so far away...

subota, 28.03.2020.

boje sivila...

Siva, bijela i crna, nisu boje. Znaju svi koji imaju nešto znanja u ovim "vizualnim" strukama. Tehnički, te ne-boje nemaju svoje valne duljine svjetlosti već su tonovi koji ovise o jačini osvjetljenosti.

I kad...prevedemo sve to u neku duhovnu sferu...vrijedi isto...za one koji su tu skupili nešto znanja.
Moje crnilo ili sivilo (jer do crnila ipak ne dolazim tako često)...boji sve u te neke tmurne tonove.
Kao i svjetlost. A i svih nas isto tako. To si toliko dobro primjetio, a toliko ti nisam to željela priznati.
Ali evo, priznajem...da, kad posivim, posivi i sve oko mene. I zapravo, sve što vidimo i kako živimo ovisi samo o promatraču...o nama. Drago mi je da te zakonitosti polako počinje uvažavati sve više ljudi.

I da, strah me je. Koga nije? Neću mu, kao i stoput do sad (a imali smo mi gadnih obračuna) dati da ovlada samnom. I da me zaustavi u bilo čemu. Teško ga je priznati...promotriti, ispitati, suočiti se s njime...no, pred upornijima i taj se povlaći.
Da, zabrinuta sam, kako ćemo s poslovima. Ne, ne slušam vijesti. Ako i slušam, naletim na priloge o dobroti i organizaciji.
Ovo ću iskoristiti da opet nađem ona svoja mala zadovoljstva koja unose svjetlost u moje dane.
Ima ih dovoljno. Pojavili su se ljepši snovi. Nakon samo dva dana bez ljudi oko mene...u svojem miru i sigurnosti. Da, bilo je trenutaka kad sam taj mir nosila uokolo. Cilj je, postaviti ga na noge, sada, sama. Da bih kasnije i to, opet, mogla.

Tek iza toga, dolaze, one prave boje. Plavetnilo i sunce. Igra. I život...onakav kakav si priželjkujem.
Svi mi možemo...i živjeti i sanjati...u bojama.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv