Nisam na kraju opisala što se dešava na poslovnom planu u zadnje vrijeme.
Naime...znaju oni koji su pratili, nisam baš bila sretna zadnjih godinu dvije u firmi. Bila sam tamo 5 i pola godina, nekako je to prestalo biti dobro i postalo loše. Ponajviše zbog šefova, naravno, nešto manje zbog kaosa samog posla.
I tako, desilo se da sam taman pred veliki projekt kataloga (2-3 mjeseca prekovremenih i rada po 12h na dan) dobila drugu ponudu za posao. I to solidnu, puno lakši posao i jednostavniji...dobrodošla promjena. Dogovorila sam se s njima da ne mogu sad ove ostaviti na cjedilu...i da ću odraditi taj katalog, a onda preći k njima. Za to vrijeme mogu im vikendima nešto odraditi i uskoćiti ako je frka. Sve riješeno.
Međutim, ono što nisam predvidjela bilo je...bolovanje. Napad vrtoglavice, hitna, bolnica i više od mjesec dana vrtoglavica od kojih se jedva hoda. Nisam mogla raditi, nezadovoljstvo mojih šefova raslo je eksponencijalno, naravno, njima je to bio moj pakleni plan da umaknem katalogu, zeznem njih...i nije mi bilo ništa. Jelte. Sumnjalo se i na multiplu, otkrilo da nije to, ali nešto autoimuno jest. Ne znam koliko će još godina proći dok saznam što s obzirom na tempo...narudžbi za preglede.
I tako su me dočekali dan nakon bolovanja sa otkazom uz obrazloženje da nisam pouzdana. Sjetili se to nakon 5 godina u kojima su mi dizali plaću i nisu pokazali ni trag nezadovoljstva, naprotiv. Ne vjerujem da bi ijedan privatnik bez dobrog razloga davao povišice. Međutim sve je to u sekundi nestalo tih zadnjih par mjeseci. Kad sam inzistirala da mi daju primjere mog podbacivanja rekli su; ma dobro nećemo sad o tome. Slatko zar ne? Kad ti netko pokušava uručiti izvanredni otkaz nakon bolovanja, tvojom krivicom...
Pristala sam ipak na sporazumni otkaz, pošto sam ga i sama željela dati i čekao me novi posao. U suprotnome bi vjerojatno bilo i nekakve tužbe, ne bih to samo tako pustila.
Tu slijedi drugi dio drame po hrvatskim poslodavcima. Naime, sve je to dobro zvučalo i činilo se ok, međutim, prije davanja otkaza ja sam tražila da mi pripreme ugovor. Nisu. Nekako se trudila ta šefica izbjeći to. Kod mene se upalio alarm i jako mi je to bilo sumnjivo. Da bi se primirila kad sam primila prvu isplatu honorara, čak i veću od dogovorenog. Pretpostavila sam da će i s ostalim biti pouzdani i fer kad su već bili sa time.
No, iza ovog otkaza koji je uslijedio u staroj firmi, hladan tuš. Situacija im se znatno pokvarila nenadano unatrag mjesec dana, ne mogu me zaposliti. Ostali bi na ovom honorarnom dogovoru do daljnjega. I nikome ništa, kao da se radi o nekoj sitnici a ne egzistenciji. Kroz dva mjeseca nestalo je i potrebe za honorarnim suradnikom, a ja sam se našla bez posla u ne baš zahvalnoj situaciji.
I naravno, zabrinula se. Nemam neki veliki backup pa je bitno što prije nešto pronaći.
Da bi se nakon tjedan dva u kojima sam ustanovila da ni nema oglasa u mojoj struci, pojavilo njih nekoliko. Javila sam se na četiri. I još saznala za neke poslove preko žena koje znam s pseće livadice ili planinara pa i tu ima nekih otvorenih opcija i šansi.
Nisam bila prezadovoljna sa portfoliom...ali, sigurno da mi ovo radno iskustvo sad dosta solidno djeluje u CV-u. Iza toga, danas, iznenađenje, u istom danu su me zvali na razgovor iz dvije od ove četiri firme u koje sam se javila. Ispada da ne djelujem kao loša opcija sve u svemu.
Manje brinem i jedva čekam da vidim što se tamo nudi.
Post je objavljen 28.10.2019. u 15:41 sati.