Buddha Dharma u svakodnevnom životu i dalje od toga

Sjećam se kao da je bilo danas, kada je Don Ante Baković izjavio za nas da je on protiv umjetne oplodnje jer se upotrijebi samo jedan spermatozoid a ostali se bace.
U ruci mu raspelo, za pojasom magnum 357, a na reveru značka HDZ-a (dobro ovo sa magnumom tiče se jednog drugog fratra iz 90tih)…
Ovom izjavom dotični je za genocid, a time i odlazak u Haag osudio sve Hrvate koji su barem jednom ejakulirali.
Bilo bi dobro u tom svijetlu osnovati sportsku gimnaziju ili DIF za spermatozoide, da im se povećaju šanse, a ne ovako.
„Dečki, Jozo je stigao prvi do cilja i time je današnji pobjednik, ostali u četverored i vratite se odakle ste i došli, bez guranja i smijuljenja.“
Otvorite Hrvatskog Sokola za hrvatske spermatozoide!
Ne znam kakvo je mišljenje dotični imao o ženskim jajnim stanicama, no malčice me strah i pomisliti.
I tu je negdje početkom devedesetih počeo pad hrvatskog muškarca do točke u kojoj sada besramno i hrabro priznajući da su mlakonje nasred glavnog trga, glavnog grada, mole boga na koljenima da ih učini ponovo muškarcima, jer znanje i mudrost 'kako biti muškarac' izgubljeno je u bespućima povijesne zbiljnosti.
No na ovaj način dobit će samo reumu u kostima i podsmjeh onih koji još bar malo razmišljaju.
To je samo još jedna boljka uz 'birtijaški lakat' koji dobivaju u beskonačnim 'analizama' političkog i nacionalnog stanja, i pretresanju dubiozne povijesti, i uz 'iskrivljeni kažiprst' dobiven junačkim borbama sa poker automatima po kockarnicama (ne daj bože da zaigraju ajnc, tu se mora brojati do 21), te na kraju nekad pisarsku bolest, a sada široko rasprostranjenu bol u šaci od ispunjavanja listića za klađenje.
Naravno postoji iza svega toga agenda i očito je kako se rituali vezani uz ta događanja sve više razvijaju dok neće preći i u jedinstvene uniforme, zastave i ostala sranja.
No na kraju krajeva za sve što nam se događa sami smo krivi jer dopuštamo da se događa u tišini vlastitih umova i buci sa različitih ekrana kojima nas bombardiraju sa toliko informacija da je više nemoguće razdvojiti žito od kukolja (serem, kritičkim razmišljanjem može se jednostavno sve to srediti).

Civilna neposlušnost je oblik nenasilnog prosvjeda ili otpora u kojem pojedinci namjerno i otvoreno krše određene zakone, propise ili politike vlade kako bi izrazili negodovanje u pitanju legitimnosti ili moralnosti tih zakona. To je oblik savjesnog odbijanja gdje pojedinci ili skupine, često vođeni duboko usađenim vjerovanjima ili načelima, odbijaju se pridržavati nepravednih ili represivnih zakona kako bi skrenuli pozornost na svoje pritužbe ili zagovarali društvene ili političke promjene.
Ključne karakteristike civilne neposlušnosti uključuju:
1. Nenasilje: Civilna neposlušnost je miran oblik prosvjeda, a oni koji ju provode obično izbjegavaju primjenu fizičkog nasilja.
2. Otvorenost i vidljivost: Oni koji sudjeluju u civilnoj neposlušnosti to čine otvoreno, javno najavljujući svoje akcije i spremnost da prihvate posljedice svoje neposlušnosti.
3. Spremnost prihvaćanja kazne: civilna neposlušnost zahtijeva da pojedinci prihvate pravne posljedice svojih postupaka, poput novčanih kazni, zatvora ili drugih kazni, kako bi demonstrirali svoju iskrenost i predanost svojoj svrsi.
4. Politički ili društveni ciljevi: Civilna neposlušnost obično se koristi kao sredstvo za postizanje šire društvene ili političke promjene umjesto osobne koristi.
5. Apel savjesti: Civilna neposlušnost temelji se na ideji da pojedinci imaju moralnu dužnost da se odupru nepravednim zakonima i skrenu pozornost na društvene probleme.
Povijesno gledano, prekršajna neposlušnost bila je korištena od strane različitih pokreta koji su tražili promjene, uključujući one koji zagovaraju građanska prava, pravo glasa za žene, radnička prava i zaštitu okoliša. Igrala je značajnu ulogu u oblikovanju društava i utjecala na politike vlada u odgovoru na zahtjeve koji su traženi.
Civilna neposlušnost je jedan od stupova demokracije, jer narod bira svoje političke zastupnike i ima pravo biti nezadovoljan istima i to dati javno do znanja. Bez te opcije vlada diktatura.

