kao ja
31.07.2006., ponedjeljak
Otišla je....
|
Bila je ,i otišla.Bilo je brzo bolno i kratko. Brzo-jer je sve bilo kao u ubrzanom filmu. Bolno-jer sam shvatila puno toga što do sada nisam ni primjećivala. Kratko- jer i jeste bilo vrlo kratko.Svega dva dana. Shvatila sam da neke stvari u tim našim čudnim odnosima će zauvijek ostati takve.Za moju majku je ova zemlja još uvijek ono što je bila prije 16 godina i mjerila joj se i dalje ne mjenjaju.Žena ne kuži da nismo više ničega željni i da nemože sve gledati sa visoka,iz pozicije onoga koji ima... Uhvatila sam je u nekim lažima a možda se nije trudila da ih sakrije i razočarala se baš onko do kraja.Pričekoje je ispričala u ta dva dana apsolutno su protivne svemu što je do sada napravila. A ono što me jeste najviše zabolilo je to što moja djeca gledaju u nju i isto se tako razočaraju.Pa ako moram ja biti razočarana oni ne moraju. Izjave tipa kakva sam ja u odnosu na nju savršenu,ne moram opisivati jer je totalno bolesna .Ljudi moji razočarana sam toliko da je to teško opisati.Svjetla točka te storije su moja djeca i moj život koji nema veze sa ovom otužnom pričom. |
27.07.2006., četvrtak
dolazi gospođa Majka
|
Neznam koliko ste me pratili na prijašnjim postovima ali da ponovim ja od 17.g živim sama tj samostalno ,pa se udala pa itd..Ali sa roditeljima nisam zapravo živjela nikada jer sam dijete "gastarbajtera".Da smo se nešto slagali i nismo tj ja nisam nikako jer nismo se dobro nikada stigli ni upoznati.Oni tamo mi ovdje.Negdje oko moje 17.-te došlo je do sukoba i tu je puklo inikada se nije popravilo kako treba.Počela sam sama živjeti ,zarađivati i tako menije bilo ok. E sada počinje drugi dio balade,nakon svih ovih god. moja mama ono kao nismo se nikada posvađale,ništa od sve ove priče za nju nije istina-pa ni one riječi nakraju sa podsmjehom -SNAĐI SE. Eto ja se snašla ali sada kao ja trebam to sve prihvatiti po njenoj verziji.Pa prošlo je, pa mora se oprostiti,ali meni to neide.I sada tj sutra dolazi u velikom stilu gosp iz Deutschlanda.Bljak. Ljuti me što ne priznaje istinu i okolo priča priče o tome kakav je ona dobrotvor.Nekima -da ,meni-ne. ali ljudi kao ljudi vjeruju u što žele a ona se uvijek znala dobro prodati.Malo mi je mrakast post ali tako mi dođe kada znam da je susret ubrzo tj za 12 sati. |
25.07.2006., utorak
uhvatilo me ...
