so far away...

ponedjeljak, 28.10.2019.

posao




Nisam na kraju opisala što se dešava na poslovnom planu u zadnje vrijeme.
Naime...znaju oni koji su pratili, nisam baš bila sretna zadnjih godinu dvije u firmi. Bila sam tamo 5 i pola godina, nekako je to prestalo biti dobro i postalo loše. Ponajviše zbog šefova, naravno, nešto manje zbog kaosa samog posla.

I tako, desilo se da sam taman pred veliki projekt kataloga (2-3 mjeseca prekovremenih i rada po 12h na dan) dobila drugu ponudu za posao. I to solidnu, puno lakši posao i jednostavniji...dobrodošla promjena. Dogovorila sam se s njima da ne mogu sad ove ostaviti na cjedilu...i da ću odraditi taj katalog, a onda preći k njima. Za to vrijeme mogu im vikendima nešto odraditi i uskoćiti ako je frka. Sve riješeno.

Međutim, ono što nisam predvidjela bilo je...bolovanje. Napad vrtoglavice, hitna, bolnica i više od mjesec dana vrtoglavica od kojih se jedva hoda. Nisam mogla raditi, nezadovoljstvo mojih šefova raslo je eksponencijalno, naravno, njima je to bio moj pakleni plan da umaknem katalogu, zeznem njih...i nije mi bilo ništa. Jelte. Sumnjalo se i na multiplu, otkrilo da nije to, ali nešto autoimuno jest. Ne znam koliko će još godina proći dok saznam što s obzirom na tempo...narudžbi za preglede.

I tako su me dočekali dan nakon bolovanja sa otkazom uz obrazloženje da nisam pouzdana. Sjetili se to nakon 5 godina u kojima su mi dizali plaću i nisu pokazali ni trag nezadovoljstva, naprotiv. Ne vjerujem da bi ijedan privatnik bez dobrog razloga davao povišice. Međutim sve je to u sekundi nestalo tih zadnjih par mjeseci. Kad sam inzistirala da mi daju primjere mog podbacivanja rekli su; ma dobro nećemo sad o tome. Slatko zar ne? Kad ti netko pokušava uručiti izvanredni otkaz nakon bolovanja, tvojom krivicom...
Pristala sam ipak na sporazumni otkaz, pošto sam ga i sama željela dati i čekao me novi posao. U suprotnome bi vjerojatno bilo i nekakve tužbe, ne bih to samo tako pustila.

Tu slijedi drugi dio drame po hrvatskim poslodavcima. Naime, sve je to dobro zvučalo i činilo se ok, međutim, prije davanja otkaza ja sam tražila da mi pripreme ugovor. Nisu. Nekako se trudila ta šefica izbjeći to. Kod mene se upalio alarm i jako mi je to bilo sumnjivo. Da bi se primirila kad sam primila prvu isplatu honorara, čak i veću od dogovorenog. Pretpostavila sam da će i s ostalim biti pouzdani i fer kad su već bili sa time.
No, iza ovog otkaza koji je uslijedio u staroj firmi, hladan tuš. Situacija im se znatno pokvarila nenadano unatrag mjesec dana, ne mogu me zaposliti. Ostali bi na ovom honorarnom dogovoru do daljnjega. I nikome ništa, kao da se radi o nekoj sitnici a ne egzistenciji. Kroz dva mjeseca nestalo je i potrebe za honorarnim suradnikom, a ja sam se našla bez posla u ne baš zahvalnoj situaciji.

I naravno, zabrinula se. Nemam neki veliki backup pa je bitno što prije nešto pronaći.
Da bi se nakon tjedan dva u kojima sam ustanovila da ni nema oglasa u mojoj struci, pojavilo njih nekoliko. Javila sam se na četiri. I još saznala za neke poslove preko žena koje znam s pseće livadice ili planinara pa i tu ima nekih otvorenih opcija i šansi.
Nisam bila prezadovoljna sa portfoliom...ali, sigurno da mi ovo radno iskustvo sad dosta solidno djeluje u CV-u. Iza toga, danas, iznenađenje, u istom danu su me zvali na razgovor iz dvije od ove četiri firme u koje sam se javila. Ispada da ne djelujem kao loša opcija sve u svemu.
Manje brinem i jedva čekam da vidim što se tamo nudi.

28.10.2019. u 15:41 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 27.10.2019.

sve tvoje boje...

