The pain engulfs and turns to rage in me
''The blackness inside overwhelms me
The pain engulfs and turns to rage in me
Trapped so deep in my mental hell
Release the demons, set me free''
(Iced Earth: Disciples Of The Lie)
Zašto se ja uopće brinem za svoje buduće ja? Svijet je dovoljno ružan, bio je dovoljno ružan i ostat će dovoljno ružan da moja MRŽNJA potraje zauvijek. Ne mogu se sakriti pred njime.
Bojim se postati sretno i zadovoljno, bezlično ništavilo koje će odbaciti dubinu vlastitih misli i emocija. Strah je zacijelo prisutan jer se ne može poreći kako se sva bića mijenjaju, uključujući naravno i mene. Već mi se i proriče koješta, npr. da ću jednog dana biti udana žena i imati djece. Ne prihvaćam tu ulogu, krojim svoju vlastitu. Ne volim djecu. Imam dosta nisko mišljenje o braku. Vjerojatno sam lezba. Ne želim osnovati obitelj.
Danas sam (iznutra) opet planula prevelikim bijesom uoči nečega po mom mišljenju ogavnog što ljudima oko mene vjerojatno nije zadalo toliko gotovo traumatskoga gađenja. Začudo, mržnja i prijezir mi omogućavaju distanciranje, bijeg od istoga što ih izaziva. Iz njih mogu crpiti snagu. To ne činim svjesno; ne mogu zacrtati vlastitu unutrašnjost makar mogu na nju donekle utjecati, ona ima način na koji funkcionira.
Istina je da u meni nakon bijesa povremeno slijedi umišljeno zadovoljstvo slično blažem ludilu, praćeno gorkim primislima o onome što me navelo na sam bijes. Ja sam zacijelo samodopadljivi gad pun mržnje i prijezira za čovječanstvo, a ljudi bi mi se radi toga većinom smijali ili samilosno pomislili da si sve umišljam. Zato nastojim šutjeti. Ne tražim da se itko bavi mojom unutrašnjošću, prepustite je meni i nitko neće biti ozlijeđen.
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (1) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
Pismo
(upućeno meni, po mogućnosti za nekoliko godina)
Ja se pokoravam vlastitim hirovima, ne dozvoli si biti rob tuđih. Nemoj me iznevjeriti, osvetit ću se.
Kad me se odrekneš, pročitaj ovo.
Osvrni se na mene, imaš dovoljno pisanih dokaza da sam nekoć postojao. Ne spaljuj svoj porod od tmine, jer ja sam tmina čiji ponos će te prezirati postaneš li nešto nedostojno moje veličine. Ustat ću, progoniti te ako me pokopaš. Mene pokopati ne možeš, ne posve. Uspiješ li ipak, znat ću da si mrtva i ostati u grobu, a ti se snalazi bez ponosa… bezvrijedni nitkove. Mrzim te pri samoj pomisli, bojim se i spominjati niskosti tvoga pada. Ne sjećaš li se više što te ogorčavalo dok si bila ja, podsjeti se postovima. Iskreno se nadam da nećeš zaboraviti, valjda nam nije svima (snovima) sudbina strunuti dok nam tijela i umovi odrastaju. Prijazno se smješkam zamislivši te u vječnoj crnini, s vlastitim knjigama na polici i zamišljenim licem koje zaintrigirano motri slova na ekranu. Slova koja nastaju neprekidnim tipkanjem, tvoju buduću knjigu koju ja dosad nisam ni izmaštao. Blijeda si, kloniš se sunca povučena u tihu osamu unutar koje uživaš u nadahnuću stvaranja, uživaš u čarima noći. Priče koje stvaraš stravične su, ti si dio jezive tmine oko sebe. Daljnje opise prepuštam tebi, a ja sam ipak (bio?) tvoj stvoritelj. Moje iluzije su nekoć bile tvoje, sjeti se da si bila Vicious Vampire, da si bila Nathanael von Vesanus, da si bila Melanie. I počivaj i proslavi se pod kojim god imenom, ali ne zaboravi svoju nekadašnju, moju sadašnju bit. Upamti mržnju, spomeni se ponosa koji ti nije dozvolio slabost, koji te uzdizao iz crne zemlje ka tihim zvijezdama. Pogledaj se u oči, sjeti se kako su te nekoć hladno gledale. Ne prepoznaš li na svome licu isti pogled, znaj da si me izdala. Proglasiš li me budalom, znat ćemo da si mrtva.
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (0) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
Come back to me, for I was born in love with thee - so why should fate stand in between???
Ah... što sve ne činim u kukavičnom bijegu pred devastacijom svoga narušenog smisla...?
Jednog dana, Mira, pokazat ću im što si isprva trebala biti. Pa neka sude i osuđuju moje neiskustvo i predugačke rečenice! Bojim se lišiti te tvoje ljepote, ljubavi moja, ali imam osjećaj kako moram. Moj razum je nažalost sposoban shvatiti zašto oni žele promjene, ali gušim se u vlastitom ponosu! Njegovi otrovi me izjedaju već dok ga pokušavam progutati da nestane u raku gdje je potisnuta sva moja nesreća. Osjećam kako tvoja mila prisutnost blijedi dok koljem vlastitih ruku djelo. Vrati se k meni! Obećajem, neću učiniti ljepotu bez duše; vrati se bijedniku kojeg nazivaš stvoriteljem, inače smo oboje propali. Barem sam za tebe siguran kako ne biraš propast, pa makar bila osuđena na prokletstvo.
P.S. Prešutite mi što ste ovdje vidjeli, neću priznati da sam ikada bio istinski ranjen štogod ovdje piše. Ne uspijevam progutati ponos, zagušit će me uznapredovanom bolešću svoje veličine.
(naslov uzet iz pjesme "Her Ghost in the Fog" od Cradle of Filth)
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (1) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