Gledam jučer on i off line što se događa i ne ide mi u glavu ta sljubljenost ustaštva i cajki. I ujutro se probudim i sve sjeda na svoje mjesto, mentalitet i jednog i drugog je isti, pašu si kao ying i yang.
Radi se o krugu struje razuma, mudrosti, suosjećanja i dobrote i nedostatku kondenzatora sa svojim kapacitetima i led dioda sa svojim svijetlima i prevladavanju otpornika od nekoliko gigaohma u tom krugu.
No taj krug mraka proizvod je tridesetogodišnjeg truda pojedinaca udruženih u kriminalnu organizaciju (sudski potvrđeno), koji nisu svjesni u svojoj pohlepi i gladi za kontrolom i moći da će taj isti mrak pojesti i njih kao i ostale.
Svih ovih godina maturanti bi trebali nositi svi iste majice sa istim natpisima „Ja sam budućnost, da li ti se sviđam…“. I da se razumijemo ja ne krivim niti jednog od njih za ništa, oni su kolateralne žrtve kao i mi svi ostali.
Prije nekog vremena sam bio na testu Mense na filozofskom fakultetu i na klupi ispred mene bilo je urezano „Mrzim cigančuge.“. Šokirala me kombinacija situacije, lokacije i sadržaja. Kao da mi netko poslije mise dođe i reče „danas je svećenik održao krasnu crnu misu, a i hostija i krv od djetetovine su bili ukusni.“
Svjetla se gase, mrak prevladava.
Kao djete bojao sam se smrti. Smrti kao nečega što će me prekinuti u konzumaciji svega dobroga što dolazi. Zahvalan sam svima onima koji su pridonijeli da me se taj strah mine.
Budućnost više ne izgleda tako idilična.
Znanstvenici ozbiljno rade na produljenju trajanja života, prvo na par stotina godina, zatim i besmrtnost.
Kome treba još jedan Manolić, ili alkoholom ukiseljeni Šeks?
Produljenje života primarno će biti dostupno onima sa novcem i moći, što znači besmrtni Plenković, Zekanović, plejada drugih glupana na neprimjerenim mjestima, besmrtni Markička i Batarelo, besmrtni Pernar (za njega će se već naći netko da mu plati), i tako dalje. Pratite misao.
I tako je vjerovanje da nam dolazi neka vrsta utopije pretvorilo se u gorku istinu života u distopiji.
Sretno nam bilo.

Otuđena kuna na kovanici od Eura je najbolja prezentacija Hrvatske koja može biti, i ne bi je trebalo mjenjati.
Ona je upozorenje onima koji dolaze i podsjetnik onima koji su već tu kakvu vlast očekivati.
U zemlji anti-meritokracije , ili da budemo precizniji kakistokracije, teško je za očekivati išta drugo.
I nije za kriviti mladca koji je napravio što je napravio jer za njega je to svakodnevnica.
Isto kao što je besmisleno kriviti narod što se opire cijepljenju, jer vođenje situacije sa koronom je trebalo ostati u domeni stručnjaka (stvarnih stručnjaka).
Onog trena kada se politika uplela u cijelu priču sve je istog trena bilo osuđeno na propast jer ovdje političarima vjeruju još samo zombiji medijski ispranih umova.
Trenutačna situacija je jasna slika koliko ljudi u biti ne vjeruju vlasti i to je potpuno opravdano, jer ovakva vlast ne zaslužuje da joj se vjeruje.
Tko radi kontra naroda i za vlastito dobro?
Nekada su to bili drumski razbojnici.
Sada su se samo maknuli sa drumova i maskirali odjelima.
No mentalitet je ostao isti.
Limbički.
Zamislite stupanj bahatosti gdje propustite iskoristiti pet milijardi kuna da pomognete vlastitom narodu nakon potresa jer u tome nema ništa za vas.
Europski fondovi se ne diraju jer su gubitak vremena, a ne može se obrati vrhnje sa njih.
Oni glupi i pohlepni koji misle da su pametniji od birokratskog sustava EU se opeku pa ih premijer mora braniti, jer nitko nije kriv dok se ne dokaže da je kriv, a dokazi se lako pogube po raznim ladicama.
I ovo je samo vrh vrha sante leda zvane Hrvatska vlast.
I zato je ukradena kuna idealni simbol za kovanicu Eura.
Nema bolje.

Kaže Plenković da poradi konverzije kune u euro što prije predamo sav novac bankama.
Sada znam što neću napraviti.
Jer primiti financijski savjet od nekoga tko je upravo popušio 5.000.000.000 kn zbog nesposobnosti je malčice neumjesno.
I ne samo to, postoji tu i nelogični dio.
Zašto što prije to napraviti?
Sigurno će se moći konvertirati novac neko vrijeme.
Pitanje je samo koja je i čija igra sad u pitanju da nam skine još malo vrhnja sa ono sitno što nam je ostalo.
Kao što sam već rekao država bi morala biti u službi zemlje i naroda koji predstavlja, raditi na napretku istih, razvijati, graditi, skrbiti.
No ovakva država kakva sada egzistira nije prijatelj niti naroda niti zemlje u kojoj obitava.
U demokraciji ne bi trebali birati ljude radi povlastica koje će imati, već ljude koji će sposobno raditi na boljitku zemlje i nas.
Bilo bi zanimljivo dati sodium thipental našim političarima i snimiti emisiju u kojoj govore o tome zašto su političari i zašto su na funkcijama na kojima jesu.
Spojit ih na detektore laži bilo bi besmisleno jer su im laži druga priroda.