|
Neka me romantika spopala ali vjerovatno je to i normalno s vremena na vrijeme.Ipak moram napisati nešto i u drugačijem tonu.Moja starija sestra me je jučer lijepo počastila razno -raznim pogrdnim imenima a to je argumentirala sa mojom navodnom totalnom bezosjećajnošću,"i frižider ima više topline od tebe"itd,itd. Malo je reći da sm povrijeđena ali nije mi u prirodi to pokazati osobito kada osoba koja to govori niti ne želi čuti nešto drugo.Dakle muški sam to podnjela i otišla.Moja sestra o meni nezna gotovo ništa tako mi se to čini od jučer.A i ne zanima ju baš nešto da sazna .Stalno ima neke nove prijatelje i to je valjda dokaz emotivnosti??? Moram dodati da smo odrastale zajedno, neko vrijeme bile smo i razdvojene ali ovo je ipak previše za mene.Mislim da ću staviti točku za kraj.Žalosno je što smo samo nas dvije sestre nemamo nikog više,ali ona oma prijatele pa joj to valjda nije čudno. A sada jedna pjesma za nekog ko mi je drag.  Toliko bih voljela te čuti ništa više samo da te slušam riječi gole i tvoj glas u tami kao crno vino kada kušam. Boja noći prekrit će me gusto sakrit suze i nesretne oči s tvojim glasom potonut će duša koja tebi nikad neće doći. Rijeći tvoje kao da me liječe glas tvoj teče u venama vrelim ništa više poželjela nebih osim tebe ništa ja ne želim. |
24.07.2006., ponedjeljak
ići dalje
|
y-y-y Što vidiš u očima koje te nevole što osjećaš u zagrljaju koji te ne dodiruje? Tvoje molitve će utihnuti na usnama pred tim pogledom dalekim i hladnim, sa sjenom koja skriva neke druge oči. Snovi su dosanjani život će okrenuti novi list, a ti, idi dalje. Y-Y-Y Ne svijetle suze na obrazima nisu to biseri niti su ljepota. Suze su malene točkice u slici jednog života. kuca sat Čuj kuca sat,vrijeme prolazi zato ispruži ruku i dodorni me rukom u kojoj se rumenila čaša vin Pokri me usnama koje su kušale crvene kapljice zrelog grožđa. Pomakni mi mkosu sa vrata dodirni obrise meke tama će sakriti strah a sreća oduzeti dah. Sve čujnije kuca taj sat vrijeme nam opako biježi tvoj dodir postaje Čulan tvoj dah dubok, sve teži. Znojna su tijela naša sklopljena ko kazaljke sata čujno prolazi vrijeme a tiho se otvaraju vrata... Eto nešto od mene za sada. |
11.07.2006., utorak
Mislila sam...
|
Mislila sam danas o puno toga.Iako je bio nemoguć dan za bilo što pametno.Dakle mislila sam i razmišljala o starosti,ne onjoj samoj kao umiranje već taj neki lagani odlazak ,možda neželjen, možda željen.Što sve ta starost donosi i koliko je sve u stvari beznačajno kada dođe to vrijeme. Gledam ovdje jednu staricu,kako sa žarom u očima gleda oko sebe i mislim netko je nekada volio baš te oči i taj osmijeh a danas je to lice slićnije zemji nego bilo čemu.Nije me to užasnulo već neminovnost svega tog dolaska.Pa se sjetim koliko smo oholi(bar ja ponekad) zbog svog izgleda duge crne,guste kose,njegovane pakunzima i sa još tisuće toga.Pa pogled od 1000 kalorija max faktor sjaj na usnama... Ništa to zapravo nije zar ne? I sa 80 godina ako si živ još uvijek želiš živjeti i sve ostalo kao da ti je dvadeset ali više te nitko ne vidi,mladi se rugaju na ulici,i bezobrazno brzim korakom odlaze.Vidim ja taj njen pogled pun sjete i razumjevanja ali i boli zbog samoće.Okrenula sam glavu i otišla dalje .Na trenutak sam bila uplašena saznanjem da jednoga dana bi takav pogled i sama mogla imati. |
09.07.2006., nedjelja
rey 2
|
