enjoying my silent, evil laughter... I can hear it through the night of my wounded soul...
Nisam izgubila volju za pisanje postova ovdje, no osjećam se nelagodno razogolivši svoju dušu, premda nemam što sakriti. Ili imam? Da, kako ne bih imala kada ne želim ovdje pisati o svojim mislima koje bi uvrijedile nekoga. A na Internetu sve može doći do očiju onih nad čijom nesrećom sam se nedavno veselila. Jedan dio maske mi je ostao na licu, zbog njega me ne smatrate zlom. Ne, nisam ovdje lagala niti izostavila išta pišući o nečemu, ali imam potrebu pisati o svojoj sreći uzrokovanom tuđom zasluženom nesrećom čiji krivac zaista nisam. To jest, nisam direktni krivac, no dogodilo se upravo ono što sam priželjkivala svojom dušom i srcem, njihovim pokvarenim dijelovima kojih se neću odreći jer su moji. Priznajem vlastito zlo, nitko nije savršen (izlizane li rečenice, oprostite mi ako mislite kako se uopće radi nje moram ispričavati). I nije bilo zlo, već je bilo njihovo zlo što su činilo ono što je otkriveno… dogodila se PRAVDA za mene. Hvalim te Lucifere, hvala… ali ipak ti se ne klanjam, čime sam zaslužila pravdu? Svojom duševnom patnjom kakvu mnogi u općenitom nerazumijevanju ne bi nazvali patnjom? Svojom usamljenošću u trenucima koji su zahtijevali i crpili moju snagu? Ničime. Nisam zaslužila, no meni je svejedno. U ovome svijetu se ionako gotovo ništa ne dobiva prema zasluzi, ne mogu se nadati kako će netko za mene učiniti iznimku kada bih je ja učinila. No ipak, dogodilo se… Bit ću egoist što se ovoga tiče, uživati u pravdi koja me snašla i ulovila nespremnu, u jednom školskom satu od mog beznađa stvorivši blaženost koju ću rado pamtiti. Jesam li zla? Naravno da jesam, uživam u vlastitoj zloći dok razmišljam o ovome o čemu ne želim pisati direktno. Naime, iako znam da određene osobe ovo neće pročitati, svejedno bi ih uvrijedilo i povrijedilo jer će ovo zacijelo pročitati druge osobe, a među njima ima onih koji jednostavno ne mogu držati jezik za zubima. Gadi mi se sama pomisao o meni kao predmetu tračanja… prečesto sam to iskusila, gadite mi se, vi i vaša mala ogovaranja - primitivizam, ništa drugo. Sramim se svaki put kada sam nažalost dio toga, no kažem nešto kako bih saznala vaša stvarna mišljenja o nekome. Ne kažem toj osobi onda ništa, ja mogu šutjeti o nečemu što me se ne tiče. Govorim u zagonetkama, vratimo se mojoj bezvrijednoj pravdi koju biste osudili kao nepravdu, makar ja mislim drugačije, ali moje mišljenje nitko ne mora uvažiti ako ne želi. Vratimo se onome o čemu sam htjela pisati. Bilo je kao da sam uspjela izvesti neku vradžbinu u svoju korist; razdragano sam pomilovala svoj privjesak pentagram kada se dogodilo, zahvalivši Sotoni, u kojega ne vjerujem makar je on personifikacija mojih osjećaja prema Bogu. Ispunilo me srećom… osjećajem koji već dugo nisam osjećala intenzivno kao tada… jer ova sreća je potjecala iz moga uspjelog zla, iz zla koje nazivam pravdom. Oni ne znaju, nisu me htjeli slušati kad sam govorila koliko mi je mrsko i kako se osjećam prije čina čiji rezultat mi je drag a njima mrzak, nisu jer sam ušutjela vidjevši kako nitko ne mari, kako sam sama iako su u tim trenucima planirali iskoristiti upravo mene da spase ocjene od svoje lijenosti stvorene iz saznanja da se mogu okoristiti mojim trudom, mojim vremenom koje sam potrošila na učenje.
You want me to save the world
I'm just a little girl
(Marilyn Manson, ''Get your Gun'')
Nemam ništa protiv pomaganja, no nije li previše učiti za još troje osim sebe iako nipošto nisu glupi, nego im se jednostavno nije dalo potruditi kada su se javile prve poteškoće oko gradiva? Nije im se dalo potruditi kako sam se ja trudila. Jebeš prijateljstvo ako si tom prijateljstvu dobar uglavnom na testovima. Je li moj gnjev opravdan? SVEJEDNO MI JE. Neću se opravdavati čak ni ako netko od njih ovo vidi. Šutjet ću kako je jedna od vas šutjela kada je dobila pomoć pri jednom zadatku kojega ja nisam riješila. Nije u redu od mene osjećati sreću u vašoj nesreći, no ništa nisam učinila direktno, ne možete dokazati da sam uspjela koristiti magiju niti da su moje želje i moje zlo krivi za vaše ocjene. Krivi ste upravo vi. Nije me briga. Gnjev postadoše smijeh.
Osjećam još inspiracije, no neka ostane na ovome… da ubrzo napišem još jedan post… jer se osjećam neiscrpno svaki put kada pišem. Kada pišem, ja sam božanstvo onoga što moje stvaralaštvo rodi.
I walk alone in the evil darkness I call my pleasure
| Give me a look in your mind (12) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