Pet milijardi kuna, za Sir Olivera sitnica.
Da je neka vlada na sređenom zapadu izgubila taj novac zbog vlastite nesposobnosti i time usporila napredak i rješavanje problema svojeg naroda istog bi trenutka kompletna podnijela ostavku.
Kod nas je to samo još jedna tema za klepetanje u prazno.
Nema razumijevanja što to stvarno znači.
Niti da je to djelovanje kontra države.
Koliko je škola, vrtića i ostalih ustanova moglo biti sanirano tim novcem?
Koliko je stanovi i kuća moglo biti sređeno?
I?
Ništa, psi laju, karavani prolaze.
Nesposobni se i dalje igraju vlasti i tvrde da znaju što rade.
Što to konkretno rade?
Znate li vi kojih se to sve ne tiče odakle će doći novac za eventualne obnove, ako će ih ikada biti?
Od vas, iscijedit će vas k'o Mile konobar naranđu i nećete ni pisnuti.
Čudit ćete se kako to da živite još lošije?
Kako to da vam dijete ide polu-gladno u školu?
E pa ide zbog ovakvih stvari.
A ovih pet milijardi nije niti vidljivi dio sante već je njen sitni vrh.
No samo buljite u ekrane i dalje i smatrajte da je to realnost.
Ništa se neće promijeniti ionako.

Neki dan na nekoj presici, nebitno, naš vrli premijer se pohvalio da je pogledao film i preporučuje ga svima da ga pogledaju.
Radi se o „Don't Look Up“.
I sad se ja pitam da li smo premijer i ja gledali isti film, da li obitavamo u istom svemiru ili u paralelnim univerzumima koji se sporadično dotiču.
Jer dotični film vrlo precizno govori o političarima i tome kakva su oportunistička i sebična govna (predsjednica Amerike bježeći sa Zemlje zaboravlja na svog sina npr.) i kako manipuliraju narodom.
Isto tako ljudi koji ne vjeruju znanstvenicima su oni koji su pod spinom političara.
Nije mi jasna premijerova motivacija prilikom preporuke filma, što je to on vidio, jasno je što nije vidio, ono što ne želi vidjeti.
Kometa iz filma kod nas je Banija godinu dana nakon potresa, Zagreb nakon potresa, korupcija, nesposobnost… i od toga se biježi.
Premijeru pogledaj dolje ili kako bi davno netko pjevao:
Pogledaj dom svoj Anđele,
i skini paučinu s očiju…

Vidim u osnovnim školama zamjenu za Vjeronauk namjeravaju uvesti predmet pod nazivom „Kritičko razmišljanje“.
Apsolutno besmisleno, kritičko razmišljanje je potrebno onima drugima, ne onima koji odbijaju ići na Vjeronauk.
Oni koji su odbili Vjeronauk kao nastavni predmet to su napravili upravo radi sposobnosti osobnog kritičkog razmišljanja.
Tako da u biti najbitnije što djeca mogu ponijeti iz škole da im služi u svakodnevnom zdravom životu dobiti će samo šačica sretnika.
No logično je da Vlast podriva i minira razvoj ikakvog kritičkog razmišljanja kod djece, koja će odrasti u poslušne medijske repetitore, nezainteresiran za išta osim banalnosti koje im ti isti mediji serviraju.
Onaj tko kritički razmišlja počet će kad-tad postavljati prava pitanja, a sa pravim pitanjima i odgovorima do kojih će na taj način doći postaje ugroza vlasti.
Vlasti trebaju hedonizmom napojeni polu-idioti, koji ništa ne propitkuju već kao papiga ponavljaju ono što im se servira, triput podgrijano, kroz medije.
Nismo bez veze na dnu liste država u svijetu po razvijenosti kritičkog razmišljanja.

U svijetu je trenutačno na snazi opasan pokret da se kritičko razmišljanje strpa u istu vreću sa teorijama zavjere, sa tipovima sa aluminijskim folijama na glavi, čipovima u cjepivu, 5G mrežom i ostalim glupostima.
No ti je normalna faza dehumanizacije i ridikularizacije onih koji ne misle isto kao vlast koja želi preuzeti kontrolu.
Tako da sada vlast ima svoje minione koje može slati kuda god želi i koji neće postavljati nikakva pitanja.
Djelovat će onako kako su programirani.