Mene danas uhvatila fjaka da pakujem kofere,i sve postalo što mi treba i put pod noge na more.Jednostavno da mi je otići i gotovo.Ja sam se u životu dosta seljakala pa sam mislila da me taj osjećaj neće tako jako uhvatiti ali baš me ne drži mjeso i to je to.Ljetujem na Korčuli u jednom manjem mjestu,ja nisam tip od gužvi.Isada mi treba ta izolacija.Ipak još neidem nikuda ostali dio obitelji ne može pa eto nemogu ni ja.Još mjesec dana ,a onda 20 dana života. Snoć sam rondala po nekim svojim starim stvarima i našla jednu pjesmu koju sam napisala prije duže vremena ali mi je jednako draga kao i onda,pa evo da je i ovdje ostavim. xxx Budim se pola noći je,i malo iza nje kiša pšada ko luda. Pomislim na tebe... Gdje li si... Smješiš li se ili samo šutiš i zamišljeno gledaškroz dim, tek pripaljene cigarete. Možda si negdje na cesti i stišćeš volan,ko da mu želiš dati život. Ja ne zaboravljam tvoj pogled,koji fiksira cestu, a rijeć tek pokoja. Bojim se odnjet će te vjetart-kažeš kroz tihi smijeh. -ko stranci. Zašto tad nisam shvatila zašto te nisam dotaknula? Željela sam, osjećala nemir i pobjegla po ko zna koji put od Tebe..... |
07.07.2006., petak
danas
|
Današnji dan mi je bio onako sveukupno dobar.Konačno sam završila neko usavršavanje koje mi je bilo kao kost u grlu. Bilo mi je i naporno i teško.Nisam mislila da će mi učenje tako teško pasti ali eto da sam znala odustala bih a ovako sam i to savladala.Ja sam borac po prirodi.Sprijateljila sam se sa jednom ženom tamo ,koja se rastala a još je dosta tj.vrlo mlada i živi sada sa svojim roditeljima ponovo.Meni je to strava.Ja od 17g.živim samostalno i radim pa mi se život sa starcima apsolutni neda pojmiti.Biti neovisan je zakon.Voljela bih kada biste mi komentirali malo ovu temu jer neke moje kolegice vele da to baš i nije tako loše kako se meni čini. |
02.07.2006., nedjelja
xxx
|
Kada stigne tama zaklopim oči a vrelina boja proleti kroz vjeđe duša zapliva u preljepim dubinama u zamišljenim morima moga sna. I nešto toplo i snažno prodre u dušu obuzme tijelo oduzme dah, ta čudna ljepota ta snaga što traje, dali je samo , umišljen znak? I čini se ko da nikad proći neće ta snaga koja mi dolazi. Ipak svaki put noć sve kraće traje sve duži su dani a ja očajnički tražim taj preljepi osjećaj sreće. Eto još jedan moj trenutak... |
01.07.2006., subota
kao ljubav
|
Ona moja prijateljica čiji suprug ima ljubavnicu moju susjedu ovih dana ima gadnih problema.Stvari postaju sve očitije i ona se više ne može praviti da ništa ne vidi i nezna.Grozno.Mene je ta situacija sjetila na moju prvu ljubav,koja ko što se da naslutiti nije sretno završila.Dakle meni je bilo 15 njemu 23 prevelika razlika u to vrijeme.Ja sam bila zrelija i godine se nisu toliko primjećivale.Bili smo u istom drustvu,On je imao motor kao i ostali dečki iz društva,bio je dobar prema meni ali loš prema ostalim curam.Ja to tada nisam primjećivala, znala sam samo da je On onaj koji me svako veče dovede kući ,priča samnom do besvjesti,vodi gdje god poželim,ljuti se na mene ako odem sa kojeg sata iz škole(a sve u želji da ga prije vidim).Bio je moj san i moja java.Miris kožne jakne i danas me sjeća na njega a, tada je to bio jedan od najdražih mirisa za mene.Miris benzina,vjetar,brzina kožne jakne,i ceste... i njegove zelene oči.Jedne noči me je dovezao kuči posjeo me na sic motora ,ozbiljno pogledao u oči i rekao da se ženi. Da sam mlada da me voli i zna da ja njega volim ali on neželi ostati prosječan dečko ovoga grada,želi novac ,moć a to mu ja nisam mogla omogućiti.Pronašao si je takvu djevojku i to je bilo to.Tu noć sam još dugo stajala pod vrbom čak i onda kada se zvukovi motora odavno nisu čuli,i razmišljala kakav će mi život biti bez njega.On je danas sve ono što je htio biti,važna faca ovoga grada.A ja sam postala ono što nikada nisam mislila da ću biti ali to je druga priča.Moja kolegica sa početka me je sjetila na Njega.I ja sam svjesno odbijala vidjeti očito a to na kraju balade nije dobro i dobro ne završi. |
