The pain engulfs and turns to rage in me
''The blackness inside overwhelms me
The pain engulfs and turns to rage in me
Trapped so deep in my mental hell
Release the demons, set me free''
(Iced Earth: Disciples Of The Lie)
Zašto se ja uopće brinem za svoje buduće ja? Svijet je dovoljno ružan, bio je dovoljno ružan i ostat će dovoljno ružan da moja MRŽNJA potraje zauvijek. Ne mogu se sakriti pred njime.
Bojim se postati sretno i zadovoljno, bezlično ništavilo koje će odbaciti dubinu vlastitih misli i emocija. Strah je zacijelo prisutan jer se ne može poreći kako se sva bića mijenjaju, uključujući naravno i mene. Već mi se i proriče koješta, npr. da ću jednog dana biti udana žena i imati djece. Ne prihvaćam tu ulogu, krojim svoju vlastitu. Ne volim djecu. Imam dosta nisko mišljenje o braku. Vjerojatno sam lezba. Ne želim osnovati obitelj.
Danas sam (iznutra) opet planula prevelikim bijesom uoči nečega po mom mišljenju ogavnog što ljudima oko mene vjerojatno nije zadalo toliko gotovo traumatskoga gađenja. Začudo, mržnja i prijezir mi omogućavaju distanciranje, bijeg od istoga što ih izaziva. Iz njih mogu crpiti snagu. To ne činim svjesno; ne mogu zacrtati vlastitu unutrašnjost makar mogu na nju donekle utjecati, ona ima način na koji funkcionira.
Istina je da u meni nakon bijesa povremeno slijedi umišljeno zadovoljstvo slično blažem ludilu, praćeno gorkim primislima o onome što me navelo na sam bijes. Ja sam zacijelo samodopadljivi gad pun mržnje i prijezira za čovječanstvo, a ljudi bi mi se radi toga većinom smijali ili samilosno pomislili da si sve umišljam. Zato nastojim šutjeti. Ne tražim da se itko bavi mojom unutrašnjošću, prepustite je meni i nitko neće biti ozlijeđen.
Nathanael von Vesanus
| Give me a look in your mind (1) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
