so far away...

nedjelja, 08.12.2019.

Krila ...

Život je toliko čudna biljka. Jednom je prijatelj moje prijateljice izjavio nešto čega se obje često sjetimo... tim više što tog prijatelja više nema, prošle godine je poginuo na motoru. Bio je jedan od onih ljudi koje bi sigurno voljela upoznati...voljela bi da sam ga upoznala dok je bilo prilike. Prijateljica je sigurna da bismo se super slagali. Rekao je ovo: zamisli kako bi bilo da uz sebe imamo ljude koji nam daju krila... a ne nekoga tko nam je uteg. Kako bi bilo imati nekoga tko te potiče... daje ti snagu... i daje ti krila. Gdje bi nam bio kraj.

Jedan razgovor prije koji tjedan nakon filma o svim mogućim različitim životima... Sanjarili smo o tome što bi bili... i smijao si se da ja zapravo želim biti anđeo. Imati krila. Mislim da sam svoja pronašla...
Da oni neki predivni snovi koji su me gotovo proganjali jer sam se vječno pitala tko je taj netko s kim mogu razgovarati satima i tko me u potpunosti razumije.... tko je taj netko s kim radim 1.000 ludosti i bauljam najljepšim krajevima. Mislim da je taj netko napokon tu kraj mene.
I zaista nisam do sada nikada imala takvu povezanost...ni toliko zajedničkih tema...ni toliko sličnosti s nekime. S njim je jednostavno sve na mjestu. Buđenje ujutro, taj pogled na nasmijane i snene plave oči... koje me gledaju kao da sam nešto posebno. Dovoljno je da se tako i osjećam. Čini se kao da nema prepreke koja nam bi bila nepremostiva... dok imamo jedno drugo. Čini se da se priča tek treba ispisati... tek dolazi bezbroj lijenih nedjelja, sretnog trčanja po brdima. Šetnji gradom i druženja s prijateljima. Da tek dolazi hrpa putovanja... ova Irska na proljeće se čini kao nešto prilično realno. I predivno. A možda već i prije uspijemo nekud zajedno pobjeći. Osjećam se kao da sam upala u neku paralelnu realnost gdje je ono nemoguće postalo moguće. Gdje napokon imam onog nekog posebnog, samo svog. Nisam vjerovala da je to moguće. I ta krila tek su narasla. Još ih gledam sa čuđenjem.

Drago mi je da se svima sviđaš... Čak i prijateljicama kojima se ni jedan moj odabir nije dosad svidio. Drago mi je da si jednostavan i pažljiv. Da slušaš i pamtiš što volim. Da se brineš oko mog zdravlja. Da me nasmijavaš. Da u meni budiš razigrano i sretno dijete. Da je biti zajedno toliko prirodno poput disanja. Da voliš onu moju otkačenu stranu i prihvaćaš sve moje dobre i loše strane. Da se trudiš i nastojiš biti tu. Da je vrijeme s tobom poput neke samo naše čahure... koja je beskrajno udobna i sigurna. Da je samo tvoja potpora dovoljno da budem spremna suočiti se sa bilo čime.

I da, još je rano, možda se malo i bojimo koliko nam je brzo i jako stalo. Oboje smo ne jednom bili povrijeđeni. Ali, ovo osjećam kao nešto posebno. I sretna sam i letim...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv