naslijedila od mame….jer nikada neću zaboraviti da mi je upravo ona, kada sam bila mala, čitala knjige o vampirima i gledala horore sa mnom….
Tako da ne bi bilo zabune, slušam ja svašta, ali hip-hop prevladava…..Naravno, zavisi o raspoloženju. A ta moja raznolikost u glazbi i stilu je upravo zbog toga što ne želim samu sebe ograničavati ni u čemu….jer kad pogledam neke osobe iz moje škole kako se oblače i slušaju određenu vrstu glazbe samo kako bi kopirali neku drugu osobu…heh! Za mene je to jadno da ne može biti jadnije!!! Od toga je gore samo kad netko kopira mene…aaali o tome drugom prilikom!
Ja uvijek želim biti posebna, originalna te drukčija na svoj način….Kopiranje nekog ili nečeg definitivno me neće ispuniti!!
Nadam se da vam je sada barem malo jasnije….ako ne….žalim, ne mogu bolje objasniti!
Voljela bih vam malo pojasniti još jednu stvar….Ovaj moj blog i tekstovi koje pišem i objavljujem….Nemojte misliti da sam sad toliko nesretna…sklona samoubojstvu…ili ne znam šta!
To je samo moja, doduše malo bolesna, mašta koju sam odlučila podijeliti s vama i usto sam, naravno, htjela čuti što vi o mom pisanju mislite. Eto, nadam se da su vaši komentari bili iskreni….jer spremna sam prihvatiti i kritiku.
Ovo je samo moja mračna strana, samo dio mene, koji do otvaranja ovoga bloga nisam nikada ni s kim dijelila.
Naravno, u nekim dijelovima svojih tekstova unijela sam i svoje stvarne osjećaje…a sad na koji način i gdje….zadržat ću za sebe.
O nekim stvarima razmišljam još otkad mi je frend, kada smo o nečemu razgovarali, rekao da ne može vjerovati da sam ja tako nesigurna u sebe i uplašena….jer ostavljam potpuno drukčiji dojam. I isto tako kada mi je jedna cura iz razreda rekla da je mislila da je moj život gotovo savršen…..(oni znaju koji su i šaljem im pozdrav)
Pa nemam se ja na što požaliti….zaista, roditelji su mi….ne znam jesam li mogla dobiti bolje!! Naravno, nisu ni oni savršeni, ali tko je??? Imam puno više nego što mi treba….ispunjavaju sve moje hirove….a buraz mi je legenda na svoj način!
Ali, zaista, svatko od nas ima svoje probleme, svoje crne misli koje mu ne daju mira!!
Razmišljala sam, razmišljala…i zaključila….Jednostavno sam sagradila oko sebe zid…zid koji ne dopušta da me svi oni sijevajući pogledi i riječi povrijede….Ipak, poštujem samu sebe dovoljno da ne dopustim da me bilo tko vrijeđa i zato se borim kao lavica, da obranim samu sebe, i ispadam umišljena kučka…..nešto sasvim različito od onoga kako se osjećam!!!
Mislite da mene ne boli što na zidovima i klupama škole piše kako sam (imenom i prezimenom) „kurva na kvadrat i na kubik“???? A zašto…???
Zato što su to napisale neke očito jako „pametne i zrelije“, od mene starije osobe!!
Ma koliko puta sam plakala zbog svih tračeva….još od petog razreda….Kako je grozan osjećaj kad prolaziš hodnikom, a svi te strijeljaju pogledom, bez ikakvog razloga, ljudi s kojima u životu riječ progovorila nisam…..S vremenom sam naučila živjeti s time, ali i dalje boli….užasno boli!!! Najgori su oni koji ti se ulizuju pa te poslije olajavaju na sva zvona….. Takve mi se osobe, iskreno, gade i ne želim imati nikakva posla s njima!!!!
Kada ugledam kako me neka cura ubija pogledom i odmjerava..samo se zapitam o kakvom je traču sada riječ…i osjećam se šugavo i jadno kao najveći ološ na svijetu!! A zapravo ne želim uopće znati….ne želim više to slušati!!!!!
Koliko sam se puta pitala jesam li zaista tako loša osoba…..uvijek sam se trudila biti prema svima fer i korektna….a zašto ljudi ne daju meni priliku da me upoznaju….to stvarno ne znam i nikada neću shvatiti!!!!
U subotu, kad smo bili vani….Petrich moja mi je rekla kako su njoj dvije osobe rekle da ja neću uspjet završit jezičnu….!!!!! Čekaj malo, šta bi to trebalo značit???? Neki me napadaju da sam štreberica, i ne znam šta….a sad ispada da sam glupača koja nije u stanju završit srednju školu?????? Ma mogu vrijeđat sve na meni, ali govorit mi da sam glupa……da neću završit školu za koju od petog razreda znam da ću upisat, koja me jedino zanima, koju ću sigurno voljet…..!!! Pa, ljudi, šta je vama???
Najgore je to što moju inteligenciju idu vrijeđat osobe koje…..se svake subote prave pijane i bacaju po disku koda nisu normalne…..nadglasavaju glazbu svojim kreštavim glasićima kako bi privlačile pažnju i misle da su „cool“…..napiju frendicu i onda je ostave samu da leži ispred diska, baca se po konobaru (dobro da niste vidjeli ono što smo mi morali gledat)….u jednom trenu ti se smiju u facu, a u drugom su najveće ulizice koje je ovaj svijet vidio…totalno su očajne, a trude se isticati i biti u središtu pažnje, na potpuno krivi način!
A, btw, i starije su godinu dana od mene. No, doduše, to ih ne sprječava da se ponašaju kao da su peti razred maksimalno! I, da ne zaboravim, jedna od njih je jedva prošla osmi razred (kao i sve razrede do tada)!!!
Pa vi tu, molim vas, sami procijenite čija je inteligencija ovdje upitna…..
A šećer na kraju večeri ti je kada te netko iz ekipe tvog bivšeg (kojeg si davnih dana otkantala) dođe moliti da budeš opet s njim i može li te barem, zamisli, pratiti kući….!!!
Ne bi vrijedilo ni da na čelu nosim natpis NEĆU BIT S NJIM!!!!! Jer svaki put ista priča…..
No, nije to najgora stvar, najgora stvar bi bila kada od te iste ekipice, dečko, koji ti se čak na neki način i sviđa, dobije batina jer je bio s tobom….hvala Bogu, to je iza nas!
Ali večeras je taj moj „dragi“ bivši kada smo krenule Melani i ja kući, kao išao sa Samirom (njenim dečkom) „otpratiti nju“…Samo malo, ljudi, zar vi stvarno mislite da sam ja toliko glupa?????
A najgore od svega je što je dečko koji mi se full sviđa išao njega pitat jel može bit sa mnom il' će dobit batina!!!!!Ok….to je stvarno previše!!!! I sad on misli da je neka faca!!!
Ne znam šta neki ljudi sebi umišljaju…..
Već me boli glava od svega i svih tih pijanih budala, za koje se nadam da će me jednom napokon pustit na miru!!!!
I onda Samir nije htio s nama kuć jer sam ja zbog bivšeg otišla naprijed i nisam htjela čekat…. Amiga, sorry, stvarno mi je bed što je tako ispalo….
I oprosti, ali stvarno se ponaša kao neko derište, nimalo u skladu sa svojim godinama!!!
I tko onda uz takvu okolinu ne bi imao crne misli...ehh....
Eto, znam da sam previše napisala…nadam se da ste ipak pročitali post…jer ovo je bila moja iskrena ispovijest….bilo bi tu još puno toga za napisat….ali o tome drugi put, ovo je sada jednostavno moralo izaći iz mene…..I bila bih vam jako zahvalna kada biste ostavili u komentarima i svoje iskreno mišljenje o tome svemu…..
Moja Petrich, Meli, Marac, Samantich,……puno puno vas volim i ne znam što bih bez vas!!!!
Naravno ne smijem zaboravit ni Dannyja….!!!
PuSsaA velika svima….naravno, vama, blogeri moji!!
PoZzdrawe vam šalje…VampiricA….
My Life Is Eternal Pain.....My Life Is Eternal Struggle.....
Bojala se zaspati, bojala se utonuti u san....san koji joj je proždirao dušu.
Nije znala što se s njom događa....i kada je bila budna...sanjala je....koža joj je postala bijela, oči upale.....živjela je u tom snu koji je obuzimao svaki dijelić njenog bića.
Nije se više mogla boriti...vjeđe su joj bile teške...kao sablastan mučitelj, umor ju je ponovno svladao....
Gorjela je......gorjela u crvenom plamenu.....gusti je crni dim ulazio u njezina pluća....borila se za udah.....plameni jezici žarili su joj dušu....pekli joj kožu.....osjetila je smrad spaljenog tijela...vlastitog tijela.....čula je vrisak i bolne krikove....koji su možda bili njezini....a možda i nisu....
S druge strane dopirala je buka i odobravanje...
Nije vidjela...... ništa osim vatre koja ju je gutala, vukla je na onu stranu....bila je samo bezvrijedni lik, predmet mučenja....
Nije osjećala.... ništa osim duboke gorčine i opekotina na svojoj mekoj bijeloj koži.....bila je bespomoćna, prepuštena paklenoj vručini na milost i nemilost....vjerojatno nemilost....
Uz bolan vrisak otvorila je oči boreći se za malo kisika.....hladan znoj slijevao se niz njezino čelo...
Drhtala je...cijelo ju je tijelo boljelo.....otvorene rane na njenoj koži kao da su vrištale, odisale neizmjernom boli....Crvena tekućina polako se slijevala iz one sitne dvije rupice na bijelom vratu....
Iz opekotina na njenim rukama i leđima nadirali su potoci guste crvene krvi....
Klonula je.....i kao svake večeri....blago jecajući ležala u vlastitoj krvi....ne mareći više za život, ne mareći više za bol..
Bila je umorna...umorna od života....
Nije tražila pomoć jer nitko joj je nije mogao pružiti....nije tražila utjehu jer je nije mogla dobiti...nije tražila odgovore jer ih je znala.....
Znala je da joj samo ON može pomoći....znala je da je samo ON može utješiti....znala je da je samo ON može spasiti.....
ON koji joj svakim danom sve više nanosi boli....ON koji joj svakim danom ulijeva nade....nade koje nemaju smisla, koje su lažne....ON koji je ne voli bio je sav njen svijet i sav njezin život koji se u boli i mukama polako gasio.....a jedina uspomena na njega bile su joj one sitne dvije rupice koje su je podsjećale samo na bol...na sve veću i veću bol....
Svladala je ju je slabost....mislila je da halucinira....u tami,pred njenim umornim očima pojavio se lik....
Bila je to djevojka bijele puti, duge crne kose....gledala ju je tužnim pogledom u svojim krupnim sjajnim očima....
Crna oprava spuštala se do poda...a oko nje je bila gusta siva magla koja je izgledala kao da je proždire....
Prepoznala ju je......bila je to djevojka sa tisućama godina starog portreta kojeg je držala na tavanu stare kuće....bila je to njezina daleka rođakinja.....tisuće godina unatrag spalili su je na lomači jer su vjerovali da je vještica.....
Stajala je sada pred njom gledajući je duboko u oči....vještica.....Sablasnim glasom govorila je....govorila joj je da se spasi....da učini nešto prije nego bude prekasno.....da ga zaboravi.....
Zaboravi......ta riječ neprestano joj je odzvanjala u glavi.....
Bilo je kasno....bilo je kasno da se riješi osjećaja....snova....tuge...muke i boli.....Bilo je kasno da spasi dušu iz vječnog ognja smrti....bilo je kasno za nju....
Gusti plamen progutao joj je tijelo......s njim i dušu.....nije se odupirala....prepustila se sudbini i njenoj nepodnošljivoj boli......od njezinog života ostala je samo lokva crvene guste krvi.....krvi koja je čuvala ljubav za NJEGA....koja je postojala za NJEGA.....izdahnula je za NJEGA.....bio on toga svjestan ili ne....
Ahh....dragi moji blogeri, ja vam se ispričavam što me nije bilo ovih duugih tjedan dana i što vam nisam vraćala komentare!!!
Imala sam viruse na laptopu, a na kompu mi nije radio net....pa nisam nikako mogla!!!!
Nadam se da se nitko od vas ne ljuti....
Eto, danas mi je sva tehnika napokon došla s popravka pa nastavljamo dalje...
Hvala vam na svim vašim komentarima....!!
Voli vas vaša VampiricA!
Lestat...... 
