Kada stigne tama
zaklopim oči
a vrelina boja proleti kroz vjeđe
duša zapliva
u preljepim dubinama
u zamišljenim morima
moga sna.
I nešto toplo i snažno prodre u dušu
obuzme tijelo
oduzme dah,
ta čudna ljepota
ta snaga što traje,
dali je samo ,
umišljen znak?
I čini se ko da nikad proći neće ta snaga koja mi dolazi.
Ipak svaki put
noć sve kraće traje
sve duži su dani
a ja očajnički tražim
taj preljepi osjećaj sreće.
Eto još jedan moj trenutak...
Post je objavljen 02.07.2006. u 14:32 sati.