Kaže jedan polu-probavljeni polu-stvor ovih dana u medijima: 'Sebično je promišljati o vlastitoj slobodi dok drugi umiru.'
Licemjerno kao i uvijek, jer oni svakodnevno, svake sekunde svojih banalnih života promišljaju o vlastitoj slobodi, kako zajebati, kako pokrasti da ostane zamračeno, kako prikupiti maksimum moči nad drugima, kako izbjeći zatvor koji po svim ljudskim mjerilima zaslužuje zajedno sa svojim kompama.
Što je bijeg od zatvora nego promišljanje o vlastitoj slobodi?
Kada se govori o nama mahat ćemo 'presumpcijom nevinosti', kada ste u pitanju vi, stoka sitnog zuba, uvodit ćemo kazne.
Poručuju nam sa svojih bjelokosnih visina kako bi morali žrtvovati vlastitu slobodu u ime čega?
Oni koji su nas žrtvovali otvaranjem granica turistima i hvaljenjem kako bolje turističke sezone nije već dugo bilo.
No treba se pitati što bi bilo sa tim istima da su se držali onoga što očekuju od drugih i granice zadržali pod kontrolom, da se nije spašavalo vojnika Plenkovića.
Nije li možda ovaj val posljedica te navale turista sa svih strana svijeta?
A kada smo već kod vojnika, onaj koji nije mogao u domovinski rat jer je kašljucao, kada su ljudi umirali na sve strane boreći se za ovu domovinu sada se istim tim ljudima ruga u lice riječima: 'Ako im je vatica problem, nisu junaci nego slabići, paraziti i profiteri politički…'.
Koliko moraš biti bahat, odvojen od naroda u nekom svojem svijetu, da možeš nešto takvoga izjaviti?
Pogotovo nakon što je u provjerenim, stručnim, medicinskim časopisima objavljeno nekoliko istraživanja koja jasno pokazuju da cijepljenje ne štiti druge, eventualno štiti cijepljenoga, i to daleko krače vrijeme nego je očekivano.
Dakle o čemu se radi?
Osim o onome što je ljigavac izjavio na početku ovog teksta, odustanite od promišljanja o vlastitoj slobodi, predajte se, svaki otpor je osuđen na propast jer nema granica do kojih možemo lagati, redefinirati, manipulirati i ismijavati.
Uvodimo dodatnu obavezu testiranja preko firmi koje su povezane sa nama, vaš novac slijevat će se u naše džepove dok vas ponižavamo, dehumaniziramo i vrijeđamo.
Na vama je samo da prestanete promišljati o vlastitoj slobodi.
Vaša sloboda mora biti u našim rukama, nikad jasnije nije izjavljeno tako javno u medijima.
Nikad nismo bili bliže dnu, da bi otkrili da ispod dna postoji još jedno dno kamo nas guraju.
Što i ne mora biti loše, jer sa dna možeš samo prema gore (ako ne izmisle još jedno dno).

Ne znam da li sam ja pretjerano naivno sentimentalan, no oduvijek sam imao ideju da su na mjestu ministara (koje sam smatrao važnim u političkom kontekstu zemlje) namjena ljudima sa snažnim i dugogodišnjim iskustvom u resoru koji ministriraju.
I onda dolazi službena izjava premijera da je u trenutačnoj situaciji koja je eskalirala jedan od problema neiskustvo ministra.
Nije da se čudim tome da je neiskusan, čudim se kadroviranju, gdje je za ministra obrane postavljen ekonomist.
Nije mi poznato koliko vojnog iskustva dotični ima, no podsjeća me na davni intervju sa Slobodanom Praljakom, još za vrijeme rata, kada su ga pitali kakvih vojnih iskustava ima, na što je odgovorio da je pročitao nekoliko romana Roberta Ludluma.
Hajde.
Roberta Ludluma?
Pa to nisu čak niti ratni romani.
Praljaka znam iz vremena kada mi je predavao elektrotehniku jedan semestar i mogu kužiti kojim je i kakvim stazama se probio do generala.
No zanima me što bi odgovorio ministar Banožić da ga se pita o vojnom iskustvo koje može primijeniti na svoje ministrovanje.
A da nije 'poslušni pijun'.
A onda je i pojašnjenje da nije problem što je Banožić napravio nego je pravo neiskustvo na koje se premijer referira što je upleo premijera i stranku u cijelu priču, što nas opet dovodi do pitanja kako su premijer i ministri neovisni, kako ministar može djelovati a da nema veze sa premijerom, i kako stranka može biti po strani ako se premijer nije odrekao svog članstva za vrijeme premijerovanja?

