kao ja
11.07.2006., utorak
Mislila sam...
|
Mislila sam danas o puno toga.Iako je bio nemoguć dan za bilo što pametno.Dakle mislila sam i razmišljala o starosti,ne onjoj samoj kao umiranje već taj neki lagani odlazak ,možda neželjen, možda željen.Što sve ta starost donosi i koliko je sve u stvari beznačajno kada dođe to vrijeme. Gledam ovdje jednu staricu,kako sa žarom u očima gleda oko sebe i mislim netko je nekada volio baš te oči i taj osmijeh a danas je to lice slićnije zemji nego bilo čemu.Nije me to užasnulo već neminovnost svega tog dolaska.Pa se sjetim koliko smo oholi(bar ja ponekad) zbog svog izgleda duge crne,guste kose,njegovane pakunzima i sa još tisuće toga.Pa pogled od 1000 kalorija max faktor sjaj na usnama... Ništa to zapravo nije zar ne? I sa 80 godina ako si živ još uvijek želiš živjeti i sve ostalo kao da ti je dvadeset ali više te nitko ne vidi,mladi se rugaju na ulici,i bezobrazno brzim korakom odlaze.Vidim ja taj njen pogled pun sjete i razumjevanja ali i boli zbog samoće.Okrenula sam glavu i otišla dalje .Na trenutak sam bila uplašena saznanjem da jednoga dana bi takav pogled i sama mogla imati. |
