|
Javljam se ponovno zato što su neki ljudi previše nestrpljivi(znaš na kog mislim, da na tebe)
Ništa posebno nije se dogodilo od mog rođendana jedino spoznaja da nema smisla U ŽIVOTU ali nije li to Aristotelova nauka (u školi tupe samo o njemu), Zatupljuća atmosfera koja vlada u našoj maloj razrednoj zajednici je toliko ubijajuća da se čovjek ne može opustit ni za vikend jer se stalno brine o obavezama vezanim za tu odgojno obrazovnu ustanovu. Jebi ga ako život nema smisla koji kurac onda ja ovo pišem pa zato da kukam .Ne radi li to većina nas samo kuka a ništa ne pokušava učiniti sa životom i pokrenuti se.
Škola već traje tri tjedna a ja se nisam ni pokrenula neznam jeli problem u meni ili vrijeme leti tako JEBENO brzo da se ne stignem ni okrenut. To je zbilja jedan ali JEDAN veliki problem. Ne znam jeli to zato što dolazim iz mjesta gdje si uvijek imao vremena ili Zagrebčani zbilja imaju jeben brz tempo. 
Pa evo i sad ovdje kraj mene sjedi ................pa ..................jedna moja frendica ...............ajmo.................je ...............nazvat.................Dolly..................i tako ............ona opsesivno bulji u ovaj ekran a ja mislim pa daj se makni ..........sisaš mi nadahnuće............i činjenica da nadahnuće nije ako pišem o tebi već o nečem produhovljenom npr...............rezanje žila............pa dajte ljudovi ako to nije nadahnut onda zbilja neznam ....Bojim se se da će me pregazit znate ona koja tako opsesivno bulji i bulji .....................vama ovo što pišem nema smisla ali vjerujte meni ima tako bulji i bulji da me prolaze trnci.............vidite to vam je neprednost doma ili netko bulji u vas .........................ili vam netko uzima stvari kao jedna neimenovana osoba ...............ČINJENICA je da u domu nemate privatnosti i ubija me to želim doma u svoju ugodnu sobu svom starom kauču koji svakog trena izgleda kao da će se raspast ili slike koje sam poljepila po zidovima a podsjećaju me na najljepše dane mog kratkog života....................................toga tu jednostavno nema, nema svakodnevnice bol, bol je sve što imate i zbunjenost.................Ljudi me pitaju kako je to živit u domu i kažem dobro ali istina je daleko i blizu tome. U svakom trenu kad ste ovdje osjećate da ste u dva paralelna svijeta i nijedno ne pripadate nažalost ne više i svakom se korakom sve više udaljavate od dražeg vam svijeta. Rastrgani u uspomenama......................možda bude bolje.........M.........................O....................Ž......................D.......................A...........................iskoristite život i ono što vam pruža čitamo se!!!!!!!!!!!!!!!!
|