29.12.2020, oko 12:20, šire područje oko Petrinje zatreslo je skoro pa razorno, osjetilo se i u Zagrebu gotov jače nego u proljeće.
I tim prodrmavanjem prodrmalo se još nešto bitnije, prodrmala su se ljudska srca.
U rekordnom roku ljudi su se samoorganizirali u pomoći stradalima, dok je Vlada sljedećih nekoliko dana glupavo, poput Busha 9/11, buljila u svoje slikovnice i nije imala pojma što napraviti.
I to je apsolutno dovoljan dokaz da ljudi mogu sami, bez Vlade i Vlasti, mogu se organizirati, mogu preuzeti rizik na sebe, mogu pokazati dobro srce i djelovati u korist drugih bez obzira tko oni bili.
Jedina administrativna organizacija u to vrijeme bila je Crveni Križ, koji je administracijom uglavnom kočio i zapetljavao situaciju (kada pogledaš koga je bio uzeo svojevremeno u svoje vodstvo ne trebaš se niti pitati zašto).
Dakle anarhizam na djelu je funkcionirao gotovo besprijekorno, i da je tako ostalo vrlo je vjerojatno da bi do sada svi bili zbrinuti kako spada i kako je ljudski.
Problematični dijelovi bi se brzo regulirali jer su bili brzo uočeni, situacija bi bila normalizirana.
No tada je velikodušno došla Vlada i potjerala ljude dobrog srca kućama jer od sada oni preuzimaju stvari u svoje ruke.
I sve je stalo.
I stoji.
I stajat će.
Jer Vlada nije prijatelj naroda.
Vlada je prijatelj samoj sebi, ona postoji radi sebe same.
Vlada bi osim što uzima jednako trebala i davati.
Osim sapunica i loših kriminalističkih serija što dobivate od nje?
Da li vas Vlada može zaštiti od mogućeg napada neprijatelja izvana, ili čete ponovo sami morati uzeti oružje u ruke da branite najbliže od vanjske opasnosti?
Imate li povjerenje u Vladu?
Odgovorite si iskreno, iz srca, ne ponavljajući parole iz medija.
Osjećate li se sigurno pored ljudi koji vas ‘vode’?
I kamo vas vode?
Da li postoji neki definirani cilj?
Koji?
Koji je jasno definirani cilj naših ‘vođa’, naših 'najboljih umova', elite kako sami sebe vide?
Drži glavu iznad vode i grabi oko sebe?
Vođe postoje da vode, da bi vodili moraju imati cilj prema kojem vode, i to je sve.
Ako nema jednog, nema stvarno niti drugog.
I da citiram Michaela Malice-a: “Ljudi kojima su potrebni vođe nisu kompetentni da biraju te vođe.”

Nevjerojatno je da “vlast” koja je prokrvljena korupcijom i drugim oblicima kriminala, čiji je jedan od premijera pokrao novaca u visini godišnjeg buđeta republike, drugi ministri i ostala žgadija još nekoliko, sada s jedne strane traži od ljudi da odustanu od vlastite slobode odabira kako bi spasili tu istu “vlast” od neminovne propasti ukoliko apsolutno pogrešan model “jaja u jednu košaru” propadne.
No većina je gledala “Spašavanje vojnika Ryana”, i zna kako su završili oni koji su ga spasili. Isto tako će proći “Spašavanje vojnika Plenkovića”, uz kolateralne žrtve za koje ih nije briga.
S druge strane od vas traži pomoć “vlast” koja u godinu dana nije napravila gotovo ništa da stvarno sanira posljedice potresa u Zagrebu, pogledajte što Fond o tome govori. Petrinja je isto tako netaknuta. Onog trena kada se uplela “vlast” sve je stalo. Prilično sam siguran da se pustilo narodu da odradi svoje i zadrži moment koji je dobio da bi dobar dio Petrinje i okolice bio daleko više sređen I situacija bolje regulirana.
Dakle “vlast” koja ništa realnog i stvarnog ne nudi osim debilnih narativa traži nešto od nas. Uz sve ono što nam otima, što je ukradeno a moglo se iskoristiti za boljitak naroda.
Koliko je vrtića i škola pokradeno, bolnica i ambulanti, laboratorija, kulturnih ustanova…

Disclaimer:
Nisam antivaxer, nemam ništa protiv da se cijepim, onog trenutka kada mi se predoče rezultati istraživanja koje su nuspojave ovog cjepiva kroz 5-9 godina.
Ne tražim ništa vise niti manje od toga.

Koliko moraš biti bahat da ti jedinica mjere bahatosti kaže “Svi vi ste postali malo pre bahati, objesite si takav nastup kući o čavao.”
Čovjek koji smatra da su svi ispod njega niža bića, a on bogomdan istina je nije više bahat, on je onkraj bahatosti.
Netko tko o porazu priča kao o kolosalnoj pobjedi nije više u kontaktu sa realnošću.
Da ne govorim o kontradiktornim izjavama gdje nakon optužbe o pre bahatosti Bahatko kreće u prijetnju u kojoj pobija samog sebe pa kaže novinaru koji mu je rekao da se on jednako ponaša prema medijima: “Ovo je sitni bezobrazluk koji ste si danas dopustili, a sutra više nećete.”
Prvo da li je pre bahato ili je sitni bahatluk?
Drugo, što će se to dogoditi sutra da si novinari više neće dopustiti ni da pisnu?
Jedva čekam preuzimanje Plenkovićeve beatifikacije od Stepinca.
Stepinac će pričekati jer prije toga Vatikan mora beatificirati Svetog Andriju, zaštitnika mita, korupcije i bezobzirne pljačke naroda.
Zamislite kamo će onda otići bahatost…

