sotonistički ateist
Evo novi post - pišem ih za sebe, ali ipak, puno hvala za komentare. Da, pišem ih za sebe, a objavljujem da ih nisam bez veze pisala jer se ipak nađe ljudi kojima su možda čak zanimljivi.
Upravo sam raspoložena za pisanje, skupljam snage/volje/inspiracije, čega god, da počnem ispočetka čitati i ispravljati svoju priču, koju sam završila 29.4.07. oko 00:25. Sretna sam zato što sam je završila, ali istovremeno neizrecivo tužna, jer ovaj dio posla koji mi je još preostao, neće biti i ne može biti kao STVARANJE same priče kojom se ponosim. Zato ću sada pisati o nečem drugome.
Kao što ste vidjeli u prijašnjem postu, rekla sam da sam se prestala opirati sotonizmu. No ja nisam pravi sotonist, nedostaje mi vjera u Boga, Sotonu i ostalo. Ja sam sotonistički ateist. Rekla bih vam najradije neka si sami protumačite značenje, ali onda postoji prevelika vjerojatnost da shvatite krivo. Sotona je, naime, meni skoro isto što i Anubis, Horus, Izida, Oziris, Ra, Set (ili Sed ili Seth, nisam sigurna kako se piše)… znam, to su egipatski bogovi, i ne smatram Sotonu egipatskim bogom, već ih otprilike na isti način mogu poštovati, samo što je Sotona najbliži vjeri kojoj pripadam samo na papiru. Sotona je najbliži onome što osjećam prema kršćanstvu i Bogu. Ne vjerujem u postojanje svega toga, no istovremeno i vjerujem. Ateist sam po tome što ne vjerujem u Boga, no vjerujem, bolje rečeno nadam se reinkarnaciji i postojanju duša, jednako tako vjerujem i u magiju, jer bez nje nema ni vampira, ni vukodlaka, ni demona, ni ovoga svijeta. A sotonistički ateist sam po tome što Sotonu ubrajam među božanstva koja mogu više-manje mirne duše poštovati. Priroda je magija koja se ne može uvijek objasniti znanošću, a bome ni religijom. Ne želim ovdje morati čitati ništa o kršćanskom Bogu jer me to ispunjava mržnjom, što se ionako neće dogoditi jer su kršćanski nastrojeni čitatelji ovog bloga (mislim ljude iz svog razreda) odustali od čitanja. Hvala vam. Stvarno. Ovo su moja uvjerenja i ne želim da ih itko, osim naravno mene, pokuša mijenjati.
Ne smatram Sotonu, zovimo ga Lucifer (ni ja nisam promijenila ime nakon «pada», tj. kad sam prestala svima dozvoljavati da me gaze, iako bih to rado napravila), svojim gospodarom. Moja duša se ne pokorava nikome, već se samo nakloni božanstvu i ode dalje, mirna i slobodna.
| Give me a look in your mind (14) | Worship my words with a crimson sacrifice| # | ^ |