Čini se kao da...je baš ovo bio neki novi početak. Prazan list, netko koga srećeš prvi puta, a paše ti i nije zapetljan u nekoj beskrajnoj povijesti. Znam, neopisivo je sresti ponovo neke iste oči koje si stoput sretao tokom povijesti. I znaš ih odavno, duboko, prepoznaš ih u onom nekom trenu u kojem si se ugledao...ali povijest sa sobom nosi i tisuću povreda zajedno sa beskrajem ljubavi. A nešto novo je jednostavno novo i čisto...ponajviše to...čisto, bez tereta, bez zamjerki, bez težine...
Čisto je i lagano i lepršavo i slobodno. To si mi. Nešto novo i nasmijano, nešto bezazleno, nešto što
me jednostavno ne može povrijediti. Kao oblačak u kojeg se zavališ kao u najudobniji naslonjač..oblačak na ljetnom, sretnom nebu.

I znala sam se šaliti da bi se od svih mojih bivših možda i složio jedan onako, pošteni...i totalno je čudno da imaš sve one najbolje osobine, one koje sam najviše voljela kod svih mojih značajnijih bivših...medvjedasto si sladak i dobrica kao K, staložen si i odan kao Dom i uklopiš se u svako društvo i svi te vole kao Dam. I k tome ne nosiš neki teret prošlih susreta. Zaboravljenih i ne baš, karme koja se nije rasplela. I zato...mi se ponekad čini da sam pokupila još jednog slatkog pesonju sa ceste kojemu zbog te njegove silne slatkoće toleriram što mi je zapišao cijeli stan.

Da, ovo nije savršeno. Ne može biti. Dok te bivša pokriva pred majkom...i priča joj priču o tome gdje si sad. I mene bi daleko više prestrašilo ili boljelo da netko negdje i nekako sretne nas i ti u cijeloj baladi ispadneš...loš...i ja skupa s tobom. Jer je tebi važnije da...djeca ostanu sretna nego to čime će tebe drugi smatrati...a nisi ti bio taj koji je napravio nered. E jesam se uvalila. Ma nije bitno...ako na kraju balade možeš mirno spavati. A ti bi mogao jer si bio spreman itekako puno toga žrtvovati zbog onih koji ovise o tebi. I zato te cijenim...iako to meni možda ne pomaže... naprotiv...

I sve je u redu kad sam sebi možeš pogledati u odraz u ogledalu...ti ćeš uvijek moći...ja još uvijek mogu...kad se sve zbroji...čudni su putevi sudbine, nekoga susretneš jednom, nekoga tisuću puta, a na kraju nijedno ne bude dovoljno...
A onda razmislim i shvatim....možda ni nije suđeno...da provedemo zajedno tisuću sretnih godina...možda je jedan stisak ruke ili jedan poljubac dovoljno...možda je i važniji od tisuće susreta...
Možda je onaj netko koga sam...samo jednom zagrlila...bio pamtljiviji od...stotine zagrljaja s nekime...
Možda je nasmijani stranac čije ime nikada nisam saznala bio...više od nekih koji su napravili stotine dobrih i stotine loših stvari...
Možda bi veza s onim nekime tko me tako lijepo ljubio...a nikada imao više od toga...bila stoput važnija...od svih onih poluodnosa u kojima sam provela po nekoliko mjeseci...
sam bog zna da sam tog nekog...tko se uspio suzdržati jer je shvatio da jednostavno nije ni vrijeme ni mjesto...stoput više cijenila...
I tko zna, koje bi priče ispričali s tim nekima?
I jesu li ove uistinu ispričane priče manje vrijedile? Je li on netko, toliko značajan, bio ipak...manje bitan...jer nije našo snage i načina ostati? Barem ne tako...ali zauvijek je prijatelj?
Ma nije...svi su bitni. I oni... koji su na kratko zasjali... i oni koji su oduvijek bili tu. I zauvijek. Pouzdano.

Nema razlike...Jedan poljubac...ili tisuću dana. Ili mjesec. Ako je značilo. Značiti će. Zauvijek.
I zato...što god...i kako god ovo ispalo.

Ove usne će pamtiti. Poljupce.
Onoga nekoga...tko je zaigran...prvi puta...grlio. Kao da je i posljednji.
Kog briga. Da je baš i prvi...i posljednji. Sve u jednome.

27.10.2019. u 18:11 • 4 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2019 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi


imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...




ČITAM:

The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka

fale mi:
nelina gustirna

opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly


SLUŠAM:

Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries


GUBIM VRIJEME NA:
lutanja


JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja


VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..



web counter
web counter