Vjerujem da ste u životu barem jednom čuli za pojam segregacija.
Najčešće je vezan uz američki jug prve dvije trećine prošlog stoljeća.
Crnci su u svim aspektima života bili odvojeni od bijelaca i kroz segregaciju ponižavani i obespravljivani.
I vjerojatno, ukoliko niste netko pun mržnje prema svijetu, to vas je zgražalo, donosilo nelagodu u kosti, greblo u umu, poručivalo da nešto nije u redu, možda rastuživalo, možda ljutilo.
No definitivno je prouzročilo neku reakciju.
Bili ste emotivno živo biće, bistrog uma, jasnijeg pogleda na svijet oko sebe koji ste promatrali vlastitim očima kroz vlastita iskustva, ništa vam nije bilo nametano, ništa tisuće puta monotono ponavljano (Gebbelsova tisuću puta ponavljana laž postaje istina ovdje dobro paše), imali ste dovoljno informacija da na temelju njih donesete vlastite zaključke i bili ste mirni s njima, niste bili zatrpani stotinama kontradiktornih informacija o istoj temi, do točke kada više ne razlikujete crno od bijelog, ili čak i razlikujete ali niste više sigurni u vlastitu prosudbu…
I tada ste se mogli jasno odrediti prema segregaciji, prepoznati istu, reagirati na istu.
Dok danas EEG crta emocionalne i ljudske reakcije je ravna linija, nikakvih emocija, nikakvog bunta, tupo ovcoliko prihvaćanje, meketanje u stadu (kao što kaže poslovica: kada svi misle isto nitko ne misli previše), strah iz neznanja, tupost iz ne razmišljanja, povjerenje u sustav koji vas je izdao, prodao, opljačkao (i smije vam se u isto vrijeme u lice) već nebrojeno puta, kmetovsko prihvaćanje sudbine, prihvaćanje priča koje su vam zapakovali i mudro prodali muda pod bubrege…
Danas segregacija cvate i sprema se biti osnova novog društva.
Određeni, koji su dokazali da su lojalni podanici, imati će određene povlastice (koje su nekada bile naše ljudsko pravo), dok će oni drugi koji još uvijek gledaju širom otvorenih očiju i slobodnog uma biti ugnjetavana manjina nad kojom će se vršiti pritisak.
Oduzimaju vam svima osnovna ljudska prava, a vi im plješćete i ponavljate njihove parole, neka budem rob, barem sam živ (neko vrijeme), ne trebam razmišljati dugoročno, dovoljno je da danas još dišem.
Nema veze što me konstantno bombardiraju lako dokazivim lažima, možete to podnijeti, samo da se stvari vrate u normalu.
No stvari se neće vratiti u normalu, jer da bi se vratile u normalu vi morate biti normalni, a tu bitku većina koja je pokleknula je odavno izgubila.
Ako se dopusti onima koji pokušavaju prekrojiti ovu civilizaciju po svojim mjerama da to učine, nikada više neće biti normale koja je bila, biti će novo normalno
No što je novo normalno?
Razmislite malo?
Nije li novo normalno nešto što do sada nije bilo normalno?
I tako nešto nenormalno postaje novo normalno u koje ćete se vi vratiti nakon što dokažete lojalnost.
Nema veze, sunce će sutra u zoru izaći, i uvečer zaći, ptice će pjevati, psi lajati, ribe šutke plivati, vjetar šuštati lišćem kroz šumu, valovi stvarati smirujući šum, i vjerujte mi, to će biti jedino normalno dugo dugo vremena.

Vjerojatno ovdje ima onih koji se još sjećaju 2012. g. i apokalipse, tj. kraja svijeta, koja je prema Mayanskom predviđanju trebala tada nastupiti.
Svi su očekivali da nas opizdi neki asteroid ili kometa, aktivira se super vulkan ili neka druga egzotična spektakularna katastrofa.
Jer priznali mi to ili ne mi smo društvo spektakla, sve što nije spektakularno prolazi nezapaženo.
I nije se dogodilo ništa.
Ili se samo nije dogodilo ništa spektakularnog.
Jer, što ako je 2012 počeo polagani raspad civilizacije, ono što ja volim zvati ‘kuhanje žaba’.
Žabu ubacite u kipuću vodu i ona će odmah iskočiti, no ako ju ubacite u hladnu vodu koju polagano zagrijavate žaba će se brčkati u njoj dok ne bude skuhana.
Te žabe smo mi.
I već smo dobrano skuhani, sada slijede samo začini i umaci.
Jer civilizacija kakvu smo poznavali se definitivno raspada, i još nismo svjesni kako će se sve nastaviti i kako će završiti.
2012. Je mogao biti potpaljen fitilj koji polagano izgara, ili srušena prva domino kockica, jer ako konzultiramo povijest niti jedna civilizacija nije propala preko noći, trebale su desetine ili stotine godina do potpunog raspada, no raspad je na kraju bio neminovan i uvijek ga je naslijedilo mračno doba, posijano klicama iz kojih je u budućnosti mogla izrasti neka nova civilizacija.

Postojale su prije nas velike civilizacije i postojat će i poslije nas.
Na nama je samo da prebrodimo ono što je već tu i što dolazi.

Prijatno, generacijo!

…je najodvratnija predizborna kampanja HDZ-a do sada.
25 godina ništa nije bilo bitno, ali SADA je bitno?
Zašto?
20 godina se potkrada ovaj grad i njegovi građani i sustavno ga se uništava, ali SADA je bitno imati uvid u svaku kunu proračuna!
Zašto tog uvida nije bilo dok je Bandić bio na vlasti?
Zašto tada nije bilo bitno?
Pa da nastavimo sa: Bitno je zadržati radna mjesta.
Što znači da ostaje status quo, bitno je da svi uhljebi ostanu gdje jesu.
To ne obećava ikakav napredak, jer žderaći proračuna, nesposobne i nekompetentne budale na izmišljenim radnim mjestima neće Zagreb pokrenuti ni u jednom pozitivnom smjeru.
Bitno je ovo, bitno je ono…
Nije bitno ništa od toga.
Bitno je da stanemo na kraj bandi već jednom i prestanemo pokorno dozvoljavati da nam ovako pljuju u lice.
Ova kampanja je uvreda za svakoga tko ima barem malo sivih moždanih čelija koje nisu preokupirane reality showovima, raznim ligama, partizanima/četnicima/ustašama, svim tim eskapističkim idiotarijama.
Oni koji se kupaju u banalnostima neće ništa niti primjetiti, njih će struja kanalizacije ponjeti sa sobom, onako usput.

Sjećam se jedne pasice “Wizard from Oz” stripa koji sam imao negdje sredinom osamdestih u kojoj kralj sa balkona drži govor sakupljenom narodu i kaže: “Sav narod je jednak”.
Na to iz naroda se čuje jedan glas: “A što je sa kraljevima?”
“I svi kraljevi su isto tako isti.”, odgovara kralj ko iz topa.
Tada je to bilo smiješno jer je bilo istina, no bilo je isto tako sporadično.
Danas je to postalo pravilo.
Kada je vlast mješavina kleptokracije, plutokracije i negativne selekcije, rezultat je realnost koju živite.
Zamislite gdje bi danas bili da je Hrvatska krenula u smjeru meritokracije?

Da malo razjasnimo:
- kleptokracija je oblik političke i državne korupcije u kojoj država i vlada postoje da bi povećali osobno bogatstvo i političku moć svojih dužnosnika i vladajuće klase na štetu općeg pučanstva.
- plutokracija je oblik vladavine u državi u kojoj je pravilo da imovina ili povećano materijalno bogatstvo legitimira vlast.
- negativna selekcija je pojava koja označava svjesno biranje i pomaganje lošeg ili lošijeg kandidata na štetu dobrog ili boljeg. Biranje nesposobnog kako te ne bi ugrozio na položaju.

Poznato?
S druge strane:
- meritokracija s druge strane je oblik vlasti u kojem se administrativni i javni poslovi, odnosno svaka uloga koja zahtjeva društvenu odgovornost, dodjeljuje na temelju zasluga, a ne na temelju pripadnosti nekom lobiju, obitelji, ekonomskoj kasti, sloju, stranci.
Sa njom se stvara vladavina ljudi od znanja, vrijednih, mjerodavnih intelektualaca i poslovnih ljudi koji su stručni u donošenju bitnih odluka.

Dakle od ovoga navedenog što mislite koji bi sustav bio dobar za sve u Hrvatskoj?

Svaka totalitarna vlast oslanja se i živi na osnovu određene grupe građana.
Cinkaroša i Rotatora.
Onih dovoljno sjebanih, slabih i nemoćnih da čim im se pruži prva prilika da sjebu nekog drugog objeručke se je uhvate.
I što je gore od toga je da ta imaginarna moć stvara ovisnost veću od bilo koje droge.
Pažljivije promotrite te ljude kada vam se pruži prilika i kod svakog od njih ćete garantirano pronaći neki nedostatak, manjak, frustraciju, jad i bijedu.
Cinkanjem iluzorno dobivaju moć, sudbina drugih je u njihovim rukama.
Pogledajte sada u vrijeme covida-19 koliko je isplivalo takvih na površinu.
I za sve koje znate da su cinkali, držite ih na oku, jer ako se situacija promijeni i pruži im se prilika da cinkaju za bilo što drugo, sa jednakim će žarom zajahat i vašu sudbinu.
Dobre su ovakve krizne situacije da se stvari iskristaliziraju, profiliraju, čisto da smeće ispliva na površinu.
Rotatori su oni koji kontinuirano okreću glavu ne bi li se suočili sa realnošću koja ih okružuje.
Što ne vidim ne događa se i ne tiče me se.
Dok me ne dohvati pa se čudim odakle je ovo došlo.
Obje grupacije su zdušno pomagale za vrijeme holokausta, kasnije opravdavajući svoje djelovanje ne imanjem izbora i strahom.
No istina je da su u isto vrijeme djelovali i neki drugi ljudi na drugačije načine.
Problem je što se takvo ponašanje redovito ponavljalo u svakoj sličnoj situaciji.
Pa i danas je vrlo aktivno.
No sve je na kraju dana kada podcrtamo sumu samo stvar odabira.
Hoćemo li biti bolji ili ćemo biti lošiji.

Kada svi misle isto, nitko ne misli previše.
Bezumlje horde ili krda je uvijek bilo pogubno, na ovaj ili onaj način.
Isključiti mozak i pratiti nešto ganglijima nije opcija koja donosi svijetlu i bolju budućnost.
Evo vam primjera WC papira, evo vam primjera maski za lice gdje stručnjaci govore javno da nema potrebe da ih nose zdravi već samo oboljeli kako bi ograničili sirenje virusa sa sebe, dezinfekcija do apsurda, kao da je svaki kvadratni centimetar van stana prekriven kilama i kilama najsmrtonosnijih virusa, bakterija i gljivica.
Ne ponavljajte kao ovce sve što čujete.
Znate koje je bilo najčešće opravdanje čuvara nacističkih koncentracijskih logora?
Radio sam samo što mi je rečeno.
Bez srca, uma, etike…
Ljudi, razmišljajte, još uvijek je dozvoljeno, i nije kasno.
Nameću se ograničenja vaših sloboda na mala vrata za koje ne možete biti sigurni da će biti uklonjena nakon sto opasnost od virusa prođe, i sto ćete onda, pomiriti se s time i reci jebi ga idemo dalje još malo vise porobljeni nego jesmo.
Strah je najveći robovlasnik kroz tisućljeća, on vas liši logike, razuma, slobode, i to dobro znaju oni koji ga potenciraju jer sto ste vise prestrašeni to ste poslušniji.
Već sada govore da će ovakav asocijalni način života biti matrica za buduće življenje, alijenacija od drugih, zatvaranje protoka informacija osim onih koje vam plasiraju na tanjurima preko kontroliranih medija.
Predsjednik sabora se raspituje kod Ustavnog suda kako može povećati ustavno naša ograničenja slobode.
I mislite da će se to ukinuti kada sve prođe.
Ne budite naivni.
Primjer je recimo cijena auto puta, početkom turističke sezone povise cijenu auto puta jer je turistička sezona (i nije neko opravdanje osim vise ćemo zaraditi jer je frekvencija veća), no prođe turistička sezona, a cijena ostane ista, i nikome ništa, nitko se ne buni, placa novu višu cijenu i dalje.
I sto će se dogoditi sljedeće turističke sezone?
Pokusajte predvidjeti.
Kuhaju nas kao žabe cijelo vrijeme i ovo sada bi moglo biti začinjavanje obroka na kraju kuhanja, a kada je obrok gotov nema nazad.

Držite se ljudi razumno uputa struke da se rješi pandemija, no promatrajte sto se paralelno događaja, da se jednog jutra ne probudite u nekoj potpunoj anti utopiji (za razliku od ove trenutačne koja je hibrid) i čudite k'o pura dreku kako je do ovog došlo.
Nisu svi dobronamjerni, ima i pohlepnih, neetičkih, sociopatskih i psihopatskih osoba gdje im nikada ne bi smjelo biti mjesto.
Mislite ljudi, zaključujte, bavite se činjenicama oko vas.
Ne dajmo se bas tako lako.

Jedna od bitnijih stvari u Buddha Dharmi je priroda svih fenomena.
Kao prvo fenomeni su sve sto nas okružuje, uključujući i nas same, jer mi nismo odvojeni od svijeta oko nas (ideja odvojenosti se naziva dualizam i o tome ćemo nekom drugom prilikom).
Dakle priroda svih fenomena sastoji se od tri pojma: netrajnost, složenost i međuzavisnost.
Ovih dana primarno razmišljam o prvom od njih, netrajnosti.
Situacija koja se drastično mijenja iz dana u dan je dobra prilika da to promotrimo na primjeru koji je teško ne vidjeti.
Recimo još do prije mjesec dana umjetna inteligencija je bila jedna od glavnih tema zajedno sa strahom da će intenzivniji dolazak iste oduzeti ljudima radna mjesta, špekuliralo se sa specifičnim radnim mjestima i brojevima.
Bio je prisutan atavistički strah, mada je realna situacija bila daleko od dramatične jer AI je još daleko od stvarno funkcionalnih sistema kakvi su predviđeni u tim scenarijima.
I onda gotovo pa niotkuda pojavilo se maleno biće koje je niti živo, niti mrtvo, nema superiornu inteligenciju niti ima ikakav veliki plan da nas pokori i što nam je napravilo?
Počistilo je radna mjesta u par dana u daleko većem broju od našeg straha od AI, satjeralo nas u obore gdje čekamo tko zna što, postalo je nepobjedivo oružje naših gospodara.
U par koraka.
Netrajnost u samoj svojoj srži.
Danas kupuješ naranče na placu, sutra juriš oko placa ne bi li uhvatio koji kamion koji odlazi sa robom sa tog istog placa koji je sada zatvoren ne bi li 'na crno' kupio još koju naranču.
Ako to nije netrajnost ne znam što bi bilo.
A mogao bi sada navesti gomile aktualnih primjera.

No idemo dalje, da vidimo što se stvarno događa i koliko smo u svemu tome sami odgovorni (ne govorim o pranju ruku i ostalim banalnostima).