Ne znam što da pišem, ovo ionako nitko ne čita i nitko ne bi trebao čitati jer moj život nije zanimljiv.
| 25.02.2007., 23:13 || Give me a look in your mind (14) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
Ne znam kako se izraziti, što je velika šteta jer se u ovim trenucima osjećam sretno, spokojno. Ne, nije mi se dogodilo ništa posebno što bi sreću moglo izazvati niti sam na nečemu... nego... jednostavno oduševljena. Čime? Svime. Potiskujem sve što je loše, tako je lakše prihvatiti razne gluposti koje neću nazivati problemima jer ih time ne želim smatrati. Samoću, koja mi je dobrodošla, počela sam nedavno tražiti. U njoj leži najveći dio moje inspiracije i zamišljenosti. Radije sam sasvim sama, nego sama u društvu. Ponekad, kad mi je najgore, poželim biti kao svi ostali: imati puno (makar možda lažnih) prijatelja, ispazno se zabavljati, ne opterećivati se mračnim mislima i vlastitim morbidnim željama... ali znam da ne ih mogla...
Just one more time, then I let the darkness cover me... (Disturbed: "Darkness")
Bilo bi lijepo biti kao svi ostali, ali gdje sam tu ja? Jednostavno me nema u takvim scenama. Prestala sam sa svim pokušajima, jer su mi samo svaki puta iznova dokazali da nema šanse.
Danas sam si ispunila jednu veoma morbidnu želju - proešetala sam nakon nastave do groblja. Rastužilo me jedino što sam se osjećala kao zločinac dok sam tamo šetala, ni kriva ni dužna, smišljajući banalnu ispriku za svoj boravak tamo, ispriku koju sam znala da ionako nitko ne bi tražio... Osjećala sam se kao krivac za nešto loše jer sam se usudila raditi što sam htjela, i iako time nikome, apsolutno nikome nisam naškodila, znam da bi me mnogi osudili za taj čin. Ali jednostavno ne mogu više... potiskivati sebe je preteško...
...moram potrgati lance koji me stežu... inače sam osuđena na propast, a mislim da bi bilo šteta da ikoja duša propadne... pa čak i ova moja, mala, crna, neshvaćena, nevoljena... no nemojte misliti da samu sebe žalim... gore je od toga - znam da sam jedina osoba koja će mi sve oprostiti jer me istinski voli. Zato radije sebe mučim nego druge. Strah me nekoga povrijediti, radije kasnije vadim noževe iz leđa (metaforički, naravno). Jesam li možda shizofrenična? Svejedno mi je, najviše uživam kada mogu biti sama i sasvim svoja, jer kada sam sama, nikoga neću povrijediti time što sam ono što jesam.
| Give me a look in your mind (1) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
